Na početku misnog slavlja kao znak dobrodošlice prigodno cvijeće kardinalu predala je obitelj Raković uz prigodne riječi Lucije Raković: „Uzoriti kardinale, radujemo se što ste upravo Vi – koji vodite našu zagrebačku crkvu kao brižni otac već 26. godinu – danas pohodili našu župnu zajednicu i što ćete blagosloviti ovaj pastoralni centar koji su izgradili župljani i koji je darovan župljanima za susrete, kako bi mogli i dalje duhovno rasti, okupljati se i biti još više u Kristu povezani. U znak zahvalnosti za Vašu brigu i za to što ćete blagosloviti naš pastoralni centar predajemo Vam ovaj buket cvijeća.“

U uvodu u misno slavlje kardinal Josip Bozanić zahvalio je na srdačnoj dobrodošlici koju je predstavnica vjernika laika uputila u ime ove čitave župne zajednice. „Drago mi je da sam danas s vama u ovoj posebnoj prigodi kada se blagoslivlje pastoralni centar koji je kako je i rečeno važan doprinos za život ove župne zajednice – istaknuo je u uvodu kardinal Bozanić.

Na početku svoje homilije kardinal Bozanić istaknuo je kako je lijepo biti ovdje u zajedništvu s župljanima i župnikom Vjekoslavom Meštrićem i kapelanom Ivanom, prečasnim dekanom i braćom svećenicima i sa ovim Božjim narodom. Čuli smo sada evanđelje, ono je nešto duže nego obično. Ovo evanđelje nas uvodi u ono što slijedi iduće nedjelje i uvodi nas nadalje u Veliki tjedan. Ovo evanđelje što smo ga slušali ono nam predstavlja dva čovjeka – Lazara i Isusa. Lazara koji je umro i Isusa koji uskrisava. Na početku evanđelja čuli smo zapravo lagani prigovor Isusovih prijatelja – Marte i Marije, sestara Lazara koji je umro. I to prigovor koji može dati prijatelj. Gospodine da si bio ovdje ne bi umro naš brat.

A one su Isusu poručile da je Lazar bolestan, ali Isus je još kako kaže evanđelje ostao dva dana na sjeveru i nije žurio k Lazaru, nego pustio je da Lazar umre. To je prigovor što su ga izrekle Marta i Marija, to je prigovor koji često puta i mi upravljamo Bogu. Bože jesi li daleko? Bože zašto si dopustio da se to dogodi? Zašto si dopustio tu bolest, smrt? Zašto dopuštaš rat? Zašto dopuštaš nemire među nama? Bože zašto? Bože gdje si, je li ti spavaš, je li ti ne vidiš naše nevolje? Ipak braćo i sestre Bog je tu. I on je pokazao u Betaniji da nije Isus došao da uništi smrt, da skine smrt. Isus je došao da donese Uskrsnuće. Uskrsnuće i u smrti. Zapravo, misterij je to našega života, ali Bog se nama objavljuje u našim situacijama i onim ljepšim i onim koje su teže. Zašto to tako Bog dozvoljava, zašto tako Bog dopušta, to zna On. Bog nas vodi kroz razne situacije, i vidimo da nekad i u bolesti i u nevolji mi dolazimo blizu Boga, što nije bilo dok smo bili  zdravi, dok smo živjeli mirno i ne mislili onda na Boga i na ono što je važnije u životu. To je evo Božji misterij, ali Bog se nama približava kroz razne zgode i nezgode našega života. On ne spava i onda kada nam se čini da je daleko, da nas ne čuje i onda kada se čini da nas ne uslišava.

Nadalje tu je i prizor koji dolazi iz današnjeg evanđelja koji bi želio istaknuti je Isusov plač. Kad je Isus došao u Betaniju i kad nakon što je susreo Martu pa onda Mariju, kaže sveti Ivan da je Isus zaplakao. To je plač prijatelja. Isusa je ganulo sve što se dogodilo. Plače zbog Lazara, plače zbog tuge Marte i Marije i onih koji su došli da ih tješe. Isus plače. To je plač Isusa, plač Boga, koji plače zbog smrti. Koliko puta plače i zbog naše smrti, u koju smo upali zbog grijeha, zbog ovakvog i onakvog načina života. On je blizu, On plače kao da se buni protiv svega onoga što se događa s čovjekom, protiv svega onoga što čovjek dopušta da se njemu dogodi, ili bolje reći protiv svega onoga što čovjek čini nedovoljno. Bog se buni, Bog ima samilosti. Bog želi nas izvući iz nevolja i smrti. Kao što je to pokazao i kod Lazara.

I treći prizor koji želim spomenuti iz današnjeg evanđelja. Isus je bio na sjeveru, zapravo Isus je na neki način pobjegao prema sjeveru Palestine, jer su Židovi htjeli njega uhvatiti i ubiti. I zato se sklonio. Međutim kada su mu javili da je Lazar bolestan, on se spušta na jug iako mu prijeti smrt, ali On ima hrabrosti, iako je tu prisutan i strah apostola da će se nešto dogoditi. Isus pokazuje kako kad je u pitanju ljubav prema Lazaru, kad je u pitanju blizina s onima koji trpe, tada čovjek mora imati hrabrosti – hrabrosti koja je jača i od vlastitoga života.

Na kraju svoje homilije kardinal je istaknuo kao četvrti prizor koji možemo spomenuti upravo ono što se dogodilo kod Lazarova groba. Isus je zapravo tu navijestio svoje poslanje. „Ja sam Uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene neće umrijeti.“ To su riječi koje često puta ponavljamo na sprovodima. To je ona utjeha koja nas prati, kada mi pratimo svoje drage do vječnog počivališta, ali braćo i sestre to je i istina našega života. Jest, postoji bolest, susrećemo se i sa smrću svojih dragih, ali to nije kraj. Bog je došao da mi život imamo i Isus nam donosi taj život. Poruka je na kraju i ova, trebamo ostati uz Boga, uz Isusa jer samo tako će nam biti zagarantiran život koji traje i nasuprot smrti koju čovjek susreće.

Nakon popričesne molitve slijedila je zahvala preč. Vjekoslava Meštrića župnika te obraćanje predstavnice laika mladih uz ove riječi: „U ime svih vjernika ove župe zahvaljujemo na vašem dolasku. Hvala Vam na blizini iskazanoj ovim euharistijskim slavljem i blagoslovom prostora našeg Pastoralnog centra. Nadamo se, molimo i vjerujemo da će iskustvo susreta, sve ono što ovdje primamo, upotpuniti naše poslanje u ovome svijetu. Neka svaka župna kateheza i igra, ministriranje i pjevanje, svaki oblik karitativnog i kreativnog služenja bude na posvećenje svima nama, ali i onima koji nas susretnu. Za dolazak u našu župu u znak zahvalnosti i sjećanja darujemo vam sliku krčke masline, rad našeg župljanina gospodina Ante Baktera.

Na kraju svete mise svi okupljeni uputili su se prema novom pastoralnom centru gdje je kardinal Bozanić blagoslovio novoizgrađeni pastoralni centar.

https://ika.hkm.hr/galerije/foto-blagoslov-novog-pastoralnog-centra-zupe-uznesenja-blazene-djevice-marije/