„U ovoj svetoj božićnoj osmini želim svima obilje božićne radosti i drago mi je da smo se okupili na svetoj euharistiji da odamo hvalu Bogu. Kalendarska godina primiče se svoje kraju. Došli smo ovamo jer znamo da je najautentičniji i najljudskiji stav čovjeka pred Bogom stav zahvaljivanja i zahvalnosti Bogu koji je dobar, koji nam je bliz i koji nas ljubi“, rekao je na početku euharistijskog slavlja kardinal Bozanić.

Propovijedao je zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski. U homiliji je istaknuo da je Božjom dobrotom darovano „vrijeme kao mjera zemaljskog trajanja, okvir namijenjenog nam života, nasuprot vječnome Bogu u čijim očima je ‚tisuću godina kao jučerašnji dan koji je minuo.‘ U vremenu jednokratni događaji koji se ne ponavljaju postaju spomen, međaši vremena prema kojima se određujemo u svojem rastu. Takav međaš bez sumnje je utjelovljenje Božje Riječi – Isusovo rođenje, kao razdjelnica vremena na prije i poslije Krista, kao mjesto prihvaćanja ili odbijanja.“

Biskup Gorski naglasio je važnost osvrtanja na proteklu godinu i zahvalnosti na proživljenome. „S pravom se osvrćemo na proteklo darovano vrijeme, zbrajajući naše uspjehe, neuspjehe i propuste. Nije to samo običaj – to je potreba. Jer ako ne promišljamo nad onim što se dogodilo, nećemo steći iskustvo i uvijek će nam se događati iste stvari. Zato je razmišljanje o proteklim događajima dragocjeno, ono stvara iskustvo, a iskustvo nam pomaže da slične situacije vrednujemo na novi način. U pogledu nad prošlim ne služimo se samo očima tijela i snagom umne spoznaje, nego događaje gledamo u svjetlu vjere i tako stječemo jedno drugačije iskustvo, iskustvo prisutnosti Boga u našoj svakodnevici. On je Emanuel – s nama Bog. To je iskustvo vjere iz kojega raste naša zahvalnost. Potrebno je osvrnuti na ono što je prošlo zbog zahvalnosti.“

Podsjetio je mons. Gorski i na brojne događaje koji su obilježili prošlu godinu u Zagrebačkoj nadbiskupiji, kao što su Godina sv. Josipa, Godina „Obitelj Amoris Laetitia“, početak sinodslog savjetovanja u mjesnim Crkvama, početak studija medicine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, ali i nošenje s posljedicama potresa i pastoralno djelovanje u uvjetima pandemije koronavirusne bolesti. Spomenuo se i brojnih krštenja 5. ili daljnjeg djeteta koja su se ove godine dogodila u župama Zagrebačke nadbiskupije.

„U sveopćoj depopulaciji naroda svako rođenje iskra je nove nade. Ove godine po župama naše Nadbiskupije sto tri obitelji radovale su se novom životu i krštenju petog ili daljnjeg djeteta. Ohrabruje broj brojnijih obitelji koje rastu iz godine u godinu, ove godine za dvadeset više nego prošle. One imaju ljubavi i hrabrosti darovati novi život unatoč svim poteškoćama. Na neki način one su sveti ostatak naroda, ona zdrava jezgra koja ohrabruje i daje nadu da je moguće njegovati kulturu života i da djeca ipak ne ovise toliko o materijalnim mogućnostima, koliko o ljubavi, raspoloživosti roditelja za život, o spremnosti na žrtvu.“

Na kraju homilije biskup Gorski je okupljenim vjernicima poručio da je mnogo „toga ostalo neizrečeno i skriveno od očiju javnosti, ali nije skriveno od Božjeg pogleda i zaslužuje našu zahvalu. I dok sa zahvalnošću Bogu i ljudima napuštamo ovu godinu na izmaku, s pouzdanjem u Božju providnost ulazimo u novu. Ne znamo što nas čeka, ali prema riječima Pisma ‚prepuštamo Gospodinu putove svoje i on će sve voditi‘, uvjereni da bez obzira na sve izazove On zauvijek ostaje Emanuel – s nama Bog.“

Na kraju mise, kardinal Bozanić naglasio je da „svjesni da je Bog s nama i mi trebamo ostati s njime. Molimo da nas prati Njegov blagoslov i u godini koju započinjemo.“

Uz predslavitelja te propovjednika, misu su suslavili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, tajnik Apostolske nuncijature mons. Alfred Rayan D’Souza, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta vlč. Željko Tanjić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Jakov Rađa, domaći župnik vlč. Borna Puškarić i župnik in solidum vlč. Anđelko Katanec.