Bila je nedjelja 4. listopada 1992. godine. Tadašnji predsjednik Mozambika, Joaquim Chissano, i gerilski vođa, Afonso Dhlakama, potpisali su opći mirovni sporazum kojim je završio 17-godišnji građanski rat koji je prouzročio stotine tisuća poginulih, te gotovo četiri milijuna prognanika i izbjeglica. Potpisivanje sporazuma bilo je posljednji čin dugoga pregovaračkog procesa vođenoga u sjedištu Zajednice svetoga Egidija u Rimu. U tim prostorijama u rimskoj četvrti Trastevere, neki članovi Zajednice – među kojima su bili njezin utemeljitelj Andrea Riccardi i svećenik Matteo Zuppi, danas kardinal, bolonjski nadbiskup i predsjednik Talijanske biskupske konferencije – zauzeli su se u vođenju sukobljenih strana do pregovora.

Bilo je to vrlo dragocjeno zauzimanje koje je dovelo do općega mirovnog sporazuma. Među ostalim, utvrđena je predaja gerilskoga oružja snagama Ujedinjenih naroda. Ali i integracija bivših gerilskih boraca u regularnu vojsku – što je poslije stvorilo neke probleme – te postupci razminiranja i uspostave mira na seoskim područjima. Izbori 1994. godine, prvi doista slobodni u toj bivšoj portugalskoj koloniji, potvrdili su uspjeh cijeloga pregovaračkog procesa. Za Mozambik, kako podsjeća Zajednica svetoga Egidija na svojoj mrežnoj stranici, tako konačno započinje razdoblje obasjano mirom.

Put do pomirenja

Upravo spominjući se tih stranica povijesti, u katedrali u Maputu održana je konferencija kardinala Zuppija „30 godina mira, nasljeđe za budućnost“. Na početku konferencije, uvodni govor održao je nadbiskup Maputa mons. Francisco Chimoio.

Kardinal Zuppi podsjetio je da je prvi put bio u Mozambiku 1984. godine, u vrlo kompliciranom i kriznom razdoblju za tu zemlju. Mozambik je tada, naime, bio u vrlo teškoj situaciji zbog suše i rata.

Međutim, za Zajednicu svetoga Egidija, patnje mozambičkoga naroda nisu bile patnje prema kojima se moglo biti ravnodušni. Poznajući stvarnost i probleme te zemlje, započela je povijest odnosā i susretā. Problem nije bio samo kako pomoći u rješavanju prehrambene krize, nego ponajviše rješavanje uzroka i traženje puta prema miru. Mir je uvijek moguć i u rukama je svakog čovjeka – rekao je predsjednik Talijanske biskupske konferencije.

Tih godina uspostavljen je vrlo izravan i srdačan dijalog s mozambičkim Predsjednikom. Problem je bio kako stupiti u kontakt s gerilcima Mozambičkoga nacionalnog otpora (RENAMO). Prvi kontakt bio je s predstavnikom te skupine koji se nalazio u Njemačkoj. Poslije, 1990. godine, Zajednica svetoga Egidija organizirala je tajni sastanak da bi započeli pregovori.

Od pregovora do mira

Zajednica svetoga Egidija nije imala drugih interesa osim mira – objasnio je kardinal Zuppi odgovarajući na pitanja Brazãoa Mazule, prvoga predsjednika Izbornoga povjerenstva za konzultacije 1994. godine. Pregovori su trajali oko dvije godine. Obje strane doista su željele riješiti problem. Odlučujuća je činjenica bila da su i Vlada i RENAMO imali povjerenja u Zajednicu svetoga Egidija. Jedan od problema za Zajednicu bio je prijelaz od olakšavanja dijaloga do posredovanja u traženju puta prema miru. Stoga su Vlada i gerilci kao posrednike prihvatili, među ostalima, utemeljitelja Zajednice Andreu Riccardija i jednoga predstavnika talijanske vlade, nadbiskupa Jaimea Gonçalves te predstavnike vlade i gerilaca, među kojima i Raula Domingosa. Jedno od nastojanja bilo je da, unatoč problemima, svi shvate da su dio iste, mozambičke, obitelji. To je bio pravi ključ uspješnoga ishoda pregovora – istaknuo je kardinal Zuppi. Potom je 4. listopada 1992., na blagdan sv. Franje Asiškoga, došlo do mira, piše Vatican News.