Katolička Crkva u Mongoliji

Kršćanstvo je prvo stiglo u Mongoliju preko nestorijanskih kršćana drevne sirijske tradicije između 7. i 10. stoljeća. Rimokatoličanstvo je uvedeno u 13. stoljeću, za vrijeme Mongolskog Carstva. Prema svjedočenju talijanskog franjevca Giovannija di Piana del Carpinea, kojeg je papa Inocent IV. poslao na kanski dvor 1245., drevna carska prijestolnica Karakorum bila je kozmopolitski i multireligijski grad, a u njemu su bili prisutni i nestorijanci.

Prvi katolički misionar kojemu je dopušten ulazak na to područje bio je francuski dominikanski svećenik Barthélémy de Crèmone, koji je stigao u Karakorum 1253. tijekom diplomatske misije u ime francuskog kralja.

Kršćanstvo je nestalo s prestankom mongolske dominacije na Dalekom istoku, a ponovno se pojavilo kada su misionarske aktivnosti započele u Kini sredinom 19. stoljeća.

Godine 1922. papa Pio X. ustanovio je misiju „sui iuris” Vanjske Mongolije. Teritorij je pokrivao današnju Republiku Mongoliju, a dijelom je preuzet s teritorija Apostolskog vikarijata Središnje Mongolije u Kini (aktualno biskupija Chongli-Xiwanzi), preimenovanog 1924. u misiju „sui iuris” Urga.

Iste godine uspostavljena je prosovjetska Mongolska Narodna Republika te je eliminarana sva kršćanska prisutnost. Nakon kraja komunističkog režima i tranzicije Mongolije u demokraciju početkom 1990-ih, uspostavljena je vjerska sloboda, što je omogućilo povratak katoličkih misionara u zemlju.

Povratak katoličkih misionara 1992.

Godine 1992., novostvorena Republika Mongolija, nastala iz Demokratske revolucije 1990., uspostavila je diplomatske odnose sa Svetom Stolicom, a misija „sui iuris” Ulan Batora je osnovana i povjerena Misionarima Bezgrešnog Srca Marijina (CICM, poznati kao Misionari iz Scheuta).

Misiju je od početka vodio pokojni filipinski misionar CICM-a Wenceslao Padilla (koji je umro 2018.), kojeg je papa sveti Ivan Pavao II. 2002. imenovao apostolskim vikarom, a potom i apostolskim prefektom Ulan Batora 2003.

Porast obraćenika

Kada su prva tri misionara stigla u glavni grad Mongolije 1992., u Mongoliji nije boravio niti jedan katolik, a rad za „implantatio Ecclesiae” („uspostava Crkve”) morao je započeti iz početka usred jezične i kulturne poteškoće.

Njihov apostolski rad, kao i rad drugih vjerskih kongregacija koje su uslijedile, financijski je poduprla korejska Crkva i urodio je plodom, kao što je naznačeno polaganim, ali stalnim porastom obraćenika na katoličanstvo u većinski budističkoj zemlji, te interesom sve većeg broja mladih katolika Mongola za svećeništvo i posvećeni život.

Godine 1995. bilo je samo 14 mongolskih katolika. Prema najnovijim podatcima iz 2023., trenutno je oko 1500 katolika raspoređenih u osam župa i kapelici, od ukupne populacije od oko 3,5 milijuna stanovnika.

Služi im jedan biskup, 25 svećenika, uključujući dva Mongola, šest sjemeništaraca, 30 redovnica, pet redovnika nesvećenika, 35 kateheta, a pripadnici su tridesetak različitih nacionalnosti.

Kako je objasnio trenutni apostolski prefekt Ulan Batora, talijanski kardinal Giorgio Marengo, povijest Crkve u Mongoliji u ova tri desetljeća može se grubo podijeliti u tri faze.

Prvo razdoblje, od 1992. do 2002. (kada je papa sveti Ivan Pavao II. misiju uzdigao na razinu Apostolskog vikarijata), obilježeno je malim, ali značajnim napretkom, prije svega na području ljudskog razvoja.

U drugom desetljeću formirane su prve lokalne kršćanske zajednice, dok je treće desetljeće obilježeno ređenjem prvog etničkog mongolskog svećenika, oca Josepha Enkhee-Baatara, 2016. godine.

Djelovanje Crkve u Mongoliji

Misionarski rad Crkve u Mongoliji usmjeren je na socijalno, zdravstveno i obrazovno područje.

Prema podatcima iz 2020. postoji Katolički tehnički zavod, dvije osnovne škole i dva dječja vrtića, ambulanta koja pruža liječenje i lijekove za siromašne, centar za osobe s invaliditetom i dva instituta za napuštene i siromašne starije osobe.

Svaka je župa također započela dobrotvorne projekte koji se nadovezuju na one Caritasa Mongolije, otvaranjem pučkih kuhinja i praonica, te održavanjem tečajeva za žene.

Dobri odnosi s mongolskim vlastima i drugim religijama

Lokalne vlasti cijene rad Crkve te je pridonijela učvršćivanju dobrih odnosa između Ulan Batora i Svete Stolice.

Njihovi dobri odnosi potvrđeni su sporazumom koji su potpisali mongolski veleposlanik pri Svetoj Stolici i nadbiskup Paul Richard Gallagher, tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama u Državnom tajništvu Svete Stolice, o intenziviranju suradnje na kulturnom polju otvaranjem Vatikanskog tajnog arhiva mongolskim istraživačima.

Međureligijski odnosi

Odnosi s drugim religijama također su dobri, posebice s budističkim vjerskim vlastima. Prvi službeni posjet Vatikanu izaslanstva mongolskih budističkih dužnosnika održana je 28. svibnja 2022. u pratnji kardinala Giorgia Marenga.

Prema Zakladi papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji, budisti čine nešto više od polovine stanovništva, 3 % čine muslimani, 3 % šamani i 2 % protestanti.

Pastoralni izazovi

U tom kontekstu, glavni pastoralni izazov za mongolsku Crkvu je pomoći mongolskim vjernicima da prodube svoju vjeru i učine je relevantnijom za njihov svakodnevni život.

Drugi izazov je promicanje zajedništva i bratstva među misionarima različitih kongregacija, te s drugim kršćanskim zajednicama u zemlji, uglavnom protestantima.

Na kraju, Crkva u Mongoliji ima izazov naviještati Evanđelje mongolskom društvu, gdje se 40 % stanovništva izjašnjava kao ateisti, piše Vatican News.