Sadržaj izricanja mons. Zgrablića koje je naznačilo njegovu osobnost u ugodnoj atmosferi prvog upoznavajućeg susreta sa zadarskim djelatnicima medija pokazuje sljedeće naglaske kod mons. Zgrablića: osjećaj i potreba da on kao biskup vlastiti pogled uputi prema tzv. malom, običnom čovjeku i osobno ih pohodi u konkretnim susretima od mora do kopna; poštovanje drevnosti duge institucionalne tradicije Zadarske nadbiskupije te svijest da s njim ne počinje povijest Zadarske nadbiskupije, u želji da Crkva suradnički služi dobru svih.

„Ja se nisam pripremao za biskupa. Ja sam radio najobičniji župnički posao. Bio sam župnik velike župe u Poreču s 10 000 katolika. Ta je župa jako aktivna, živa i bio sam zauzet mojim župničkim poslom. Mi imamo tri velike osnovne škole, imamo po sedam odjeljenja prvopričesnika, krizmanika, treba to sve koordinirati.

I upravo tu, neposredno prije Velikog tjedna, 7. travnja, došlo je imenovanje za nadbiskupa. Naravno, nisam puno noći prespavao kad se to dogodilo. I ja nisam stvarao neki plan, što ću sada kada budem biskup.

Prva stvar koja je sigurna – ne dolazi nikakva revolucija sa mnom. Nastavit ću sve ono dobro i mudro, podržati sve dobro koje se gradilo i što u Zadarskoj nadbiskupiji živi“ poručio je mons. Zgrablić.

Zadnji put bio je u Zadru prije trideset godina. „Od tada, tu je došlo 30 novih generacija, novi mentalitet. Svećenici koje sam dobro poznavao, koji su bili i moji učenici sad su srednje dobi. Najmlađe zadarske svećenike ne poznajem. Bio sam u Istri, nije bilo intenzivne komunikacije između mene i zadarskog klera. Prva stvar koju želim – ja želim osjetiti puls ovoga naroda! Želim ići među puk, želim ih posjetiti, vidjeti kako ti ljudi žive, od otoka do kopna i svake sredine. To je prvi korak, da snimim situaciju.

Drugo, želim u dijalogu s mons. Puljićem i s kolegama svećenicima razmišljati, promišljati što je najbolje, koji su to koraci, što činiti. Ja nisam političar pa da sam stvorio neki program pa ga sada nudim. Prvo razdoblje je razdoblje planiranja, stvaranja, traženja. To je i vrijeme moje intenzivne molitve, da se molim, pripremim. Mi moramo raditi ono što Bog nama nadahnjuje, Božju volju ispunjavati, da osluškujemo Gospodina. Nije to samo neki ljudski plan“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Zahvalio je nadbiskupu Želimiru što ga je „tako lijepo, bratski primio i dočekao“.

„Nadbiskup Puljić je mudri, iskusni čovjek, više od 30 godina je biskup. Volio bih imati nekoga koga mogu pitati, koji me može savjetovati, koji mi može i kritiku dati i reći ‘Pazi, budi oprezan’. Kao biskup nemam iskustva u toj službi. Nakon dugog župničkog iskustva, kao župnik mogu nekom župniku nešto reći.

Dakle, najprije će biti snimanje terena, slušanje i onda dijalog sa svima koji me okružuju, ne samo sa svećenicima. U Zadru ima i divnih vjernika laika. Doživio sam svećeničko ređenje u Zadru, procesiju na Tijelovo u Zadru. To je jako živa Crkva! Dakle, ljudima nešto reći, ljudi imaju neke potrebe. Ja želim osluškivati što ti ljudi misle. Duh Sveti ne govori samo preko biskupa i svećenika, nego Duh Sveti govori preko Crkve. Crkva je sav taj narod. Prema tome, želim taj narod čuti, osluškivati i u dijalogu s tim narodom graditi i djelovati“, poručio je mons. Zgrablić.

Mons. Zgrablić je živio u Zadru kada je bio učenik 3. i 4. razreda srednje škole koja se tada zvala Srednja škola za spremanje svećenika. Nakon završenog studija, kao mladi svećenik koji to još nije bio ni godinu dana, imenovan je za odgojitelja u zadarskom sjemeništu Zmajević.

„Dolazim u Zadar ne kao onaj koji je potpuno nepoznat u Zadru. Zadar već nosim duboko u srcu jer sam dio svoje mladosti punih pet godina živio u Zadru. Na moje veliko iznenađenje, vraćam se u Zadar po treći puti. Tada sam upoznao i još više zavolio zadarski kraj i ove ljude, upoznao svećenike, bogoslove i studente.

Proputovao sam tada gotovo cijelu Zadarsku nadbiskupiju, iako je bilo dosta posla u Zadru. Osobito kad smo zamjenjivali pojedine svećenike, imao sam prigodu osjetiti ovaj narod, njegov život, njegovu kulturu. Primijetio sam da smo jako slični, čak nam je i jezik vrlo sličan, u Istri i Dalmaciji, čakavski“, rekao je imenovani koadjutor.

Krunom svoga boravka u Zadru prije 32 godine smatra svoje sudjelovanje na biskupskom ređenju mons. Ivana Prenđe, dotadašnjeg rektora sjemeništa Zmajević koji je i bio pozvao istarskog mladomisnika Zgrablića da dođe u službu odgojitelja u zadarsko sjemenište.

„Naravno da tada na ređenju mons. Prenđe ni slutio nisam da ću nakon 32 godine ja biti na tom mjestu. Povjeravam se Božjoj dobroti i zaštitnicima Zadarske nadbiskupije. Drago mi je da sam došao u Zadar kao koadjutor, za početak, jer to znači da ću biti prvi suradnik nadbiskupa Želimira. I da ću uz tako mudrog, iskusnog čovjeka moći puno toga, osobito u službi koja me čeka, koja je za mene nova.

Ja se nisam spremao za biskupa. Ja sam radio poslove koji su mi bili povjereni. Ovo imenovanje zateklo me u mojim župničkim poslovima koje sam obavljao više od 20 godina. Prihvatio sam u poniznosti da služim Gospodinu, da stavim svoj život, svoje snage, svoje sposobnosti na raspolaganje za dobro ovoga naroda, ove Crkve. Da se brinemo zajedno sa svim suradnicima.

Biskupovi prvi suradnici su svećenici, ali i mnogi vjernici laici. Da budemo na raspolaganju za dobro, naše kršćansko dobro. Ali ne samo to.

Mi smo zainteresirani za svako dobro ovoga čovjeka. Crkva bi morala biti i to nikada ne smijemo izgubiti iz vida, moramo biti zainteresirani za malog čovjeka kojega društvo ne vidi i ne primijeti. Crkvi se to ne bi smjelo dogoditi.

Mi sa svojim institucijama, Bogu hvala, pokrivamo cijelo područje Zadarske nadbiskupije, tu su svećenici. Prema tome, razvijati u nama osjećaj za periferiju, kako lijepo kaže papa Franjo. Za marginalizirane, one na rubu društva, koje se zaboravi.

Ima starih osoba, napuštenih, samih osoba. Crkva bi takve morala primijetiti, voditi brigu o njima u svim svojim institucijama. Nastojat ćemo svi zajedno, sa svećenicima i vjernicima laicima, voditi brigu o svakom čovjeku i nastaviti dosad činjeno“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da će se truditi „njegovati dobro ugrađeno u vjeru, kulturu i boljitak čovjeka i napretka“.

„Sa mnom ne počinje Zadarska nadbiskupija. Bilo je puno nadbiskupa prije mene. Ovo je duga institucija koja 17 stoljeća ovdje dijeli i živi. Mislim da je Zadarska nadbiskupija najstarija institucija na ovom području koja ima svoj kontinuitet od 17 stoljeća.

Moram upoznati dosta toga. Puno toga još trebam naučiti, puno toga trebam slušati, puno toga trebam proučiti.

Nadam se da će mi prvo razdoblje biti mogućnost da to sve spoznam, otkrijem i da onda mogu biti na raspolaganju Zadarskoj Crkvi i ovom narodu“ rekao je mons. Zgrablić.

Zahvalio je novinarima na dolasku i rekao da od medija očekuje suradnju, kao što je bila i dosad između medija i Nadbiskupije. „Da prenosite istinu, da širite dobro, to je cilj i novinara – istina i prenositi dobro, podupirati dobro. Očekujem da ćemo biti dobri suradnici i dijeliti brigu za čovjeka, da svi zajedno služimo dobru ovoga naroda, mi kao svećenici Crkvi, Božjem narodu koji ovdje živi“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup Puljić rekao je da je od objave radosne vijesti imenovanja zadarskog koadjutora, „Zadarska nadbiskupija na nogama u duhovnoj pripremi za taj veliki događaj“.

Prvi službeni susret mons. Zgrablića sa zadarskim svećenicima bio je 18. svibnja, kada je mons. Zgrablić propovijedao i predstavio se svećenicima.

Nadbiskup Puljić odredio je da zadnja nedjelja u svibnju bude Dan molitve za Zadarsku nadbiskupiju, za njene nadbiskupe, svećenike, duhovna zvanja i za sve potrebe koje osjeća svaka biskupija.

U molitvi za velike nakane Crkve, održani su susreti obitelji na Smiljevcu u Zadru 11. lipnja, susret crkvenih pokreta, udruga i kateheta 15. lipnja u crkvi sv. Šime u Zadru. Kruna okupljanja pojedinih skupina je susret nadbiskupa s mladima 23. lipnja u katedrali sv. Stošije.

„Hvala Božjem duhu što se zaustavio u ‘krasnoj zemlji, Istri miloj, u domu roda hrvatskoga’ pa pronašao Milana iz Pazina i odredio da se nakon 32 godine vrati u Zadar i preuzme odgovornu službu nadbiskupa koadjutora.

Hvala papi Franji i svima koji su mu pomagali, nakon moje zamolbe koja je uobičajena nakon 75 godina života, da svaki biskup zatraži od Pape da mu nađe pomoćnika, da je našao mons. Zgrablića koji je sa strahopoštovanjem i u poniznosti prihvatio uključiti se u apostolski zbor nasljednika, usprkos brojnih izazova i teškoća koje biskupski red i služba u ovo vrijeme sa sobom donose“, rekao je nadbiskup Puljić.

Istaknuvši da je ređenje novoga biskupa veliki i sveti događaj, mons. Puljić je opisao dijelove biskupskoga ređenja, kako bi javnosti približio značenje toga obreda Crkve.

Zadarska nadbiskupija tiskala je Obrednik za ređenje koji uz obred mise donosi i glavne točke obreda ređenja. To su sljedeći čini: predstavljanje izabranika, s prevedenim dokumentom Bule pape Franje koji se predstavlja javnosti, svećenicima, vjernicima, osobito zareditelju, da je Papa dao nalog da se novoimenovani zaredi.

Poziva se izabranika neka pred svima odgovori na devet pitanja hoće li izvršavati ono što Crkva ima nakanu s ređenjem. Zatim slijedi obraćanje Nebeskoj Crkvi. „Mi kao slabi, grešni ljudi nismo kadri izvesti taj sveti obred, pa nam je potrebna pomoć Neba. Stoga se mole Litanije Svih svetih da i nebeska Crkva bude s nama u tom svetom činu“, rekao je mons. Puljić.

Slijedi jedan od važnijih činova, a to je polaganje ruku. „Tada glavni zareditelj, njegovi suzareditelji i nazočni biskupi prolaze pokraj kandidata koji kleči i polažu ruke, u tišini. To je od početka Crkve bila simbolična gesta prenošenja svetoga reda kojeg će kandidat primiti.

Slijedi mazanje svetim uljem na glavi izabranika. To je sveto ulje koje se svake godine posvećuje na Veliki četvrtak u katedralama, pa se njime mažu ređeni svećenici i biskupi“, rekao je nadbiskup Puljić.

Slijedi predavanje evanđelistara i insiginija izabraniku. „Najprije se predaje mitra, liturgijska kapa koju nose papa, kardinali i biskupi. Zatim se predaje prsten, znak vjernosti, kad se kaže: „Primi prsten, znak vjere, i neokrnjeno štiti Božju zaručnicu Svetu Crkvu, neustrašivom vjerom urešenu“.

Biskupski prsten znak je njegove vjere i vjernosti Crkvi koja mu se povjerava kao zaručnica, a prema riječima Knjige Otkrivenja: „Budi vjeran sve do smrti, i dat ću ti vijenac života“. Poput vjenčanja, kada mladenci jedno drugome predaju prsten, to je znak vjernosti“, opisao je mons. Puljić.

Zatim se izabraniku predaje štap, uz riječi: „Primi štap, znak pastirske službe i pazi na svekoliko stado u kojem te Duh Sveti postavio za biskupa, da ravnaš Crkvom Božjom“. To je prastara slika pastira koji čuva stado, a on se prikazuje sa štapom.

„Uz srdačnu dobrodošlicu našem nadbiskupu koadjutoru Milanu iz ‘krasne zemlje, Istre mile’, drago mi je što će odsada više biti povezane naše dvije mjesne Crkve, Istarska i Zadarska. Tome će svakako doprinositi i zajedništvo nas kao apostolskih nasljednika. A to zajedništvo nije obično, nego sakramentalno.

Ta svijest o zajedništvu daje nam dodatnu motivaciju i hrabrost u vršenju odgovorne službe. Jer, znamo da nismo sami. I organizacija u duhovnoj pripremi za ovo ređenje, susreta s obiteljima, pokretima i mladima, znak je da se onaj koji vrši službu u jednoj mjesnoj Crkvi, oslanja na njih. Biskup je poslan njima. Bez njih ne može. U tom smislu, sakramentalna odgovornost je svijest da nismo sami.

Puno ljudi diljem naših biskupija prati nas svojom ljudskom potporom i molitvom kako bismo odgovorno izvršili svoje zadatke i bili dobri i sveti pastiri povjerenog stada“, poručio je nadbiskup Puljić.