Uvođenje eura kao zakonskog sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. pokrenulo je i neke izazove duhovne naravi o kojima bih ove korizme želio s vama podijeliti neka svoja razmišljanja. Još traje rasprava jesu li navedenim činom porasli određeni životni troškovi, ili su možda neki trgovci iskoristili taj trenutak te podigli cijene, ili je inflacija posljedica isključivo poskupljenja energenata zbog rata u Ukrajini. Kako god tumačili uzroke povišenja cijena, ostaje činjenica da je život u Hrvatskoj postao skuplji, i da to pogađa najviše one slojeve građana koji imaju najniža primanja, među kojima su prvi umirovljenici.

»Potrošačka košarica«

1. Sindikalni nam čelnici i ovom prigodom tumače nastalo stanje »potrošačkom košaricom« te po njezinoj skupoći nastoje odrediti granicu siromaštva u Hrvatskoj. Moram priznati da se ne razumijem dovoljno u navedene probleme, ali smatram da »potrošačka košarica nije dovoljno polazište za procjenu našeg siromaštva, jer je ono pitanje šireg i cjelovitijeg pristupa čovjeku i okolnostima u kojima živi. Razumljivo je kako je potrebno učiniti sve da materijalno siromaštvo ne preuzme još većeg maha u Hrvatskoj te valja zahvaliti Vladi za trud koji ulaže u tom pogledu. No, Evanđelje nam svjedoči, a iskustvo potvrđuje da upravo u najtežim životnim situacijama nastupa Napasnik, Zli, s naoko vrlo humanim prijedlogom. U trenutku gladi on i samog Isusa poziva: »Reci da ovo kamenje postane kruhom« (Mt 4,3). Sugerira mu da se kruhom rješava stanje naše gladi. Gospodin odbija Napasnikovo uvjeravanje, upozoravajući: »Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta« (Mt 4,4). A Apostol će protumačiti: »Kraljevstvo nebesko nije jelo i piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetom« (Rim 14,17). Kruh je nužan za naše fizičko održanje, ali čovjeka nije moguće svesti isključivo na tu razinu, jer on gladuje za drugačijim, punijim konačnim životom. Čežnje u našim srcima za onim što je više od gladi našeg želuca riječi su, svojevrsni govor Božji koji ni u kom slučaju ne bismo smjeli prezreti. Drama, naime, suvremenog potrošačkog društva zaoštrava se na jednodimenzionalnom pristupu čovjeku i gubitku osjetljivosti za njegovu duhovnu dimenziju, bitnu za cjelovitost njegova životnog poziva i ostvarenja.

 »Duhovna košarica«

2. To je razlog zbog kojeg je uz »potrošačku košaricu« potrebno provjeriti kako u Hrvatskoj stoji s »duhovnom košaricom«. Ona je usko povezana s »potrošačkom košaricom«, jer procjenjuje granicu gdje počinje nečije duhovno siromaštvo, a ono se očituje napose u sebičnosti, neosjetljivosti za onog koji je u neimaštini te njegovu materijalnu »potrošačku košaricu« čini još siromašnijom. »Duhovna košarica« odnosi se na duhovno siromaštvo, kojem je potrebno posvetiti pažnju i ove korizme. Duhovnost je, naime, budnost čovjekova duha za svu širinu i dubinu života na koju je pozvan te mu pomaže da bude u njega što punije uključen i susretne sama sebe u dimenziji smisla, sreće. Ona se pak ne krije tek u nečem izvanjskom te je duhovno njezina bitna sastavnica. Čvrsta povezanost s Isusom Kristom u tom pogledu naša je velika životna prilika. On je o »duhovnoj košarici« progovorio na različite načine, ali ima posebno značenje njegova tvrdnja: »Dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna« (Lk 6,38). Poslanje koje je primio od Oca sažeo je u izjavu: »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju« (Iv 10,10).

Odnos prema čovjeku mjerilo je kršćanske duhovnosti

3. Navedeno obećanje Isus nije izrekao kao određenu teoriju, nego je naveo konkretan način na koji se ostvaruje u nama preobilna mjera života. Vrijedno je s obzirom na to zaustaviti se nakratko pred jednim njegovim, najprije negativno, a potom i pozitivno, oblikovanim zahtjevom s kojim je povezao punu mjeru božanskog životnog dara: »Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti« (Lk 6,37–38). Iz navedenih Isusovih riječi očito je da o našem odnosu prema drugom čovjeku ovisi koja će biti konačna mjera našeg postojanja. On je to potvrdio i u svojim drugim javnim nastupima, poistovjetivši se napose s »najmanjom braćom« (Mt 25,40). Za Isusove vjernike to ima najveće obvezujuće značenje te je uz duboku povezanost s Bogom njihova prva zadaća izgradnja odnosa prema drugom čovjeku po Isusovu modelu, počevši od obitelji do svih razina javnog života. Papa Ivan Pavao II. sažeo je to u enciklici Redemptor hominis u tvrdnju: »Čovjek je put Crkve« (br. 14). Prepoznati Isusa Krista u svakom čovjeku, napose siromašnom, bolesnom ili na rubu društva, kako nas često podsjeća papa Franjo, put je naše osobne i društvene preobrazbe. Hrvatsko društvo ima izgleda biti bolje ukoliko kršćani uznastoje dosljednije živjeti i u svakodnevici svjedočiti svoj odnos prema svakom čovjeku kao odnos prema Isusu Kristu.

Korizma pročišćavanja ljudskih odnosa

4. Valja nam stoga ove korizme ponovnim, poniznim i sasvim konkretnim opredjeljenjem uznastojati oko vlastitog obraćenja. Svaki se dan zapitajmo jesmo li druge sudili i osuđivali, praštamo li im da se i nama oprosti, kako molimo i u Očenašu? Jesmo li unesrećenom pristupili suosjećajnošću milosrdnog Samarijanca i konkretnim činom potvrdili da prepoznajemo Isusovo lice u njegovoj »najmanjoj braći«? Prisjetimo se samo koliko je krivih sudova i osuda stvorilo nepodnošljiva stanja u obitelji i društvu, koliko je zlopamćenja, osvetničkih misli i djela potrošilo energije kojima smo jedni druge ponizili. I nas Apostol poziva: »Dajte, pomirite se s Bogom« (2 Kor 5,20). Budimo s Isusom suradnici pomirenog čovjeka. To ima osobito značenje u trenutku kad neki isprobavaju svoju lažnu veličinu i moć među ostalim i ratnim strojem, ubijanjima i razaranjima diljem svijeta, napose okrutno u Ukrajini. U Hrvatskoj se pak nepomirenost među ljudima očituje i tako što i kod najviših javnih dužnosnika susrećemo korupciju i čujemo nepodnošljivu količinu međusobnog prezira, uvredljivih riječi, uspostavljanja negativnih odnosa, kojima se gubi prilika zajedničkim snagama pokrenuti i ostvarivati toliko potrebne projekte za poboljšanje općeg dobra građana u našoj domovini. Isusov »obratite se« (Mt 3,2) nije poziv na koji se može oglušiti bez ozbiljnih negativnih posljedica na osobnoj i društvenoj razini.

Mjera Božjega »za nas« u našoj svakodnevici

5. Navedeni Isusov poziv na obraćenje usmjeren je na to da svoje snage cjelovito upotrebljavamo za pozitivno: »Dajte i dat će vam se!« Naime, Gospodin nas uvjerava u božansku životnu strategiju koju je sv. Pavao u Pismu svom prijatelju Titu oblikovao u tvrdnju: »On sebe dade za nas« (Tit 2,14). Tim putem pomirio nas je s Ocem i međusobno, pobijedio smrt i uveo u puno zajedništvo božanskog života. To je njegova »duhovna košarica«, mjera »dobra, nabijena, natresena, preobilna«, darovana u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Kad Apostol potiče da živimo uskrslo i težimo za »onim gore, ne za zemaljskim« (Kol 3,2), želi nas pokrenuti da se darujemo za druge na Isusov način. Takvi su ljudi najveći dobročinitelji čovječanstva, napose u dramatičnim zbivanjima našeg postojanja, kao što je trenutačno ono uzrokovano razornim potresom u Turskoj i Siriji, gdje je više desetaka tisuća ljudi našlo smrt pod ruševinama zgrada, a milijuni ostali bez igdje ičega. Najveća im je nada Božji »za nas« u Isusu Kristu i naš ljudski »za drugog«, očitovan svakom mogućom zauzetošću država i pojedinaca da se stanje ublaži i popravi te žrtvama osigura dostojanstvo. Od srca zahvaljujem svima onima u Požeškoj biskupiji koji su i u ovoj teškoj prigodi očitovali svoj »za drugog« tako što su Bogu uputili molitvu za stradalnike i dali novčani prilog.

Slijediti primjer bl. Jule Ivanišević

6. Želio bih podsjetiti na Isusovu riječ kako nema većeg dara nego žrtvovati sama sebe za drugog: »Veće ljubavi nema nitko od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15,13). Još je dodao: »Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih« (Iv 13,15). Nije nam on dao samo primjer, nego daje i snagu da činimo tako u braku i obitelji, Crkvi i društvu te na taj način dadnemo najveći doprinos hrvatskom duhovnom standardu. Dobro je to razumjela bl. Jula Ivanišević u čijoj se godini nalazimo, kad je za svoje životno geslo izabrala »Idem služiti Isusu« i ostvarivala ga posvemašnjim služenjem siromašnima, napuštenima i osamljenima, posvjedočivši svoje opredjeljenje mučeničkom smrću. Dala je sve, sebe samu, da bi po Isusovoj riječi dobila sve: »mjeru dobru, nabijenu, natresenu, preobilnu«, božansku, vječnu. Neka nam ona bude primjer i ohrabrenje ove korizme u našem nastojanju oko obraćenja, molitve i pokore da nadvladamo zarobljenost svojom sebičnošću i cjelovitije budemo Božji, služeći braći ljudima, napose onima u nevolji. Pozivam vas da Isusovom osjetljivošću kojom je bila ispunjena bl. Jula pronađete mogućnost posjetiti osamljene, bolesne i siromašne osobe u njihovim kućama, umirovljeničkim domovima ili bolnicama. Utjehu vjere moguće im je donijeti i surađujući s djelatnicama socijalnog projekta »Zaželi« koji se ostvaruje i u nemalom broju naših župa. Vjerujem da u svemu navedenom neće ponestati inicijative karitativnih radnih skupina u okviru župnih pastoralnih vijeća, kao što su to njihovi članovi posvjedočili u provedbi projekta FEAD iz europskih fondova pod vodstvom našeg Biskupijskog Caritasa. Imat ćemo pred očima lik bl. Jule i u katehezama petkom tijekom korizme, povezanih s pobožnošću križnog puta, te slijediti velikodušnost naše Blaženice i u prikupljanju korizmenog dara za siromašne, koji će župnici predati u požeškoj Katedrali na Veliki četvrtak u Misi posvete ulja. Neka Božji blagoslov pomogne da nam korizma bude vrijeme obilna punjenja naše »duhovne košarice« u pripravi za vazmene blagdane te se njezino bogatstvo prelije i u »potrošačku košaricu« najsiromašnijih među nama da po Apostolovoj riječi »ne oskudijevate ni u jednom daru« (1 Kor 1,7). Sve vas od srca pozdravlja

– vaš biskup Antun

Požega, 18. veljače 2023.