„Kršćani se još uvijek suočavaju s mučeništvom od strane 'suludih ideologija'“

Knjigu su, uz autora, predstavili Emilcea Cuda, tajnica Papinskog povjerenstva za Latinsku Ameriku, i Matteo Bruni, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice.

U svom predgovoru za novu knjigu prof. Marca Galla, koja je posvećena kršćanskim mučenicima u Argentine tijekom godina tzv. „Prljavog rata“, kada su deseci tisuća ljudi ubijeni od strane nemilosrdnog vojnog režima ili su nestali, papa Franjo razmišlja o tome kako sulude ideologije i danas nastavljaju raspirivati mržnju i smrt.

Knjiga je objavljena na talijanskom jeziku pod naslovom „Nell’occhio del cyclone – Martiri dell’Argentina degli anni Settanta“ („U oku oluje – mučenici Argentine tijekom sedamdesetih godina“, op. prev.), a govori o mučenicima koji su položili svoje živote dok su se suprotstavljali režimu kako bi zaštitili svoj narod tijekom tih godina u Argentini, ali i ukazuje na svjedoke vjere koji i danas trpe progon u mnogim dijelovima svijeta.

Ističući kako drevna povijest kršćanskog mučeništva nikada nije završila, Papa razmišlja o tome kako se toliko ljudi i dalje proganja i ubija „samo zato što nisu prestali biti Isusovi učenici“. Papa se prisjeća i osobnih posjeta rimskoj bazilici sv. Bartolomeja, koja je posvećena suvremenim kršćanskim mučenicima, a koju je sveti Ivan Pavao II. povjerio zajednici svetog Egidija.

Tamo se, piše Papa, može udahnuti „ekumenizam mučenika“ i može se pronaći velika snaga pred relikvijama i svjedočanstvima svetih svjedoka kao što su sv. Maksimilijan Kolbe, sv. Oscar Romero, Shahbaz Bhatti i toliki drugi mladi afrički i latinoamerički muškarci i žene koji su bili vjerni Evanđelju, a ne zakonima bandi i korupcije“.

Sveti Otac objašnjava da se o mučeniku može razmišljati kao o heroju, „ali temeljna stvar o mučeniku je da je on ili ona ‘pomilovan’:  jer Božja milost, a ne naša hrabrost, čini nas mučenicima.”

Današnjoj Crkvi, nastavlja Papa, „prijeko su potrebni svjedoci, svakodnevni sveci, oni običnog života i oni koji imaju hrabrosti prihvatiti milost da budu svjedoci do kraja, čak i do smrti.“

Usredotočujući se pobliže na knjigu profesora Galla o argentinskim mučenicima našeg vremena, Papa ističe da je ona rezultat pomnog povijesnog istraživanja i živog sjećanja na njihovo svjedočenje te da nosi važnu pouku.

„Postoje vremena i mjesta kada se knez ovoga svijeta služi klevetama, uzima duše i zasljepljuje umove, pa kršćani postaju meta i završavaju ‘u oku oluje’ jer svjedoče Isusa i njegovu ljubav. Tako nam ova knjiga, naglašava Papa, pomaže upoznati i razumjeti svetost kroz povijest. „Ne daje nam ‘svete slike’, nego te svjedoke čini našim suvremenicima. To je knjiga koja čini dobro jer pokazuje i snagu zla i plodove mučeništva. I to je pravi poraz mučitelja i ubojica koji su mislili da su pobijedili“.

Papa u predgovoru posebno ističe popis muškaraca, žena, svećenika i biskupa koji su ubijeni ili nestali u Argentini tijekom tih strašnih godina. Taj popis čini okosnicu knjige, a popis je još proširila i Nacionalna komisija za nestale osobe. Kad je bio kardinal, otkriva Papa, taj mu je popis dao monsinjor Carmelo Giaquinta, koji ga je, kaže, zamolio da nastavi s naporima prikupljanja svih dostupnih podataka o kršćanskim mučenicima tih godina.

„I sam sam potaknuo rad koji je profesor Gallo sabrao u ovoj knjizi. Iako je to bio dugačak popis žrtava, mi još uvijek ne znamo sve.”

Tih godina, primjećuje Papa, Tertulijanova fraza, ‘krv mučenika sjeme je Crkve’, bila je osobito istinita za Argentinu i „ostaje istinita u drugim dijelovima svijeta, čak i danas.“

Papa dalje imenuje neke od onih koji su bili napadnuti od strane režima koji se temeljio na „pobuni mržnje“ i koji „nije mogao podnijeti Crkvu“ te je slijedio svoj cilj: „eliminirati utjecaj Crkve koja je sazdana od slobode, istine i ljubavi.“

„U Gallovoj knjizi, zajedno s drugima, nalazi se i priča o monsinjoru Angelelliju“, piše Papa, „biskupu koji je 17. travnja 2019. proglašen blaženim.”

Pripovijeda kako je upoznao Enriquea Angela Angelellija Carlettija (koji je 1976. ubijen zbog svog angažmana u društvenim pitanjima i bliskosti sa siromašnima) malo prije nego što je postao isusovački provincijal u Argentini kada je posjetio La Rioju radi duhovnih vježbi, zajedno sa svojim poglavarom. „Prvi put smo stigli u La Rioju na tužno povijesni dan, 13. lipnja 1973., kada su žitelji toga područja organizirali napad kamenovanjem, pravo kamenovanje kako bi natjerali biskupa i njegove suradnike da odu“.

Monsinjor Angelelli, nastavlja, bio je usko vezan uz svoj narod, „koji ga je pratio na putu, do periferija, kako zemljopisnih tako i egzistencijalnih“.

Podsjećajući na mnoge argentinske redovnice koje su postale suvremene mučenice, Papa zaključuje svoj predgovor podupirući knjigu koja nam, kako kaže, „pomaže prisjetiti se i otvara prozor ne samo u Argentinu nego u svijet svjedoka vjere koji nastavljaju prolijevati svoju krv u mnogim dijelovima svijeta.“