MEĐUNARODNI MEĐUVJERSKI KOLOKVIJ "KATOLICI I MUSLIMANI" U SARAJEVU

Sarajevo, 14. 11. 1999. (IKA/KTA) – U dvorani Pavla VI. na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u subotu 13. studenoga održan je međunarodni međuvjerski kolokvij “Katolici i muslimani”. Cjelodnevni kolokvij koji je priredila Vrhbosanska katolička teologija otvorio je dekan mons. dr. Marko Josipović. U pozdravnom govoru on je naveo riječi pape Ivana Pavla II. prigodom njegova pohoda Sarajevu i Bosni i Hercegovini 12. i 13. travnja 1997: “Kucnuo je trenutak ponovnog početka iskrenoga bratskog dijaloga”. Nazočne je potom uime biskupa Bosne i Hercegovine pozdravio sarajevski pomoćni biskup dr. Pero Sudar, koji je rekao da je “došlo vrijeme nakon nevremena” kada “Bog koji dopušta da u vjeri budemo različiti, poziva na suradnju”. Pozdrave i uspjeh u radu sudionicima skupa potom su poželjeli dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu dr. Omer Nakičević, prodekan Franjevačke teologije u Sarajevu dr. fra Ivan Šarčević, te na kraju uime Religijskog vijeća Bosne i Hercegovine dr. Niko Ikić.
Prvo izlaganje “Kršćansko-muslimanski dijalog – dostignuća, teškoće i smjerovi” održao je tajnik Papinskog vijeća za međuvjerski dijalog mons. Michael I. Fitzgerald. On je na početku svog izlaganja sudionike upoznao s nedavnim međuvjerskim skupom koji je održan u Vatikanu na kojem je sudjelovalo više od 40 muslimana iz različitih zemalja. Mons. Fitzgerald govorio je potom o temeljima i razlozima dijaloga koje je podijelio u socijalne, pragmatičke i teološke. Nije zaobišao ni poteškoće u dijalogu kao što su svijest o sve većoj dominaciji, zatvoreni mentalitet, pomanjkanje slobode, nedostatno poznavanje drugih, ali i o novijim dostignućima dijaloga Deklaracijom o vjerskoj slobodi i deklaracijom “Nostra aetate” o odnosima Crkve prema ostalim religijama. Govoreći o budućnosti, ukazao je na mišljenje nekih koji ukazuju na “sukob kultura”, ali i ohrabrujuće korake budući da neke Crkve u Europi pridonose da predstavnici ostalih vjera steknu ispravne informacije o kršćansko-muslimanskim odnosima. Podsjetivši na zajedničku poruku s vatikanskoga međuvjerskog skupa, kojom su sudionici brojnih vjerskih tradicija izjavili da će surađivati u suočavanju s pitanjima današnjega svijeta, prije svega poštujući identitet drugih, odbacivanjem fanatizma i ekstremizma koji vode u nasilje, mons. Fitzgerald je zaključio svoje vrlo zapaženo izlaganje. Uslijedilo je potom predavanje profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Adnana Silajdžića “Potreba i mogućnosti islamsko-kršćanskog dijaloga”. Predavač je kroz povijesni, metafizički, naukovni i kulturološki vidik iznio islamsko viđenje dijaloga s kršćanima, posebno se osvrnuvši na dileme i teškoće u dijalogu. Rekao je kako je taj dijalog bio izložen različitim iskušenjima kroz cijelu povijest grčko-rimske kulture, križarskih ratova, kolonijalnog razdoblja te naukovnih i teoloških razlika. Istaknuo je međutim i svijetle primjere na obje strane kao što su Muhamed el Gazali, sv. Franjo Asiški, Charles Faucald te u novije doba dr. Tomislav Jablanović, prof. dr. Tomislav Šagi Bunić i dr. Prof. dr. fra Miro Vrgoč govorio je o “Kršćanskom shvaćanju mjesta i uloge vjere u društvu”, istaknuvši kako neki smatraju da bi bilo potrebno sazvati novi koncil na kojem će se to pitanje dublje razmotriti. On je svoje izlaganje podijelio na dva dijela: kršćansko shvaćanje vjere u društvu te autonomija društva i religije u interakciji. Istaknuo je kako vjera kao simbol zajedništva ima svakako i svoju društvenu protegu te da treba razlikovati vjeru osobe i vjeru kulture zauzimajući se za slobodu savjesti unutar društva i suradnju, a ne miješanje s društvom. Na temu “Mjesto i uloga vjere u društvu prema islamu” govorio je zamjenik dekana i profesor na islamskome teološkom fakultetu Sveučilišta u Sivasu u Turskoj prof. dr. Nevzat Ašikoglu, koji je bio česti sudionik raznih međuvjerskih skupova u Europi. On je istaknuo vidike koje islam razlikuje u njegovu odnosu prema osobama i društvu, među kojima su vjerski, kulturalni i pravni vidik. Profesor etike na Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu Dževad Hodžić govorio je potom o društvenom zauzimanju vjernika prema islamskom učenju. Podsjećajući kako se islamsko učenje temelji na pet stožera: molitvi, postu, milostinji, hadžu i dobrim djelima, posebno se zaustavio na milostinji te vakufskim zadužbinama kada su vjernici kroz stoljeća odvajali svoje posjede za siromahe ili ostale dobrotvorne svrhe. Na istu temu s kršćanskog stajališta govorio je predsjednik HKD “Napredak” u Sarajevu prof. dr. Franjo Topić. Polazeći od biblijsko-teološke pretpostavke stvaranja čovjeka i podvrgavanja svega sebi te općenito kršćanskog poimanja svijeta, dr. Topić je posebno govorio o načelima odgovornosti kršćana u svijetu, posebno u današnje doba kada su često na vlasti deklarirani vjernici, ali se u biti njihovo zauzimanje često kosi s osnovnim ljudskim i etičkim načelima. Nakon svih izlaganja uslijedila je vrlo živa i konstruktivna rasprava te je dekan Josipović najavio nastavak takvih i sličnih kolokvija, jer su se pokazali potrebni i uspješni.