Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem, predvođeni pjesmom bogoslova, uputili prema splitskoj prvostolnici gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svećenički dan. Na dan ustanove euharistije, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a mons. Puljić je posvetio ulje za sakramente krsta, potvrde, bolesničkog pomazanja i svetog reda.

Uz mons. Puljića suslavili su umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, ministar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić, pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić, katedralni župnik don Ante Mateljan te oko 150 svećenika. Pjevanje je predvodio Zbor bogoslova pod ravnanjem maestra don Šime Marovića.

„Od srca vas sve pozdravljam u prigodi liturgije posvete ulja kada se mi svećenici prisjećamo dana rođenja Euharistije i našeg svećeničkog rođendana. Danas se povezujemo s Kristom koji je izvor našega svećeništva. Neka nas na ovaj dan našeg ‚svećeničkoga rođendana‘ vodi misao da smo ‚grješnici koji su pozvani dijeliti milosrđe‘, te da to ne činimo u svoje ime, već u Isusovo ime, in persona Christi. Zbog toga smo trajno spremni i uvijek zahvalni“, kazao je mons. Puljić na početku homilije.

Govoreći o događaju na obali Genezaretskog jezera, rekao je da je Petar zbunjen Isusovim pozivom. „Ondjeje Isus zatražio Petrovu lađu i pozvao ga da ‚izveze na pučinu i baci mreže‘. Petar je zbunjen i ne zna što mu je činiti ‚nakon besane, iscrpljujuće i bez ulova provedene noći‘. Ali, na Isusovu riječ on ponovno baca mreže i sve se mijenja. Riba je bilo toliko da su se mreže razdirale“, nastavio je.

Dodao je da u tom trenutku Petar ostaje uplašen i bez riječi. Poručivši da se Petar plaši Isusove blizine te zbog toga ističe svoju grešnost, mons. Puljić je naglasio da ga Isus zbog takvoga stava još više voli. Nastavljajući, mons. Puljić je kazao kako za nas veliko otajstvo predstavlja to što je neuspjeli ribar Petar postao „ribar ljudi“ i poslužitelj Božjeg milosrđa. „To je veliko otajstvo koje je našem ljudskom umu neshvatljivo i nedohvatljivo, sve dok ne prepoznamo i u sebe neke dionice Petrova iskustva“, ustvrdio je apostolski upravitelj.

„Zbunjuje nas i iznenađuje Isusov način biranja budućih apostola. Ne plaši se birati suradnike među grješnicima poput Petra, među ‚prevarantima i špekulantima‘ poput carinika Mateja, među ‚žestokim protivnicima i progoniteljima‘ poput Savla koji će nakon obraćenja postati ‚njegova izabrana posuda‘“, konstatirao je mons Puljić, poručivši svećenicima da im svjedočanstva izabranja Petra i Pavla trebaju postati nadahnuće i smjernice za svakodnevni rad.

„Naše zvanje nije naša zasluga. Ono je ‚dar i otajstvo milosti‘. Iskustvo te dvojice apostola potiče nas prepustiti se Božjem milosrđu, te s kajanjem, hrabro i s povjerenjem isploviti na pučinu“, rekao je.

„Uvijek su mi dojmljive naše svećeničke rekolekcije i duhovne obnove, poput one u Vepricu otprije nekoliko tjedana. Dirljivo je i poticajno kada svećenik pred svećenika klekne i traži oproštenje za svoje slabosti, grijehe i propuste. U tom činu poniznosti ponavlja se Petrovo iskustvo i ispovijed da ‚nismo dostojni obavljati službu koju nam je Providnost povjerila‘. Taj ‚susret Božjeg milosrđa i praštanja‘, koje smo ovih dana obilato dijelili našim vjernicima, oživljava u nama veliku i utješnu istinu da kao djelitelji svetih trajni pripadamo ‚narodu spašenika‘. Stoga, na ovaj naš dan zahvalimo Kristu za dar svetog svećeničkog reda. Svjesni svojih mana, slabosti i promašaja mi ćemo obnoviti danas svoja svećenička obećanja. Uz obnovu naših obećanja odlučujemo svim snagama svoga srca i uma ljubiti i poštivati jedni druge kako bismo našim svećeničkim bratstvom pružili vjernicima i svijetu konkretne dokaze da pripadamo ‚narodu spašenih‘“, zaključio je nadbiskup Puljić.