Suslavili su pomoćni banjolučki biskup i generalni vikar Marko Semren, umirovljeni banjolučki biskup Franjo Komarica još 45 biskupijskih i redovničkih svećenika. Asistirao je stalni đakon banjolučke biskupije, a pjevanje su predvodile Klanjateljice Krvi Kristove.

Propovijed biskupa Majića

Preuzvišeni oci biskupi Franjo i Marko, braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi Božji narode!

Premda se Misa posvete ulja obično slavi u jutarnjim satima Velikoga četvrtka, na dan uspostave svećeništva i Presvete Euharistije, iz pastoralnih razloga moji su predšasnici – a tomu je tako već više desetljeća – odredili da se ovo slavlje premjesti na Veliku srijedu kako bi bilo omogućeno svemu kleru biskupije, dijecezanskim svećenicima i redovnicima, po obnovi svojih svećeničkih obećanja danih na ređenju, potvrde svoje vjerno služenje Kristu i njegovoj Crkvi te očituju tijesnu povezanost i zajedništvo prezbitera i biskupa. Stoga, draga braćo svećenici, na početku ove svoje biskupske službe svesrdno vas uključujem u svoje molitve i pozivam vas danas da i vi mene uključite u svoje molitve, kako bih povjerenu mi službu vjerno obavljao na slavu Presvetoga Trojstva: Oca koji nas uzdržava, Sina koji nas jača i Duha Svetoga koji nas prosvjetljuje; kako bih zajedno s vama – zborom svećenika ove biskupije koji promislom Božjim predvodim, vidljivo označavao Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve; da budem znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Duh koji izlazi od Oca i Sina.

Unatoč tomu što se ovo euharistijsko slavlje naziva „Misa posvete ulja“ (Missa Chrismatis) i što ćemo pod ovom svetom misom posvetiti krizmeno ulje kojim se pomazuju krštenici, krizmanici te prezbiteri i biskupi, a što nas upućuje na to da smo kao kršćani dionici Kristova kraljevskoga i proročkoga svećeništva, te blagosloviti bolesničko ulje kojim će se u bolesti mazati bolesnici na što nas posebno poziva sv. Jakov (5,14), svi molitveni obrasci kao i biblijska čitanja te obnova svećeničkih obećanja, za temu imaju svećeništvo, svećeničko poslanje i službu kao izvorno sudioništvo na poslanju svećenika Krista. I predslovlje današnje Euharistije podsjeća nas  na podrijetlo i smisao naše svećeničke službe: „Svemogući vječni Bože: ti si Jedinorođenoga Sina svoga pomazao Duhom Svetim za svećenika vječnoga saveza i odredio da njegovo svećeništvo dalje živi u tvojoj Crkvi. On sav svoj narod odlikuje kraljevskim svećeništvom i iz ljubavi prema braći odabire ljude koji polaganjem ruku postaju dionici njegove svećeničke službe. Oni obnavljaju žrtvu spasenja u njegovo ime, tvojim vjernima priređuju vazmenu gozbu, prednjače ljubavlju, hrane ih tvojom riječju i svetim otajstvima; posvećuju život tebi i spasu braće, nastoje postati slika samoga Krista i postojano svjedočiti ljubav i vjernost tebi“ (Predslovlje iz Mise posvete ulja: Kristovo svećeništvo i služba svećenika).

Stoga sam i ja odlučio da danas zajedno s vama, oci biskupi, braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, poštovani i dragi vjernici kratko razmišljam o daru svećeništva.

Mnoge su i razne definicije svećenika. Tako za svećenika velimo kako je on „alter Christus – drugi Krist“, jer sve što u liturgiji čini, čini u ime Kristovo: „Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas“ (Iv 20,21); svećenik je sluga Kristov: oruđe božanskog Otkupitelja, da bi mogao kroz vremena vršiti njegovo divno djelo. O svećeništvu govorimo kao otajstvu „čudesne razmjene – admirabile commercium“: Svećenik daruje Kristu svoje čovještvo, kako bi se on mogao njime poslužiti kao sredstvom spasenja, čineći od njega gotovo drugoga sebe. Papa Benedikt XVI. u Pismu svećenicima uoči Svećeničke godine, (2009./2010.) naslovljenom: Svećenici – neprocjenjivi dar Crkvi i čovječanstvu, svećeništvo je definirao riječima svetoga Ivana Marije Vianneja, arškoga župnik: Svećeništvo je ljubav Isusova srca. „Taj dirljivi izraz omogućuje nam prije svega s nježnošću se i zahvalnošću spomenuti neprocjenjiva dara koji svećenici predstavljaju ne samo za Crkvu, već i za samo čovječanstvo“, naglasio je Papa te dodao: „Moje misli idu prema svim onim prezbiterima koji vjernicima i čitavome svijetu ponizno i svakodnevno nude Kristove riječi i geste, nastojeći se sjediniti s Njim u svojim mislima, volji, osjećajima i čitavim svojim životom. Kako im ne odati priznanje za njihove apostolske napore, njihovo neumorno i samozatajno služenje, njihovu ljubav kojom žele zagrliti sve? I kako ne pohvaliti vjernu odvažnost tolikih svećenika koji unatoč svim poteškoćama i nerazumijevanjima ostaju vjerni svojem pozivu biti ‘Kristovi prijatelji’, koje je on po imenu pozvao, sebi odabrao i poslao?“

Stoga i moje misli u ovom svetom misnom slavlju idu prema vama, draga moja braćo svećenici i redovnici, koji svojim primjernim svećeničkim i redovničkim životom povjerenim vam vjernicima svakodnevno nudite Kristove riječi i hranite ih njegovim Tijelom i krijepite drugim sakramentima. Ove misli prati molitva da svagdanje svoje misli, volju, i osjećaje sjedinjujete se Njim – Kristom, Velikim svećenikom, koji je izvor i smisao naše svećeničke službe.

Moje misli sa srcem punim zahvalnosti, također, idu prema tolikim svećenicima i redovnicima svjedocima vjere, koji su žrtvom života iz vjere i ljubavi proslavili Oca nebeskoga. Stoga u ovoj svetoj misi molim Oca da proslavi svoje vjerne sluge i čašću oltara. U tom duhu želim najaviti kako će se ova Biskupija nastojati još sustavnije pozabaviti porukom krjeposna života i žrtve svećenika u perspektivi otvaranja procesa beatifikacije pojedinih svojih članova ubijenih in odium fidei kako u Drugom svjetskom, tako i u ovom Domovinskom ratu.

U spomenutom Pismu papa Benedikt XVI., sretne uspomene, zapisa i ovo: „Kada kod svojih svećenika primijetimo žaljenja vrijedne situacije, kada zbog nevjernosti svojih službenika pati cijela Crkva te se zbog toga cijeli svijet sablažnjava i okreće leđa Crkvi, nije toliko podrobno otkrivanje svih slabosti svojih službenika, koliko obnovljena i radosna svijest o veličini Božjega dara konkretizirana u izvanrednim primjerima velikodušnih pastira, redovnika koji izgaraju od ljubavi prema Bogu i dušama te mudrih i strpljivih duhovnika.“ A ja bih na ove misli velikoga Pape, ovdje nadodao: potrebna je molitva. Molitva da u padu, koji jednako može pogoditi biskupa, svećenika, redovnika, redovnicu i vjernika, ne ostanemo ležati, nego da se milošću Božjom pridignemo i budemo ono što trebamo biti: drugi Krist, sluge Kristove, oruđe u njegovu djelu Otkupljenja, ljubav Srca Isusova ili, kako reče sv. Ivan Pavao II., da budemo nositelji nade. Jer nada nam je u današnjem vremenu itekako potrebna. Molimo za ustrajnost, ljubav i vjernost. Veliki su povici ovoga svijeta na Crkvu i svećenike. A vi, dragi vjernici, nemojte tako! Molite za nas svećenike i imat ćete nas onakve kakve nas izmolite. Jer svaki je svećenik od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću (Heb 5,1-3).

Uza svima nama znano dramatično umanjenje broja vjernika ove Biskupije u odnosu na predratno vrijeme, dolazeći u ovu Biskupiju s velikom bolju u srcu primijetio sam kako ova biskupija trenutačno nema ni jednoga kandidata za biskupijsko svećenstvo, a i da je broj kandidata i Franjevačke provincije uvelike umanjen u odnosu na prijašnje godine. Stoga smo već na Ordinarijatu započeli sa svagdanjom molitvom za duhovna zvanja. Žarka mi je želja da se Apostolat molitve i žrtve za duhovna zvanja proširi na cijelu Biskupiju, da Otac nebeski potakne među kršćanima mnoga i sveta svećenička i redovnička zvanja, koja će vjeru držati živom i čuvati milosnu uspomenu na Isusa Krista; da nam milostivi Bog podari svetih službenika oltara koji će pozorno i gorljivo slaviti i čuvati Euharistiju te u sakramentu pomirenja širiti radost Božjega praštanja.

No, svima nam je jasno da, ako nema rođenja da ne može biti ni ređenja. Zato vas sve pozivam na molitvu da nam obitelji budu žarišta vjere i ljubavi; da se supružnici koje je Bog obdario darom roditeljstva otvore novom životu; da shvate kako su oni Božji suradnici, da je sam Bog, stvarajući svijet odlučio da ne bude sam Stvoritelj nego da je stvorio muško i žensko i dao im posebno poslanje da budu suradnici u stvaranju i odgajanju novoga života; da u problemima života ne očajavaju i ne odustaju, nego da shvate da nisu sami, da posjeduju neprocjenjivo blago, a to je sam Isus Krist te sve svoje probleme trebaju povjeriti Isusu jer će ih samo uz njegovu pomoć biti u stanju prevladati.

Draga braćo svećenici! Na dan svoga biskupskoga ređenja među ostalim sam rekao kako će moj biskupski projekt, s pomoću Božjom, biti – biti bliz vama, svećenicima i povjerenom nam narodu. Da će sve ono što je vaše i vjerničko pravo, biti moja dužnost. Molio sam predobroga Boga da se zajedno ohrabrujemo i da idemo naprijed u istini, pravdi i miru; da rastemo u vjeri, da nam, unatoč tolikim poteškoćama, ne umre nada i unatoč tolikim ranama srca, umnaža se ljubav. Stoga i danas, prije nego što preda  svojim novim biskupom obnovite svećenička obećanja dana na ređenju, i ja vam obećavam da ću uz pomoć Božju i zagovor naše nebeske Majke u milosti Blažene Djevice Marije, naših nebeskih zaštitnika sv. Bonaventure i bl. Ivana Merza, i dakako uz vašu pomoć i suradnju učiniti sve da milošću Božjom tako i bude, da – In nomine Domini – dvorimo povjereni nam Božji narod kruhom anđeoskim i utjehom nebeskom. A vas, poštovani i dragi vjernici, pozivam da ovu našu odluku pratite svojom vjerničkom molitvom. Amen.

Pastoralno-informativni sastanak

Nakon euharistijskoga slavlja i podjele svetih ulja, u prostorijama Ordinarijata održan je kratki pastoralno-informativni sastanak biskupa Majića s klerom. Sve je završilo zajedničkim objedom, a svećenici su dali prilog za Djelo apostola Petra kao osobni dar za odgoj novih svećenika i redovničkih zvanja u misijskim zemljama.