Biskup Radoš je na početku slavlja pozdravio umirovljenog biskupa Josipa Mrzljaka, sve svećenike i prisutne vjernike.

Misa posvete ulja u Varaždinskoj katedrali

Veliki četvrtak dan je ustanove Euharistije i Svetog reda kada se svećenici okupljaju u katedralama biskupije kako bi, u zajedništvu sa svojim biskupom, slavili Misu posvete ulja i obnovili svoja svećenička obećanja.

Izrazio je radost radi lijepe procesije svećenika u katedrali okupljenih oko Krsta te, u ime svih, zahvalnost na daru svećeništva.

U homiliji je okupljene svećenike podsjetio da je Isus u dvorani Posljednje večere ostavio dva dara: euharistiju i svećeništvo. Ti darovi su rođeni u istome činu te ne mogu biti razdvojeni.

„”Jedan drugome daju da mogu postojati, živjeti i da mogu biti vrelo iz kojega Bog donosi i daje snagu i darove svojoj djeci“, rekao je biskup Radoš.

Promišljajući o tome tko su svećenici, biskup je podsjetio da su oni izabrani – iz Božje ljubavi. Isusov pogled njima, bio je pogled Isusove ljubavi.

„Zaista, to nije nešto naše, što mi možemo postati od sebe. Ne možemo sami postati svećenici od sebe – to je Njegov dar“, poručio je svećenicima biskup Radoš.

Govorio je nadalje i da je svećenik onaj koji treba umirati sebi, od kojega Gospodin traži da se prepusti u Božje ruke, ali i da raširi svoje ruke da bi se On mogao staviti u svećeničke ruke. Događa se tajanstvena razmjena te „samo onaj koji se predaje u Božje ruke dostojan je, ili ga Bog čini dostojnim i spremnim da se sam Bog stavi u njegove ruke. Da, Bog se stavio u naše ruke, ali prije toga traži trenutak posvemašnjeg umiranja sebi i rađanja za Boga“, istaknuo je predslavitelj.

Dodao je i da taj čin predanja traži provjeru svakog dana, što nije jednostavno, ali je potrebno razotkriti što to ne dopušta potpuno predanje te staviti to pred Gospodina, koji ga potiče da ima hrabrosti i povjerenja da obnovi svoje obećanje, a stavi na stranu što ne pripada Bogu.

Kako je svećenik pozvan iz Božje ljubavi, a Bog sebe stavlja u svećeničke ruke iz ljubavi, Bog također od svećenika traži da budu i kanal po kojem će On teći u život drugih ljudi.

Otac biskup osvrnuo se nadalje i na navješteni izvještaj iz Evanđelja po Luki u kojem Isus čita iz Knjige proroka Izaije da je poslan blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene (usp. Lk 4, 18).

Poručio je stoga svećenicima da, kao da im Isus želi reći: prvo mjesto u naviještanju evanđelja imaju siromasi. Siromaha ima mnogo, raznog tipa. Važno ih je prepoznati. Za prepoznavanje, Bog svećenicima može otvoriti oči, a na njima je svakome navijestiti Radosnu vijest, jer Gospodin želi svakome vratiti dostojanstvo.

„Ima i dalje: proglasiti sužnjima oslobođenje. Je li poziv svećenika da bude osloboditelj?“, upitao je mons. Radoš te je podsjetio da im je Bog već dao ključeve okova: Što svežete bit će svezano, što odriješite bit će odriješeno (Usp. Mt 16, 19). Velika je naša služba. To je služba koja nas nadilazi. Tako je velika i sveta da se uplašimo. Da, Bog je dao da po nama, po ključu kojega imamo, po svetom redu, odrješujemo i ljude izvodimo iz tame, iz tamnice“, rekao je mons. Radoš.

Dodao je i da je Isus onaj koji vraća slijepcima vid – onima koji nemaju pogled vjere da mogu progledati i vidjeti sebe Božjim pogledom.

„Neka Gospodin obnovi naš vid da možemo svijet i ljude vidjeti u onom svjetlu u kojem nas Bog vidi.“

Na kraju homilije biskup Radoš je poručio da su svećenici rođeni iz ljubavi Božje te žive samo ako su u dodiru s Božjom ljubavlju: ako su svećenici za druge, ako Božja ljubav može poteći kroz njihov život i donijeti plod. Pozvao je svećenike da pristupe oltaru tako da im Gospodin ponovno u dušu utisne taj nezasluženi dar, koji im je trajno dao, kao pečat – za druge. Zaključno je potaknuo svećenike da mole da budu dostojni toga dara.

Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja, euharistijska služba, a nakon popričesne molitve biskup je blagoslovio bolesničko ulje te posvetio krizmu.

Prije završnog blagoslova biskup Radoš je zahvalio i čestitao ovogodišnjim svećenicima jubilarcima. Naime, 60 godina svećeništva u 2022. godini slavi preč. Ivan Kozjak, a 50 godina preč. Vinko Halovanić, preč. Josip Sabolek i preč. Tomislav Antekolović.

Nadalje, 40 godina svećeništva slave: vlč. Mirko Pilaj, vlč. Ivan Sakač, vlč. Stjepan Šoštarić, vlč. Stjepan Makar, vlč. Dragutin Šimek i fra Željko Železnjak; dok 25 godina svećeništva slave vlč. Ivica Horvati i vlč. Josip Drvoderić.

Biskup Radoš je spomenuo i da će svećeničko ređenje u varaždinskoj katedrali ove godine biti u subotu 11. lipnja.