Misa za Domovinu služena u đakovačkoj katedrali

Misu je predslavio župnik Župe Svih svetih i đakovački dekan Ivan Lenić.

Uvodeći u slavlje, rekao je da taj spomen-dan u sebi sabire „pregršt vrijednih sadržaja, obilje događanja koji izviru iz otajstava našega spasenja u Kristu, čija je suradnica bila, i danas je, Sveta Bogorodica Marija; iz kršćanske i crkvene povijesti koja posvetom bazilike Svete Marije Velike i drugim iskustvima njezine majčinske pratnje svjedoči njezinu prisutnost u Božjem narodu; iz naše ne tako davne, mukotrpne narodne povijesti koji u Danu pobjede i domovinske zahvalnosti i Danu hrvatskih branitelja slavi, zahvaljuje za svoju slobodu i mir i one koji su za njih dali živote i toliko toga drugoga“.

U homiliji preč. Lenić je među ostalim kazao je da taj „dan u povijesti roda i doma Hrvata, u povijesti Katoličke Crkve u njemu svjedoči kako sve najbolje stranice našega zemaljskoga postojanja uvijek ispisuju Bog i ljudi zajedno, u savezu. Bog ju ne želi ispisivati bez nas, iako je svemu dobromu u začetku njegov promisao. On uzima nas za saveznike i suradnike, a kada mi zdušno prianjamo uz njega i jedni uz druge, dionici smo istinskih dobara i blagoslova; kada ju ostvarujemo sami, sebično i bahato, posrćemo, lutamo, padamo u zlo, mržnju, podjele, nepravde, sukobe. Najljepše stranice ljudske povijesti su one koje resi Božje i ljudsko prijateljstvo. Zato današnji državni blagdan, ako želimo shvatiti njegov dublji sadržaj, ne možemo pravo razumjeti bez duhovne dimenzije, bez Božjega djelovanja u povijesti našega naroda. Nedostatno bi bilo, pa i nepravedno i nezahvalno, danas slaviti tek ljudsku mudrost i umješnost, makar i silnu hrabrost i naše pothvate, a da u njima ne dotičemo sve to kao dar od Boga i u svemu tome Božje vodstvo i pomoć.“

Nadalje je naglasio da Dan pobjede i domovinske zahvalnosti dozivlje u pamet istinu da su dom i domovina dar Neba, dar Božji; da je Bog od davnina hrvatskom rodu dao ovo podneblje za prebivanje i da je to potvrdio u novije doba – mnogi su stoljećima sanjali Hrvatsku, za nju trpjeli i stradavali, a mi ju danas živimo.

Propovjednik je rekao da je potrebno u novim, mladim naraštajima, unatoč svih sadašnjih kriza i bremena, odgajati zdravi duh domoljublja, te osjećaje zahvalnosti za dom i domovinu.

Podsjetio je također na Domovinski rat, žrtve i napore koji su prethodili slobodi i da je božanska Providnost omogućila da dođe do ostvarenja ne samo sna, nego prava hrvatskoga naroda na samostalnu državu, na vlastitu domovinu u kojoj neće biti tek sluge i slugani, nego mudri upravitelji. To pravo izvire i iz dostojanstva ljudske osobe i naroda te da je Hrvatska domovina i pobjeda u ratu nezamisliva bez hrvatskih branitelja kojih su u misi posebno spomenuo sa zahvalnošću.

„Samo zajedništvo i doprinos svih na svakom mjestu u neproračunatoj ljubavi gradi sretan dom i domovinu. I da nikada ne bi u hrvatskom društvu smjelo biti temeljne podjele do zavisti između malih i velikih, običnih i moćnih građana istoga hrvatskoga doma. A tomu smo, ipak, danas nažalost svjedoci. Zato ne ostavljaju ravnodušnim pristupi vladajućih najprije krajevima stradalima u potresu, a već jako dugo našoj Slavoniji, tako i uslijed nedavnih olujnih nevremena, pogotovo sada uslijed perfidno planiranih pristupa i provođenja ‚mjera‘ u suzbijanju afričke svinjske kuge u kojima je ponovno obescijenjen mali slavonski čovjek-seljak, njegov dom i obitelj. Ne znam koliko ste svjesni što se sve tjednima događa po najistočnijim selima Vukovarsko-srijemske županije, županjskoga kraja, pa već i blizu nas, jer je to prilično nepoželjna tema, jedno se govori, svašta događa…“

„Društvo koje se gradi samo na pogodovanju nekolicini velikih i moćnih, na njihovim interesima, na stalnom provođenju naputaka izvana koji ne poštuju dotičnoga čovjeka i narod, k tome ne vrednuje rad i trud običnoga, maloga čovjeka i njegovu obitelj ne može biti pravedno i sretno društvo, ne može imati blagoslov. To postaje društvo zabrinutih i nezadovoljnih ljudi. Tužno je uočiti da ni jedna hrvatska vlada do sada nije pronašla, niti imala mudru i kvalitetnu politiku prema slavonskom selu, poljoprivredi i stočarstvu. Čineći sve dosadašnje korake, napose posljednje u svinjogojstvu, ne samo da se ugrožava egzistencija slavonskih ljudi i obitelji, nego se otvara put novim iseljavanjima, a i dira se u identitet Slavonije. Skrb i rad na zemlji i trud oko uzgoja stoke dio je identiteta slavonskoga podneblja; tolika tradicija i običaji, kultura življenja uz to je nastajala. Domaćinstava koja su u kategorizaciji nižega ranga ne mogu opstati i ona se uništavaju; sve prati sijanje straha i grča, zabrana, prijetnji kaznama, policijske kontrole itd. Je li to dostojanstven, slobodan život u domovini za koju su Slavonci i svi koji ovdje žive dali tolike žrtve?“, upitao je župnik Lenić.

„Kao dijete Slavonije i kršćanin, kojega odgaja Evanđelje, ne mogu danas s iskrenim vapajem duše ne ukazati na ovo stanje i sve što se čini malim i običnim ljudima, te njihovim obiteljima. Takvi i danas grade Hrvatsku; ona treba i njih. Oni su također Hrvatska. U našem pravednom pristupu i njima trebaju se događati nove hrvatske pobjede i napredci. Jer oni su se uvijek sijali i davali nesebično i to čine sada“, nastavio je.

Zaključio je da sve to „potiče da i u ove bremenite dane s nadom uzdižemo pogled i molitvu k nebu; da se privinemo uz krilo i u zagrljaj naše Majke i Odvjetnice tražeći svjetlo, mudrost, ohrabrenje i utjehu ama baš svima. Neka nam darežljivi Otac nebeski sve to udijeli – da se podigne iznova dostojanstvo svakoga pojedinca, obitelji i doma, Slavonije i Hrvatske.“

Slavlju su nazočili predstavnici braniteljskih udruga i gradske vlasti, časne sestre i vjernici.

Prije mise izmolili su molitvu za Domovinu koju je klečeći pred oltarom predmolio župnik Lenić.