Večernje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić u koncelebraciji s domaćim župnikom Ivanom Lenićem, i još osmoricom svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova.

Uvodeći u misno slavlje biskup Ćurić je rekao: „Večeras osobito zazivamo Božje milosrđe u zahvalnosti svojih srdaca za pokojne naše svećenike. Mi se u Đakovu sjećamo svih onih koji su djelovali ovdje u katedralnoj crkvi u različitim službama, napose se spominjemo svih članova Prvostolnoga kaptola ove katedrale, svih odgojitelja, profesora u našem Sjemeništu i na našem Fakultetu, djelatnicima različitih središnjih ustanova. Na poseban način svatko se od nas sjeća svojih župnika. Sve ih uključujemo u ovu molitvu vjerujući da je Gospodin s nama da nas on pohađa, da nas on rasvjetljuje snagom svoga Duha i svakome od nas pomaže da se odazovemo i da tako ispunimo njegov naum za svoj život.“

Homiliju je izrekao župnik Lenić razmišljajući o riječima iz poslanice sv. Pavla: „Neopozivi su dari i poziv Božji“, te je istaknuo dvije zadaće koje određuju svećenički život, a spominju se u Drugoj euharistijskoj molitvi: Da stojimo pred tobom i da ti služimo! Mnogi su svećenici kroz povijest mjesne Crkve zaslužili da ih se spomene no župnik Lenić je rekao da svi zaslužuju molitvu i zahvalnost, a u homiliji je istaknuo Antuna Bačića, seoskog župnika o 25. obljetnici njegove smrti.

„Bio je jedan od začetnika katoličkog časopisa za djecu MAK – Mali koncil. Bio je župnik u Bošnjacima od 1968. sve do svoje smrti 1998. godine gdje je do kraja sazrijevao kao Kristov učenik i svećenik te se brojnim redovitim i posebnijim – novom vremenu i Koncilu te smjernicama Crkve, liturgijskim, katehetsko-pastoralnim – i drugim aktivnostima davao u koordiniranju i izgradnji jedne veće seoske župne zajednice koja je kroz povijest imala časne i dobre župnike na čijim se temeljima moglo dalje graditi. On je to vrednovao i nastavio činiti dajući vlastiti obol prepoznatljiv do danas. Svećenik Antun je unatoč slabom vidu koji se s vremenom pogoršavao bio čovjekom knjige i stalnoga intelektualnoga i svakoga drugoga napretka. Čitali su mu suradnici. Najviše je slušao snimljenu literaturu na audio sredstvima, kasetama Hrvatskoga saveza slijepih i drugu koju je primao na talijanskom jeziku. Znao je reći da mjesečno pročita 7 do 11 knjiga što mi zdravih očiju ne učinimo. Isto je obogaćivalo njega osobno i služilo za propovijedanje, kateheze, nastupe.

Uvijek je imao što reći i znao reći. Primao je na osobne razgovore mnoge. U godinama komunizma kriomice je organizirao duhovnu skrb za seoske i druge učitelje. Kao skoro slijepa osoba postajao je tim bliskiji takvim osobama. Uz uključivanje suradnika, dobrih čitača pokrenuo je izdavanje zvučnog mjesečnika za slijepe. Snimani su dobri tekstovi katoličkoga tiska i duhovne građe te je slano na više desetaka adresa diljem nekadašnje države. Tako se evangeliziralo slijepe osobe. Ostavio je nešto pisane građe, pokrenuo župni list i druge oblike izdavaštva.

Kao župnik je sustavno katehizirao s drugim suradnicima, priređivao duhovne obnove i druge susrete na koje su dolazili renomirani predavači svećenici, teolozi, vjernici laici. Još prije demokratskih promjena i uvođenja vjeronauka u škole on je u dogovoru s upravom bošnjačke škole započeo s predavanjem tada prozvane religijske kulture što je pripremalo tlo vjeronauku. Među prvima u našoj nadbiskupiji uključio se u vjerski program na lokalnom radiju, a bio je slijep. Na srcu mu je bio liturgijsko-sakramentalni život. Priprema dobrih čitača, ministranata i ministrantica, njegovanje liturgijskoga pjevanja. Davno je to bilo kada je uz ekonomsko u Bošnjacima, na poticaj biskupa Ćirila, formirano i pastoralno vijeće sa svojim odborima. Promicano je aktivnije uključivanje vjernika u sveukupan život župe. Kao rezultat takvoga rada bila je činjenica da nas je na Teologiji u Sjemeništu u jednom navratu bilo devetero iz Bošnjaka. Koliko je ovakvih i sličnih vjernih i predanih svećenika bilo u našoj mjesnoj crkvi? Dok večeras zahvaljujemo za njih, molimo Božje milosrđe za grešno, manjkavo i propušteno kod njih i svih drugih te ulazak svih u puninu radosti neba“, zaključio je homiliju župnik Lenić.

Budući je prva subota povlašteno vrijeme molitve za zvanja misno slavlje pjesmom su animirale sestre sv. Križa na čelu s orguljašicom s. Svjetlanom Paljušević. One su predvodile i molitvu krunice prije mise uz razmatranja otajstava njihove blaženice s. Zdenke Schelingove.