Suslavitelji su bili umirovljeni biskup Josip Mrzljak i deset svećenika, među kojima i župnici gradskih župa. Na misi je propovijedao župnik Župe sv. Josipa na Banfici vlč. Leonardo Šardi. Ta župa je ove godine organizirala hodočašće.

Brojni vjernici su na različite načine sudjelovali u 333. zavjetnom hodočašću, bilo da su u subotu 2. srpnja ujutro u 3 sata krenuli pješice, bilo da su pratili pješake logističkom podrškom. Neki su sudjelovali u organizaciji i na molitvenim i liturgijskim slavljima, a neki su hodočasnike pratili molitvom iz svojih domova i bolesničkih postelja. Ipak svi smo zahvalni što smo 333. put zaredom ispunili zavjet naših predaka – rekao je vlč. Šardi.

„Sjetili smo se sigurno mnogih naših dragih pokojnika koji su rado sudjelovali u ovome hodočašću, a istovremeno smo molili i za sve one – naše suvremenike i potomstvo – kako bi i dalje bili okrijepljeni zagovorom Majke Božje te vjerni svojoj katoličkoj vjeri“, nastavio je propovjednik.

Svako hodočašće je kao izlazak iz svakodnevice, odvojenost od redovitih obaveza, od svijeta kako bismo bili u Božjem prisustvu. Kako bismo molili ga da obrati, ozdravi, učvrsti, utješi, podari snage za svakodnevicu življenja kojoj se vraća nakon hodočašća – kazao je župnik Šardi.

Nastavio je propovijed tumačeći odlomak iz Matejeva evanđelja koji govori o ozdravljenju žene koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i uskrsnuću glavarove kćeri.

Propovjednik je protumačio kako ovo dvoje ljudi koji dolaze Isusu imaju vrlo različite društvene pozicije. Žena zbog svoje bolesti i obrednih propisa ne pripada ni društvenom, a onemogućen joj je pristup i vjerskom hramskom zajedništvu, dok je glavar okružen ljudima, uključen u život zajednice. Ona kao da ne živi 12 godina, a on se suočava sa smrću svoje kćeri. Oboje dolaze pred Gospodina s jednakim stavom poniznosti  i vjerom da on može zahvatiti na novi način u njihov život. Isus nam otkriva da je upravo vjera učinila čudesni zahvat i da su im molitve uslišane.

U marijanskim svetištima susreću se mnoga svjedočanstva kako se Gospodin proslavio u životima ljudi  jer su ljudi dolazili Gospodinu s vjerom.

„Po Mariji, prebirući zajedno s njom radosti i žalosti našega življenja, dolazimo k Onome koji želi ozdraviti našu nutrinu kako bismo bili spašeni. No, možda se pitamo: ‚Ozdravlja li Gospodin i danas? Zahvaća li u naše živote?‘ Gospodin čini jednako kao što je to i nekad: svakome tko mu se obraća s vjerom i poniznošću daje najpotrebnije, a u središtu je spasenje duša. Susret s Gospodinom uvijek ozdravlja, možda ne na način kako to sami priželjkujemo, no uvijek nas upućuje prema ozdravljenju duše da, zagledani u njegov križ, iza njega prepoznamo radost i nadu uskrsnuća“, rekao je vlč. Šardi.

Upravo Marijina prisutnost na kalvariji, kada u krilo prima mrtvo tijelo Isusovo, kada ranjena mačem boli svoj pogled usmjerava u uskrsnuće, treba i može biti suputnicom u životu da se i hodočasnici prema nebeskoj domovini ne prepuste očaju i strahu nego da „živimo s jednom hodočasničkom nakanom: da u bližnjima prepoznajemo Boga, Boga u njima ljubimo, i zajedno s njima stignemo k najvažnijem hodočasničkom cilju: u kraljevstvo nebesko“, zaključio je propovjednik.

Nakon euharistijskog slavlja i himna Tebe Boga hvalimo, biskup Radoš zahvalio je svima koji su na različite načine i prema svojim mogućnostima sudjelovali na zavjetnom hodočašću. Posebno je zahvalio biskupu Mrzljaku što je uzeo dioništva u hodočašću, dekanu preč. Stjepanu Najmanu koji već dugi niz godina vodi, brine i podržava hodočasnike pješake, svećenicima koji su također hodali uz hodočasnike pješake, među kojima i vlč. Šardi. Zahvalio je i svim drugim župnicima i svećenicima koji su s vjernicima pošli u svetište Majke Božje Bistričke i tamo bili na raspolaganju kako bi ovo hodočašće imalo duhovne plodove za sve, vjernike, župe, grad i biskupiju.