Misijska nedjelja u Rijeci

Misnom slavlju prethodila je pobožnost molitve krunice koju su predvodili učenici OŠ Nikole Tesle, a prigodni program pripremile su vjeroučiteljice Škole Kristina Zubalj, Tomislava Milušić i Petra Štokić, u suradnji s novom povjerenicom za misije Riječke nadbiskupije, Ksenijom Rukavinom Kovačević. Tako su se, vjerni Kristovom poticaju naviještanja Radosne vijesti spasenja, zajedno s okupljenim vjernicima uključili u djelo Crkve, moleći za misionare i misionarke diljem svijeta. Molitvene nakane misijske krunice prikazali su i za prepoznavanje darova različitih karizmi unutar kršćanskih zajednica, izbjeglice od ratova, žrtve raznih prirodnih i klimatskih nepogoda te podupiranje sinodalnog načina života kao znaka suodgovornosti, aktivnog sudjelovanja, zajedništva i poslanja u župnoj i mjesnoj Crkvi.

Nadahnut biblijskim čitanjima i misijskim djelovanjem sv. pape Ivana Pavla II., na početku propovijedi nadbiskup Uzinić je vjernicima uputio poziv i poruku kojom je papa Wojtyla počeo svoj pontifikat: ‘Ne bojte se, otvorite širom vrata Kristu. Krist ništa ne oduzima, a sve daje.’

„Misionarsko poslanje Crkve je upravo to: rastvoriti vrata Kristu da može doći u ovaj naš svijet, da Njegova logika može zavladati ovim svijetom. Krist kuca na vrata našeg srca, moga i tvoga, a srce se otvara iznutra. Ako netko pokušava ući izvana, a nije mu otvoreno iznutra, onda on čini nasilje. Isus ne želi činiti nasilje. Zato on kuca i čeka“, kazao je i u nastavku se osvrnuo na prvo i drugo biblijsko čitanje iz kojih je kao glavne elemente misijskoga poslanja istaknuo: djelotvornu vjeru, zauzetu ljubav i postojanu nadu.

„Sveti Pavao piše Solunjanima i hvali ih zbog tri karakteristike njihove kršćanske vjere koje trebaju biti i naše, želimo li biti misionari Isusa Krista na njegov način. Prva je djelotvorna vjera. Vjera koja nije samo krsni list, prva pričest, krizma… nego u sebi ima i život u skladu s vjerom. Vjera koja je postala živa vjera – ono što govorimo, da stvarno jesmo. Druga karakteristika kakva bi nas trebala krasiti je zauzeta ljubav prema onima koji su blizu, ali koja ne isključuje ni one koji su daleko. To je preuzimanje odgovornosti, služenje. Bilo bi loše ako bismo se zaustavili, kada je ljubav u pitanju, samo na onima pokraj sebe, ali bilo bi još i gore ako bismo o ljubavi, nekakvoj sentimentalnoj, mislili na one daleko, a ne bismo zauzeto ljubili one pokraj sebe. I treća značajka je postojana nada koja ne odustaje, koja je uvijek prisutna. To nije optimizam, to je puno više. Ona je osobito snažna i važna u trenucima kada nam nije dobro“, istaknuo je nadbiskup Uzinić.

Na kraju propovijedi nadbiskup je izdvojio tri poruke iz pisma pape Franje povodom Svjetskog dana misija o temi: ‘Žar u srcu, noge na putu’, nadahnutom izvješćem o dvojici učenika na putu za Emaus (usp. Lk 24, 13-35): Važnost Svetog pisma i uskrsne perspektive u njegovom čitanju, važnost djelotvorne ljubavi te važnost nemira, koji potiče na hitnost navješćivanja drugima, tj. svjedočenja vjere riječima i životom.

„I mi smo nakon Velikog petka često razočarani i mislimo da nema nade, a onda dolazi Krist. Otvorimo mu vrata svoga doma, da Krist dođe i sve promijeni. Ali, to ne možemo ako nećemo otvoriti Sveto pismo i čitati iz uskrsne perspektive. Druga poruka je važnost djelotvorne ljubavi bez koje kršćanski život ostaje mrtvo slovo. Zauzeta ljubav za drugoga je zabrinutost za drugoga, činiti drugima ono što bi učinio Krist. Zato ne smijemo biti ravnodušni. I treće je važnost nemira, koja nas potiče na hitnost da idemo drugima, navješćujući ono što smo čuli i vidjeli. Čini li nas nemirnima to što smo kršćani? Jesmo li došli u tu fazu da je doista, ne zbog tradicije, nego zato što osjećamo u sebi potrebu da onaj koji je mene dotakao, koji je mene promijenio, dotakne i sve druge? To je nemir koji će nas pokrenuti, probuditi, obnoviti Crkvu i svijet“, kazao je Uzinić.