Nadbiskupi Zgrablić i Puljić predslavili mise u sjemenišnoj kapeli u Zadru

Nadbiskup Zgrablić u homiliji je istaknuo važnost franjevačke karizme za Crkvu i svijet, rekavši da je sv. Franjo uspio obnoviti Crkvu jer je na sebe preuzeo Kristov križ.

„Onaj tko živi najveću ljubav, Kristovu ljubav, koja ide u ljubavi do smrti na križu, postaje jedno s Raspetim Kristom. Sv. Franjo je postao jedno s Kristom, obuzet njegovim Duhom bio je u službi obnavljanja Crkve i spašavanja svijeta. Praćen Božjom providnošću, zaljubljen u Krista i iskreno ga nasljedujući, radikalnim utjelovljenjem Evanđelja u svakodnevnom životu, živeći od Evanđelja i za Evanđelje koje rađa ljubavlju prema ljudima i svemu stvorenome, sv. Franjo privlačio je druge k Bogu“, podsjetio je.

Potaknuo je franjevačke kandidate da nasljeduju karizmu svoga utemeljitelja, kojega je Benedikt XVI. nazvao „divom svetosti“. Nadbiskup je čestitao kandidatima što žele nasljedovati sv. Franju u svom životnom opredjeljenju i duhovnom zvanju, koji je radikalno odbacio navezanost na materijalno bogatstvo i odrekao se bogate baštine njegove imućne obitelji koja se bavila trgovinom. Ohrabrio je bogoslove da crpe nadahnuće iz Isusovih riječi koji osobno ohrabruje one koji pođu za njim i ostave sve zbog Isusa.

„Sveci su djelotvorni, konkretni i najizvrsniji tumači sv. Pisma jer utjelovljuju Božju riječ u svom životu i čine je privlačnom, tako da ta Riječ nama govori, preobražava i spašava nas. Sv. Franjo je model pravilnog razlučivanja u životu, obnove Crkve i ljubavi prema svim stvorenjima“, poručio je mons. Zgrablić.

Mons. Puljić je u homiliji podsjetio da je sudjelovao na Sinodi o Posvećenom životu 1994., kada je kapucinski biskup Egger opisao redovnike kao „sanjare“.

„Zar sv. Franjo nije jedan od većih Božjih sanjara? General salezijanaca govorio je o članovima posvećenog života kao o nepopravljivim optimistima“, rekao je te potom govorio o trojici hrvatskih mladića s početka 20. st. koji su također bili ispunjeni snovima i optimizmom. To su bili bl. Miroslav Bulešić i Ivo Mašina koji su umrli mučenički te bl. Ivan Merz.

„Ivo Mašina (1927.-1961.) bio je izvrstan učenik zadarske gimnazije, a u Zagrebu na studiju povijesti najbolji student u svojoj generaciji. Zbog domoljubnih ideja i nekih akcija uhićen je 1959. i osuđen na 15 godina zatvora. U kaznionici u Staroj Gradišci mučili su ga i zadavili 19. studenog 1961., u njegovoj 34. godini. U svom dnevniku od 21. kolovoza 1947. piše: Pošao sam ujutro na sv. Misu, primio sv. Pričest. Molio sam Isusa, da mi dadne milost da izdržim sve kušnje ovoga života i da ustrajem uz Kristov barjak Ljubavi, Dobrote i Mira. Neka iz mojih mladenačkih oluja izađe moja duša prekaljena i očeličena, čista i netaknuta. Daj, o moj Kriste, da Ti do kraja ostanem Tvoj vjerni borac, da za Tvoju vjeru uvijek budem spreman sve podnijeti“, podsjetio je mons. Puljić.

„Veliki mladić koji je zablistao na našem obzorju, kao ponos narodne i crkvene povijesti, bio je svećenik Miroslav Bulešić (1920.-1947.) iz Istre, koji je okrutno ubijen na krizmi u Lanišću, 1947. Živio je samo 27 godina, a sazrio je do punine zrelosti. Kad su stizale prijetnje, on u svom dnevniku piše: Ako me hoćeš k sebi, Gospodine, evo me. Darujem Ti život za svoje stado“, naglasio je.

„Bl. Ivan Merz (1896.-1928.), istaknuti laik i svjedok Radosne vijesti rodom iz Banja Luke, kao vođa hrvatske katoličke mladeži trudio se kod mladih stvoriti ispravno shvaćanje ljubavi, braka i čistoće, umro je sa samo 32 godine. Merzu je euharistija bila ishodište njegovih apostolskih pothvata, s motom Žrtva – Euharistija – Apostolat“, istaknuo je.

„Sva trojica mladenačkih velikana koji su nalazili uporište i snagu u vremenima kušnje i krize pokazali su zavidan stupanj humanosti, čvrstoće i hrabrosti, bili su ukorijenjeni u tropletu koji spaja obitelj, Crkvu i narod. Bili su svjedoci ljubavi prema Crkvi, narodu i sakramentima“, poručio je umirovljeni zadarski nadbiskup.

„Premda nisu zasnovali obitelj, sva trojica bili su svjesni da povijest čovjeka i ljudskog spasenja ide preko nje, koja je u središtu Božje pozornosti. Temelj obiteljskog zajedništva je boljitak drugoga, nesebična ljubav koja je velikodušna i ne traži svoje“, rekao je.

Govoreći o Crkvi, nadbiskup je rekao da je Isus htio Crkvu kao „zajednicu braće i sestara“ (Mt 23, 8), stola i blagovanja, dobara i međusobne ljubavi. „Luka izvješćuje kako je u mnoštvu onih, koji su prigrlili vjeru, bilo jedno srce i jedna duša te kako nitko od njih nije zvao svojim ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Tvorac takvog zajedništva je Duh Sveti koji preobražava ljudska srca. Neka i vama, dragi bogoslovi, život i primjer te trojice mladića, njihova ljubav prema obitelji, euharistiji i narodu, bude nadahnuće da se međusobno poštujete i pomažete. Da Crkvu i svoju bogoslovsku zajednicu s poglavarima poštujete i volite, da teološke znanosti proučavate i produbljujete te rastete u milosti i kreposti pred Bogom i ljudima“, zaključio je mons. Puljić.

Bogoslovi su pohodili i župnu crkvu Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru gdje djeluju franjevci, a misu je predslavio fra Andrija Bilokapić.

Susret pripreme kandidata za doživotne zavjete organiziraju Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri i odgojitelj fra Bojan Rizvan.

Tijekom pripreme za svečane doživotne zavjete franjevaca hrvatskih provincija koja se nizom formacijskih događaja održava od 5. do 31. kolovoza od Istre do duhovnih vježbi zaključno na Badiji, redovnički kandidati franjevačkih zajednica iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine dio toga pripremnog susreta boravili su u Zadru od petka, 16. kolovoza do subote, 24. kolovoza.

Za to vrijeme, osamnaest franjevačkih bogoslova, među kojima su i kandidati za svećeništvo, bili su smješteni u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević“ u Zadru.