Nadahnjujući se na misnim čitanjima, mladomisnik se u homiliji osvrnuo na prvo čitanje u kojem sv. Petar podsjeća na potrebu obraćenja, a to nije nešto jednokratno, već svakodnevni napor okretanja onom izvoru života dok On ne postane jedino istinsko središte našeg života.

„Posebno u onim trenutcima u životu kad nam je teško ili kad nam se ne da dalje, kad mislimo da su nam križevi preteški ili onda kad su teški samo zato što nisu onakvi kakve bismo htjeli. Lako je biti obraćen onda kad nam Bog šalje milosti i prosipa cvijeće po putu. Obraćat se trebamo onda kad nam se svaka druga opcija čini privlačnijom od Boga. Imajmo u vidu da ćemo postati ono što promatramo. Ako nam je svijet pred očima, postat ćemo svjetovni, ako nam je Bog pred očima, možemo se nadati da će nas korak po korak suobličavati sebi“, rekao je.

Osvrnuvši se na drugo čitanje i promatrajući kakav je Bog kojemu se trebamo suobličiti, te kakav je Krist kojega trebamo nasljedovati, naglasio je da je Bogu milo djelo ako dobro čineći trpimo i strpljivo podnosimo. Jednako tako spomenuo je da nismo pozvani na život ugodnosti, odmaranja, dangubljenja već na izgaranje za Krista trpeći kao pravednici, prepuštajući sud Sucu pravednome i dopustiti Bogu da bude Bog. Isto tako, potrebno je tražiti Božju pravdu i živjeti čiste savjesti poziv na koji nas je Bog pozvao.

Govoreći o zahtjevnosti kršćanskog i duhovnog poziva, mladomisnik je dao primjer sv. Bernarda koji bi zastao i upitao se: „Bernarde, zašto si ovdje?“ I dao bi si vremena da si odgovori na to pitanje. Odgovori mogu biti različiti, ali je bitno da se uvijek vratimo u centar iz kojega smo se izgubili i da se suobličimo Kristu jer „nitko nikada nije rekao da je biti kršćanin lako. Sigurno je da se isplati, sigurno je da nas čekaju blagoslovi na našem putu, ali vršenje Božje volje mora biti uvijek u središtu. Nismo pozvani samo na ubiranje plodova, već na rad za Gospodina. Pozvani smo biti Božje ruke u ovome svijetu, jer nema drugih ruku osim naših.

Pozvani smo pomagati Kristu, Dobrome Pastiru i onda kad ovčinjaku prijeti opasnost, i onda kad nije lako biti vjernik. I onda kad nije lako moliti, a tako često nije lako moliti ako molimo kako spada. I onda kad se bojimo moliti za druge jer nas tuđi problemi preplavljuju. Nikad ne zaboravite da smo pozvani biti tu jedni za druge, da smo pozvani nositi bremena jedni drugih, da smo pozvani ljubiti i izgarati ne bojeći se pepela koji će nastati“, naglasio je mladomisnik Milić.

Pri kraju homilije, podsjetio je sve prisutne da se toga dana slavi Nedjelja Dobrog Pastira kada Crkva moli za dobra duhovna zvanja. Preporučio je sestrama i vjernicima da i dalje mole Gospodina za dobra zvanja jer su potrebe Crkve sve veće i veće, a radnika je sve manje. Suobličujući se Kristu, Bog nastavlja privlačiti ljude k Sebi po nama – poručio je.

Na kraju slavlja o. Jakov udijelio je svim prisutnima mladomisnički blagoslov, kao i svečani blagoslov. Pjevanje su predvodile čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Nakon liturgijskog slavlja, bratsko-sestrinski susret nastavljen je u govornici, uz čestitanje, radost, zajedništvo i obostranu preporuku u molitve.