Mons. Batelja: Stepinac je bio pastir po Isusovu Srcu

Preuzvišeni nuncije!
Oci biskupi!
Braćo i sestre!

Današnji dan Crkva naziva „Nedjeljom duhovnih zvanja“. A crkvena zvanja niču na Isusov poziv. On je, čuli smo, temeljni kamen čovječanstva i njegov dobri pastir. Koja je oznaka dobrog pastira? Da život položi za ovce! (usp. Iv 10,11) To je njegova vjerodostojnost! Lažni pastiri, račundžije, najamnici misle na sebe, nije im do stada, već do profita, do vune i mesa, rekao bi sv. Augustin.

Svatko od nas, koji je bio pastir, iskusio je istinitost Isusovih riječi da ovce poznaju pastira i da pastir poznaje ovce. Zato Isusove riječi imaju snagu prožeti naše biće, i tkivo cijele Crkve, od pameti do srca, od shvaćanja do ljubavi. One su kadre osjećaje i spoznaje pretvoriti u akciju! Prema Isusovim uputama i nauku Crkve, one mogu i moraju doprijeti i do onih ovaca koje su se udaljile, koje su daleko, na periferiji!

Ovogodišnju nedjelju duhovnih zvanja slavimo u Krašiću, Stepinčevom Krašiću. On je bio slika dobroga pastira! Zar samo slika? On je bio pastir po Isusovu Srcu. Prikazujući kardinala Stepinca kao izvrsnog pastira duša, koji je i odlutale i neprijateljski raspoložene želio privesti k istini i vječnom spasenju, papa Ivan XXIII., rekao je povodom njegove smrti: „Ostavio nas je naš pastir, izvor žive vode, za čijeg je umiranja sunce pomrčalo… Molimo se, da bi sretno došlo do proslave njegova izabranog duha. A on će nam zato odozgo isprositi žar u pastirskoj službi i odvažnost da spremno snosimo žrtve vezane s vršenjem naših dužnosti.“ Tako je sveti pastir govorio o svetom pastiru.

Papa je dobro znao, a i osobno su se i poznavali, da je Alojzije „pastir koji živi za one koje vodi“. A on sâm je to očitovao riječima 1953.: „Bijedni ovaj život rado dajem, kad bih mogao, dao bih i sto života, samo da živi Crkva Božja.“[1]

Božja riječ jamči da je Isus dao život za sve ljude. Nikoga nije isključio iz svoje ljubavi ni pri utjelovljenju kad je postao čovjekom. Nikoga nije isključio iz svoje ljubavi kad je umirao na križu. Nikoga nije zaboravio kad je uskrsnuo. Štoviše, sve nas želi uvesti u Očevu i svoju slavu na nebesima. Zato u psalmu molimo: „Gospodin je pastir moj – ni u čem ja ne oskudijevam. … Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim!“ (Ps 23,1.4a) S njim se ne bojim ni kušnja, ni mraka, ni kriza, ni pogubnih osjećaja, ni ekonomskih teškoća, ni opsesija ni depresija. Kako je vjerodostojna riječ blaženog Alojzija: „Kad se s Isusom živi, kad se s Isusom trpi, onda sve biva lako!“[2]

Braćo i sestre! Govor o dobrom pastiru dovodi nas do osluškivanja Božjeg poziva koji je upućen svakome od nas. Papa Franjo nas poziva na razmišljanje da Božji poziv „nije izvana nametnuta dužnost, možda u ime religijskog ideala, već je to, naprotiv, najsigurniji način na koji možemo jačati želju za srećom koju nosimo u sebi“. Papa nadalje ističe da „naš život postaje ostvaren i ispunjen kad otkrijemo tko smo, koje su naše odlike, na kojem području ih možemo učiniti plodonosnima, kojim nam je putem ići da bismo postali znak i oruđe ljubavi, prihvaćanja, ljepote i mira u sredinama u kojima živimo.“[3]

Zato u svijetlu Božjeg poziva danas zahvalno razmišljamo o samozatajnim majkama i očevima koji ne gledaju prvenstveno na same sebe i ne povode se za trendom površnog načina življenja, već svoj život podređuju brizi za odnose otvarajući se, s ljubavlju i nesebičnošću, daru života i stavljajući se u službu svoje djece i njihova odrastanja. Mislimo na radnike, ističe papa, koji predano rade na izgradnji pravednijeg svijeta, solidarnije ekonomije, pravednije politike i humanijeg društva. To su svi muškarci i žene dobre volje koji se posvećuju zajedničkom dobru.

To su posvećene osobe koje od svog života čine prinos Gospodinu u tišini molitve kao i u apostolskom djelovanju. Tu si i oni koji su prihvatili poziv na zaređeno svećeništvo i posvećuju se naviještanju Evanđelja.[4]

Na jednu sjednicu Djela za zvanja, došao je riječki nadbiskup Josip Pavlišić i u kratkom nagovoru istaknuo da bi ispovjednik u sakramentu ispovijedi trebao upitati pokornika je li izvršio svoju odgovornost za Crkvu, je li molio za duhovna zvanja? Doista, pred pozivom na duhovna zvanja nitko u Crkvi ne smije ostati ravnodušan, bezbrižan, pasivan, nezainteresiran.

Blaženi Alojzije je cjelovitu nekoć Zagrebačku nadbiskupiju želio prožeti ljubavlju i odgovornošću za duhovna zvanja. U tu svrhu ustanovio je 1939. „Djelo za zvanja“ Nazvao ga je „Božanskim djelom“. Želio je zainteresirati sve članove Božjeg naroda za svete službe, da se u svakoj župi osnuje to djelo i slavi Dan zvanja.[5] Želio je da Božji narod stvori uvjete za buđenje zvanja, zdravo okruženje za promicanje i rast zvanja, svete okolnosti za dozrijevanje zvanja, ljudske i kršćanske pretpostavke za ustrajnost u zvanju: propovijedanjem, tiskom, doprinosom materijalnih dobara, organiziranjem usklađenog djelovanja: pojedinaca i ustanova, zajedničkom molitvom u obitelji, u župi, u dekanatu i nadbiskupiji.[6]

Bio je to proročki čin koji uzorno prethodi Drugom vatikanskom saboru te odluci sv. Pavla VI. o osnutku Svjetskog dana molitve za zvanja 1964.

Nestašicu zvanja bl. Alojzije vidio je u slabljenju kršćanskog života u obiteljima te đavolskom nastojanju u nekim obiteljima, a i u čitavim župama, u raznim školama, organizacijama, tečajevima, skupštinama, kako bi se mladež odvratila od svećeničkog zvanja.[7]

Bio je svjestan da nije dovoljno probuditi svećeničko zvanje. Treba ga sačuvati. Kandidatima omogućiti međusobne razgovore o zvanju, predavanja i referate koji se odnose na njihov duhovni život.[8]

Blaženi Alojzije je ustrajno poticao župnike i vjeroučitelje da češće govore školskoj djeci o uzvišenosti svećeničkog zvanja i omoguće im lakše i češće primanje sv. pričesti. Usporedo s time pozivao je roditelje neka mole za poziv svog djeteta u svećeničko zvanje, i sve vjernike na molitvu za svećenička zvanja. Bila mu je želja da svaka župa osnuje svoj odbor „Djela za svećenička zvanja“ koji će mjesečno obići katoličke obitelji i sabirati novčane doprinose za zvanja. „Moja je vruća želja, da svaka župa odgoji barem jednog pitomca.“[9]

Preporučivao je pobožnost prvih subota s ovom molitvom: „Gospodine, daj nam svetih svećenika, raspaljenih žarom Tvoje ljubavi, koji traže samo veću slavu Tvoju i spasenja duša. Čuvaj ih, od unutarnjih i vanjskih pogibelji, da do kraja ostanu vjerni svojemu svetom zvanju.“[10] Kao sudionici predstavljanja zbirke propovijedi bl. Alojzija na Litanije loretske, postajemo svjesni i ovoga njegovog iskustva: „Brojne duše imaju zahvaliti svoje svećeničko i redovničko zvanje lijepom štivu o Majci Božjoj.“[11] Takvo je štivo on pisao i često preporučivao čitati.

Govorio je i svećenicima. Kako su snažne njegove riječi: „Kako svećenik može stajati skrštenih ruku, dok Krist govori: ‚Došao sam oganj baciti na zemlju i što hoću nego da se razgori!‘ (usp. Lk 12,49) Svećenici nisu posvećeni za sebe. Njima je Božanski Spasitelj povjerio vječno spasenje duša, a preko toga i vremeniti blagoslov i sreću svijeta. Zato moraju gorjeti svetim žarom ljubavi prema Bogu i dušama.“

O Crkvo Sveta Božja, sabrana na molitvu ovogodišnje nedjelje molitve za duhovna zvanja! S blaženim Alojzijem molimo i za ustrajnost pozvanih; da im Majka Velikog Svećenika, Krista Gospodina, Presveta Bogorodica bude speculum iustitiae saceredotalis − Ogledalo svećeničke pravednosti. Ona, je naime, kao dobra Mati, Mater sacerdotum, posustalima spremna pomoći. Pa i onima, koji su možda duboko pali. Možda u piću, ovisnicima, kocki, na spolnom području? Kolika utjeha za njih, da ne klonu, nego da se prenu i sklope ruke Mariji za pomoć.

Ona će svojim zagovorom pomoći da svećenik, njezin štovatelj, uistinu bude „sal terrae − sol zemlje“, „lux mundi − svijetlo svijeta“. Jer kad padne, onda više nije „svijetlost svijeta da svijetli svima u kući“, nego „scandalum − sablazan“. U strahu da ne će biti svećenik po Božjoj volji, Alojzije je nakon vojske odlučio ne otići u bogosloviju. Bila je ovo njegova odluka: „Bolje u svijetu živjeti, nego u svetištu sablažnjavati!“ Po njemu, „najveći interes svakoga svećenika, jest da drži stalno pred očima uzor, u koji će svaki dan upirati oči. To je Blažena Djevica Marija, koja se u ovim danima pravog potopa zla i opačine, pojavljuje na nebu čovječanstva kao ona otajstvena duga, što se pojavila na nebu u vrijeme iza općeg potopa patrijarhu Noi. Prema njoj treba svećenik upirati svoj pogled, tom najuzvišenijem idealu svake svećeničke duše, osim dakako samog velikog svećenika, Isusa Krista.“

Za svakoga svećenika Bogorodica je „speculum oboedientiae – ogledalo poslušnosti“. Naime, po uzoru na Isusa Krista koji „ne samo da je postao čovjekom nego je postao poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2, 8.), svaki svećenik Kristu Gospodinu obećanje poštovanje i poslušnost. A Gospinu poslušnost do smrti svjedoči njeno sudjelovanje u žrtvi Kristovoj, Pietà.

Braćo i sestre! Blaženi Alojzije bijaše svjestan da su teške svećeničke dužnosti neostvarive zadaće za slabog čovjeka, makar on svećeničkim ređenjem i svetim pomazanjem prima uz svećeničku vlast i dostojanstvo još i posebne milosti za uspješno vršenje svoga svećeničkog poziva. Da ostanu vjerni tim milostima svoga zvanja i da ih primaju u izobilju, sam Spasitelj je za njih molio na Posljednjoj večeri „Oče sveti!… Posveti ih u istini!“ (Iv 17,11) − Zato i Božji narod moli za svećenike.[12]

Predragi u Kristu Isusu! Papa Franjo se u poruci za današnju nedjelju molitve za duhovna zvanja obraća mladićima i djevojkama: „Dopustite da vas Isus očara, uputite mu svoja važna pitanja kroz tekstove Evanđelja, dopustite da njegova prisutnost u vama pobudi nemir, koji nas uvijek dovodi u spasonosnu krizu. On poštuje našu slobodu više nego bilo tko drugi, ne nameće se, nego se nudi: dajte mu prostora i naći ćete svoju sreću u nasljedovanju njega i, ako bude od vas to tražio, u potpunome predanju njemu.“[13]

Neka Otac naš nebeski na naše molitve, po zagovoru Presvete Bogorodice i blaženog Alojzija, udijeli svojoj Crkvi dostatan broj svetih pastira i duhovnih zvanja. Amen.

[1] Josip VRANEKOVIĆ, Dnevnik. Život zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca za vrijeme zatočeništva u Krašiću (4.XII.1951. – 27.I.1960.), Zagreb, 2011., str. 159.

[2] Alojzije STEPINAC, Katehetske propovijedi, sv. 1., Zagreb, 2015., str. 364.

[3] Poruka pape Franje za 61. svjetski dan molitve za zvanja, u: https://www.sibenska-biskupija.hr/poruka-pape-franje-za-61-svjetski-dan-molitve-za-zvanja/, pristupljeno 15. travnja 2024.

[4] Usp. Isto.

[5] OKRUŽNICA, Djela za svećenička zvanja, br. 978/5. veljače 1945., Katolički list, 96. (8. veljače 1945.), br. 6., str. 46. – 47.

[6] OKRUŽNICA, Djelo za svećenička zvanja, br. 10089/5. prosinca 1939., Katolički List, 90. (7. prosinca 1939.), br. 49., str. 602.; „Molitva je prvo i najjače sredstvo prema riječima samoga Božanskoga Spasitelja: ‚Molite se Gospodaru žetve, da pošalje radnike u svoju žetvu‘ (Mat. 9, 38)“, OKRUŽNICA, Djelo za svećenička zvanja, br. 10255/9. prosinca 1940., Katolički list, 91 (12. prosinca 1940.) br. 50., str. 601. – 602. Svrha je „Djela“ probuditi među plemenitim dušama i svetu težnju, da duhovno i materijalno pomognu promicati u našem narodu svećenička zvanja, OKRUŽNICA, Djela za svećenička zvanja, br. 10.255/9. prosinca 1940., Službeni vjesnik zagrebačke nadbiskupije, 28. (2. veljače 1941.), br. 1., str. 10.

[7] Usp. OKRUŽNICA, O dobroti Božjoj, bez broja/18. siječnja 1942., Službeni vjesnik zagrebačke nadbiskupije, 29. (2. veljače 1942.), br. 1., str. 1. – 9.

[8] OKRUŽNICA, ČČ. svećenstvu o brizi za svećeničke kandidate u praznicima, br. 184/Pr./21. svibnja 1935., Katolički list, 86 (23. svibnja 1935.), br. 21., str. 253. – 254.

[9] OKRUŽNICA, Djelo za svećenička zvanja, br. 3281/10. ožujka 1942., Katolički list, 93 (12. ožujka 1942.) br. 11., str. 129.

[10] OKRUŽNICA, Molitve prikazanja za svećeničke subote, br. 2400/5. ožujka 1943., Katolički list, 94. (11. ožujka 1943.), br. 10., str. 110.

[11] Usp. OKRUŽNICA, O pobožnostima svećeničke subote, br. 2400/6. ožujka 1943., Katolički list, 94. (11. ožujka 1943.), br. 10., str. 109. – 110.

[12] Usp. OKRUŽNICA, O pobožnostima svećeničke subote, br. 2400/6. ožujka 1943., Katolički list, 94. (11. ožujka 1943.), br. 10., str. 109. – 110.

[13] Poruka pape Franje za 61. svjetski dan molitve za zvanja, u: https://www.sibenska-biskupija.hr/poruka-pape-franje-za-61-svjetski-dan-molitve-za-zvanja/, pristupljeno 15. travnja 2024.