U koncelebraciji su bili domaći župnik i gvardijan u Belišću fra Marko Neretljak, gvardijan osječkoga samostana franjevaca kapucina fra Jure Šarčević, podgajački župnik vlč. Siniša Paušić i tajnik požeškog biskupa, vlč. Matej Siluković. Posluživao je đakon na službi u Belišću fra Tomislav Sabađija.

Zagovor svete Ane

Na početku misnog slavlja fra Marko je pozdravio brojne hodočasnike te posebno zahvalio biskupu Martinoviću što je s radošću prihvatio poziv i došao u ovo svetište u koje je do sada dolazio kao sjemeništarac, kao župni vikar i vjeroučitelj, kao župnik, kao provincijal, a sada kao biskup. U uvodnoj riječi biskup Martinović istaknuo je kako je ovo veliki dan za njega kao hodočasnika te je rekao: „Čudni su životni putovi svakoga od nas. Važno je na tom putu imati Boga, kao što je imala i sveta Ana. Bog obasjava naše životne korake. Ovdje želimo moliti zagovor svete Ane kao što su to činili brojni hodočasnici prije nas. Ovo slavlje je milost – nešto što nam je Bog dao, a nismo morali primiti“.

Biskup Martinović, tumačeći čitanja koja su navještena na euharistijskome slavlju, uputio je da su ona različita, ali i jedinstvena jer imaju zajedničku nit u svetom Joakimu i Ani, ali i svima nama: „Isus poručuje učenicima: Mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli (Mt, 13,18). Proroci Starog zavjeta su navješćivali Mesijin dolazak, dolazak Sina Božjega. Ana i Joakim čine to isto! Oni dugo nisu imali djece, ali su ipak bili u zajedništvu s Bogom. Plod njihove ljubavi je Marija.“ U nastavku homilije požeški biskup osvrnuo se na pitanje vjere i rekao: „To je vjera u Isusa Krista, Sina Božjega. Mi svoju vjeru temeljimo na onome što nismo vidjeli. Poklad, to su Božje zapovjedi. Naša vjera znači prihvaćanje Boga i njegove prisutnosti u životu. Premalo poznajemo našu vjeru da bismo ju živjeli. Lijepo govorimo, ali se kolebamo u svjedočenju. Čiji put slijedimo? Put Isusa Krista ili nekoga izmišljenog boga? Naš Bog je živi Bog koji nas je i ovdje okupio, u otajstvu presvete euharistije, bez obzira shvaćamo li ili ne to otajstvo. Došli smo ovdje s vjerom jer želimo da Isus čuje naše srce i dušu, da pogleda na nas. Ali Isusa također zanima, gledamo li mi s ljubavlju ljude pored nas?“

Posebnu pažnju biskup Martinović posvetio je Papinoj poruci za nastupajući Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba o temi: „Ne napusti me u starosti” (Ps 71,9) te je poručio da treba poštivati starije bez obzira što više ne privrjeđuju i nastavio: „To je znak ljubavi. To je Božji blagoslov. Ne moramo se slagati i misliti jednosmjerno. Ne napustimo one koji su se žrtvovali, koji su dio naše obitelji! I oni su potrebni naše ljubavi!“ Završavajući homiliju, biskup Martinović je poručio: „Egoizam, individualizam, indiferentnost nas udaljuju od Boga i čovjeka. Stavimo Boga na prvo mjesto i tada će sve drugo biti složeno na pravo mjesto!“

Uslijedio je blagoslov djece, njihovih roditelja i svih ostalih vjernika te molitva litanija svetoj Ani. Ostala euharistijska slavlja svetkovine predvodili su vlč. Daniel Tigandžin, fra Mirko Mišković, preč. Zvonko Mrak te fra Ivan Matić uz koncelebraciju fra Zvonimira Brusača.

Trodnevna priprava

Prvoga dana trodnevne duhovne priprave fra Mirko je posebnu zahvalnost uputio predvoditelju trodnevnice, fra Ivanu Matiću. Pri tome je izrazio zadovoljstvo što nakon dvanaest godina, kada je ovdje duhovnu pripravu vodio fra Zvjezdan Linić, ponovo može pozdraviti voditelja Tabora. Izražavajući radost što je mogao doći u ovo svetište, fra Ivan je naglasio kako je Bog ovdje sabrao sve prisutne hodočasnike kao jednu veliku obitelj. Obitelj je bila izuzetno važna i u životu svetice čiji se blagdan slavio taj dan, suzaštitnice Europe, sv. Brigite, kojoj je u braku s mužem Ulfom Bog podario osmero djece. Spomenuo je i supružnike sv. Joakima i Anu koji, prema apokrifnom zapisu, nisu mogli imati djecu, ali im je Bog u njihovoj poodmakloj dobi darovao kćer Mariju kao neizrecivi blagoslov. Nastavljajući se na blagdansko evanđelje (Iv 15,1-8), fra Ivan je istaknuo da je važno ostati u Isusu, u njegovoj ljubavi. „Bez Boga smo slabi, bez njega gubimo svoj konačni cilj, život vječni! Ostati u Kristu znači istinski živjeti. Tada u svemu oko nas vidimo ljepotu Božju jer s Bogom promatramo svijet. Bog daje silne darove onima koji ga ljube. Ta ljubav mora biti iz srca, a ne glumljena ili hinjena. S Bogom možemo sve, bez njega ne možemo ništa! Ništa ne možemo bez Boga, svaki naš udisaj i izdisaj je dar Boga i njegove ljubavi“, naglasio je. Nakon završetka misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje i molitva litanija svete Ane pred njenom slikom i pokloncem u svetištu.

Drugoga dana trodnevnice fra Ivan je tumačio Božju riječ koja je poput sjemena koje, kada dođe na plodno tlo, daje neizrecive plodove i stostruki blagoslov onima koji ju prihvaćaju iskrena srca. „Božja riječ je stvaralačka. Isus je Očeva Riječ koja je došla na svijet. Bog je onaj koji daje život. On i nas šalje u svijet te i mi imamo proročku i evanđeosku zadaću! Mi smo dio čudesnog evanđeoskog plana, kao što su to bili i Joakim i Ana te Abraham i Sara, koji su također dobili sina u poodmakloj dobi. U ovo svetište su dolazili brojni vjernici koji su molili za svoju djecu, za milost dobivanja djece. Ovo je mjesto zahvale za dar života, jedinstvenog, neponovljivog”, rekao je fra Ivan. Nakon misnog slavlja slijedilo je euharistijsko klanjanje, molitve otklinjanja, molitva obnove krsnog saveza te litanije u čast svete Ane.

Trećega dana duhovne priprave, na blagdan sv. Jakova, fra Ivan je u svojoj homiliji naglasak stavio upravo na tog apostola. Sveti Jakov Stariji prvi je od apostola položio svoj život za Isusa, a tijelo mu je preneseno u Campostellu, koja je danas jedno od najvećih svetišta u svijetu. „Mi kao kršćani također možemo proživljavati različita mučeništva i progonstva s obzirom da se danas želi  izbrisati temeljne kršćanske vrijednosti života i obitelji. Svatko od nas pozvan je biti apostolom, biti svjedokom za Krista. Ako istinski ljubimo Krista, tada nema nikakvog straha u nama i naša žrtva može donijeti veliki plod! ‘Ostati u ljubavi’, treba biti i naše načelo, kao što je to bilo i svetoga Jakova. Kada dođu trenutci progonstva, možemo se pitati: ‘Zašto bih ja trebao trpjeti?’ Odgovor je već naveden. Ostati u Božjoj ljubavi i sjetiti se Isusovih riječi: ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje’ (Iv 15,13). Progonstva i udari mogu biti još jači. To je borba protiv zloga koji nam želi vječnu smrt. Ono što u ljubavi pretrpimo, to je pobjeda nad smrću“, rekao je fra Ivan. Trodnevnica je završila euharistijski klanjanjem i molitvom litanija na čast svete Ane. Tijekom svih dana trodnevne priprave, kao i na sam blagdan, velik broj vjernika pristupao je sakramentu pomirenja u prostoru svetišta.