Nakon mise upriličen je prigodni program kojim se željelo skromno obilježiti desetljeće službe mons. Uzinića u Dubrovačkoj biskupiji i zahvaliti mu za sve ono što je činio za vjernike, ali i za sve ljude te drevne biskupije. Za uspomenu mons. Uziniću je darovan kip sv. Josipa.

Mons. Lingua je javno čestitao mons. Uziniću godišnjicu biskupskog ređenja obećavši svoje molitve te je spomenuo kako je sv. Josip prije 150 godina proglašen zaštitnikom Crkve, a prije više od 300 godina i zaštitnikom Hrvatske. „Ovdje u Dubrovniku slavimo i petstotu obljetnicu odluke Dubrovačke Republike da se svetog Josipa slavi kao državni blagdan“, dodao je te poželio mons. Uziniću da ga sv. Josip, u ovoj njemu posvećenoj godini, uvijek štiti, prati i čuva.

Godina „Obitelj radost ljubavi“

U homiliji je zatim apostolski nuncij kazao kako papa Franjo danas proglašava godinu „Obitelj Amoris Laetitia“ – „Obitelj radost ljubavi”, što je povezano s 5. godinom od objavljivanja apostolske pobudnice Amoris Laetitia o ljepoti i radosti obiteljske ljubavi. Ta godina će završiti 26. lipnja 2022. godine prilikom X. Svjetskog susreta obitelji zajedno sa Svetim Ocem u Rimu.
Govoreći o Godini obitelji mons. Lingua je nadalje kazao kako je iskustvo pandemije istaknulo središnju ulogu obitelji kao kućne Crkve i važnost povezanosti u zajednici između obitelji koje od Crkve tvore jednu „obitelj od mnogih obitelji“, kako kaže apostolska pobudnica „Amoris Laetitia“ (AL 87).

Pet glavnih ciljeva u Godini obitelji

Naveo je pet glavnih ciljeva ove godine posvećene obitelji, a to su: širiti sadržaj pobudnice „Amoris Laetitiae“- „Radost ljubavi”, „kako bi ljudi iskusili da je Evanđelje obitelji radost koja ispunjava srce i čitav život“ (AL 200); navijestiti da je sakrament ženidbe dar i, prema tome, poziv; promicati kršćanske obitelji da budu aktivni subjekt obiteljskog pastorala; oblikovati kod mladih ljudi, po inicijativama posvećenima njima, svijest o važnosti formacije o ljubavi i darivanju samih sebe te uključiti sve članove obitelji: supružnike, djecu, mlade, starije osobe u izgradnju obitelji koja bi bila uistinu svjetlo ovome svijetu (AL 66).
„Draga braćo i sestre, zamolimo svetog Josipa, ponizna Marijina zaručnika, Isusova poočima, da nam pomogne u postizanju ovih ciljeva“, kazao je mons. Lingua dodavši kako je sv. Ivan Pavao II. označio sv. Josipa kao „Čuvara Otkupitelja“. „Josip zna što znači čuvati obitelj i život, od početka do kraja. Njemu povjeravamo proslave koje će se održati tijekom ove godine.“

Sveti Josip: izdan, pravedan, sanjar

Sagledavajući lik sv. Josipa apostolski nuncij je izdvojio jednu veliku dramu iz Josipovog života koja je pokazala kakav je zapravo sv. Josip, a što se možda često ne uočava.

Pobožnost svetom Josipu vrlo je snažna i raširena u Crkvi, ustvrdio je mons. Lingua te naveo kako se mnoge redovničke zajednice nose njegovo ime ili se njime nadahnjuju. I sam se mogu pohvaliti da među svojim „zaštitnicima“ imam u raju dvije tete, očeve sestre, koje su pripadale zajednici „Sestara svetog Josipa“, podijelio je detalj iz svog života. Lik svetog Josipa susreće se u mnogim crkvama i u mnogim domovima, dodao je, svi ga dobro znaju, štuju i vole.
Skrenuo je zatim pozornost na taj događaj iz Josipovog života rekavši kako možda „nismo uvijek svjesni duboke drame koju je on proživljavao“. Riječ je o vremenu, satima ili danima, ne zna se koliko je to trajalo, kada je Josip s velikim iznenađenjem saznao da Marija očekuje dijete pa do sna u kojem mu se objavio anđeo kako bi ga umirio riječima: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“ (Mt 1,20). „Iako je to kratko trajalo, za Josipa je to morao biti strašan trenutak: Josip je u prvi tren pomislio da ga je Marija iznevjerila!“, kazao je mons. Lingua.

Razmišljajući dalje o toj drami koju je, prema evanđelju, sv. Josip prolazio propovjednik je istaknuo tri njezina aspekta: Josip izdan, Josip pravednik, Josip sanjar.

Marija ni na koji način nije iznevjerila Josipa

O Josipu koji je doživio da je izdan, propovjednik je kazao: „Znamo da Marija ni na koji način nije iznevjerila Josipa. Međutim, on je i te kako iskusio što znači biti iznevjeren. Neko vrijeme, sve dok mu se anđeo nije pojavio u snu, imao je osjećaj da je prevaren, i to ne od bilo koga, već da ga je prevarila osoba koja mu je najdraža, koju  poštuje i voli više od svih koje je ikada upoznao. Josip je imao osjećaj da ga je prevarila upravo Marija, djevojka koju je smatrao najsvetijom, najčistijom, najvjernijom djevojkom u Izraelu.“

Ne zna se kako je Josip saznao da Marija očekuje dijete, vjerojatno mu je to Marija sama rekla, ispričavši mu da joj se ukazao anđeo. Ali kako je Josip mogao vjerovati u ukazanje anđela?, upitao se propovjednik. Prije nego što se anđeo i njemu objavio u snu, Josip je mislio da je prevaren, tako da je „naumio da je potajice otpusti“ (Mt 1,19). Mons. Lingua je objasnio da je Zakon u ovakvim slučajevima dozvoljavao muškarcu da prijavi svoju zaručnicu ili suprugu te je tako ponizi u javnosti. Čak je dopuštao i da je se kamenuje.

Što bi se dogodilo da je Josip Mariju potajno otpustio?, misao je o kojoj je nastavio razmišljati apostolski nuncij. Marija bi i dalje bila trudna, rodila bi, ali što bi ljudi mislili? Nazaret je bio malo mjesto, svi su se poznavali. Svi su znali da je Josip bio jedini mladić koji se približio Mariji. Njihove zaruke su bile javne. Ljudi bi dakle mislili, ako je nije javno prijavio, već potajno otpustio, da je to učinio nakon što je s njime ostala trudna!

Josipu je bilo dovoljno znati da je „pravedan“ pred Bogom

„Ali Josip, unatoč tome što je iskusio bol izdaje i mislio da je prevaren – zasigurno nije mogao pomisliti na intervenciju Duha Svetoga – nije želio nauditi Mariji. Bio je spreman na sebe preuzeti sramotu i da ga svi smatraju odgovornim za napuštanje zaručnice bez prihvaćanja odgovornosti očinstva. On, koji se osjećao prevarenim, bio je spreman postati izdajnikom,  neodgovornim čovjekom, samo da ne bi optužio Mariju!“, ustvrdio je propovjednik. Josipu je bilo dovoljno znati da je „pravedan“ pred Bogom, nije se brinuo o tome što bi ljudi mogli misliti!
Apostolski nuncij je potom ispričao primjer kako je prošle godine, za vrijeme duhovnih vježbi, upoznao jednog biskupa koji mu je rekao da je kod svećeničkog ređenja donio odluku kako se nikada neće braniti od kritika. Nije važno ono što ljudi misle, rekao je. Bog sve vidi u tajnosti i on će nam suditi.

„Josip je znao da je pravedan pred Bogom, njegova mu savjest nije ništa predbacivala i nije se bojao suočiti s kritikama ljudi. Kakva pouka za nas koji se više brinemo o onome što ljudi govore, dobrom glasu, nego o onome što Bog misli o nama, kakvi uistinu jesmo“, zaključio je promišljanje o Josipu koji je Josipu i njegovom doživljaju da je izdan.

Kakvu li nam samo lekciju daje Josip

Zatim je apostolski nuncij govorio o Josipu kao pravedniku. Evanđelist opisuje Josipa kao pravednog: „Josip muž njezin pravedan“ (Mt 1,19). Da je bio pravedan, morao je primijeniti odredbe zakona, odnosno prijaviti Mariju. No, Josipova pravednost nije birokratska, zakonska. Ona nije jednostavno obdržavanje zakona, poštivanje pravila. Njegova je pravednost uvjetovana milosrđem. „Pravednost, ako nije prožeta milosrđem, može postati osveta i stvoriti novu mržnju. S druge strane, milosrđe, ako nije praćeno pravdom, može postati slobodnjaštvo koje dovodi do anarhije, do kaosa“, kazao je propovjednik i dodao: „Nedavno sam pročitao da ako pravda nije praćena milosrđem ona može poštivati ​​jednakost, ali ne i bratstvo. To mi se svidjelo.“

Josip je bio pravedan  jer nije htio nikoga povrijediti, pa niti onu koja ga je  – prema onome što je mogao znati – dovela u tešku situaciju, zaključio je te istaknuo kakva je to lekcija koju nam daje Josip. „Kakvu li nam samo lekciju daje Josip! On je živio ono što je govorio sveti papa Ivan Pavao II.: ‘Nema mira bez pravde, nema pravde bez oproštenja.“
Josip sanjar je bio treći aspekt lika sv. Josipa o kojem je propovjednik govori. Kako bi  se riješila drama koju je Josip u sebi proživljavao,  pojavio se anđeo Gospodnji, u snu. Josip je tada ponovno pronašao unutarnji mir. Josip „pronalazi mir jer ‘vjeruje’ anđelovim riječima. Nije imao opipljive dokaze, nije mogao napraviti test očinstva kako bi se utvrdilo tko je otac djeteta. Vjeruje anđelu i uzima k sebi Mariju. Kakvo li je olakšanje  morao biti taj san za njega! Bio je to izvanredan san. Sličniji ukazanju nego običnom snu. Josip nam govori da se ne moramo bojati snova, pa ni onih koje sanjamo otvorenih očiju!“ kazao je nuncij.

Papa Franjo jako voli riječ „sanjati“ i često je upotrebljava

Napomenuo je i kako papa Franjo jako voli riječ „sanjati“ i često je upotrebljava te pročitao Papine riječi kojima je pozvao mlade Kubance da sanjaju, a čemu je i sam bio nazočan. Papa je to izrekao spontano, s njme u svojstvenom snagom i žarom.

„Jedan latinoamerički pisac rekao je da mi ljudi imamo dva oka, jedno tjelesno i drugo stakleno. Tjelesnim okom vidimo ono što gledamo. Staklenim okom vidimo ono o čemu sanjamo. Lijepo, zar ne? (…) Mladić koji nije u stanju sanjati ograđen je i zatvoren u samoga sebe… (…) Sanjaj da svijet s tobom može biti drugačiji. Sanjaj da ako budeš dao sve od sebe, pomoći ćeš da ovaj svijet bude drugačiji. Ne zaboravite to, sanjajte. Ponekad se date zanijeti i sanjate previše, i život vam zapriječi put vaših snova Nije važno, sanjajte. I ispričajte svoje snove. Pričajte, govorite o velikim stvarima koje želite, jer što je veća vaša sposobnost sanjanja (…) to ste veći dio puta prošli. Stoga, prije svega sanjajte“ (Havana, 20. rujna 2015.).
„Poželimo si takve snove, snove otvorenih očiju“, istaknuo je apostolski nuncij. „Sanjati, često znači slušati onaj unutarnji glas koji se može usporediti sa snom, a koji nam govori da činimo dobro, da se ne zadovoljavamo malim stvarima. Sanjati velike stvari jer je s Bogom sve moguće!“

Zahvalnost nuncija mons. Uziniću

Na kraju se ponovno obratio slavljeniku, nadbiskupu Uziniću: „Dragi monsinjore Mato, kada ste prije 10 godina bili posvećeni za biskupa ove biskupije, imali ste puno snova. Neki su se ostvarili, drugi su pak ostali u ladici i prepustili ste ih onima koji će doći na Vaše mjesto, a neke ste odnijeli sa sobom u   Rijeku. Želimo Vam da ih tamo djelotvorno ostvarite“.

Zahvalio mu je na svemu što je učinio u Dubrovniku, „na mnogim suzama koje ste otrli, na mudrosti koju ste pokazali, na odnosima koje ste izgradili i to ne samo među katoličkim vjernicima, već i šire, kao Pastir na odlasku koji osjeća odgovornost da ostvari molitvu, ili bolje rečeno, Isusov san: Da svi budu jedno“. Poželio je mons. Uziniću da mu sveti Josip pomogne, ali i neka pomogne svakome od nas, mladima, odraslima i starijima da pod njegovom zaštitom trajno sanjamo o boljem svijetu.
Mons. Lingua je ustvrdio kako pobožnost svetom Josipu u Hrvatskoj sve više raste što dokazuju sve brojnija hodočašća u njegovo središnje svetište u Karlovcu. „Mislim da nije slučajno, što ste vi ovdje u Dubrovniku, prije dvije godine, kako mi je rečeno, započeli i nadalje nastavljate danonoćno klanjanje upravo u crkvi svetog Josipa blizu Straduna. Tako Vas uz Isusa u Sakramentu dočekuje i sveti Josip u svojoj starodrevnoj crkvi.“

Ne dopustimo da nas svlada pesimizam, ne dopustimo da nam se oduzme nada

„Da se poslužim riječima pape Franje: Ne dopustimo da nas svlada pesimizam, ne dopustimo da nam se oduzme nada“, poručio je propovjednik na kraju. „I na kraju neka nam sv. Josip , zaštitnik Hrvatske, kojem je posvećena ova godina pomogne da s ljubavlju i otvorena srca kao dar od Boga primimo novoga Pastira ove Biskupije koji će doći kao Božji dar i s kojim ćemo nastaviti sanjati Božje snove.“

Program u čast 10. godišnjice biskupstva mons. Uzinića

Nakon mise uslijedio je program kojim su predstavnici svećenika, osoba posvećenog života i raznih generacija vjernika Dubrovačke biskupije izrazili zahvalnost mons. Uziniću. Podsjetivši na riječi koje je mons. Uzinić izrekao u zahvalnom govoru prigodom biskupskog ređenja prije deset godina, voditeljica programa Jasna Jukić podsjetila je kako je mons. Uzinić zaređen kao 11. biskup od ponovne uspostave Dubrovačke biskupije 1830. godine, nakon 79 dubrovačkih nadbiskupa.
Dodala je i kako ga „svi mi u Gradu i biskupiji danas jednostavno zovemo naš biskup Mate. Pozvan ‘od ljudi za ljude’, postao je više od biskupa jedne partikularne Crkve – čovjek blizine, jednostavnosti i povjerenja.”

U program su potom govorili Josip Žuvela, predstavnik treće životne dobi i stanovnika Dubrovnika, Ivo i Tončica Govorko, bračni par vjeroučitelja uime obitelji i angažiranih laika, Lorena Grljević uime mladih ove biskupije i don Hrvoje Katušić ispred svećenika, bliskih suradnika i osoba posvećenog života. Svi su oni na svoj način istaknuli samo neke događaje i dimenzije biskupovog djelovanja i zahvalili mu na svemu što je činio.

Mons. Mate Uzinić se želi na isti način posvetiti Riječkoj nadbiskupiji

Na kraju se prigodnim riječima obratio sam mons. Uzinić rekavši kako su ga svi iznenadili ovom lijepom večeri te dodao da  su puno toga rekli i pripisali njemu, a on je samo davao puno prostora suradnicima. Progovorio je i o simbolici sv. Josipa na čiju svetkovinu je zaređen i koji je time postao i njegov osobni zaštitnik. U poslanju sv. Josipa po dolasku u Dubrovačku biskupiju prepoznao je na neki način i svoje poslanje, davati se u ljubavi i služenju, štititi i biti tu za ljude, a sve zato da bi Krist mogao rasti. No, sv. Josip se morao povući da bi Isus mogao rasti.

Svoj odlazak iz Dubrovačke biskupije u Riječku nadbiskupiju mons. Uzinić vidi u tom svijetlu, rekavši kako se sad na isti način želi posvetiti Riječkoj nadbiskupiji. Poželio je dubrovačkoj Crkvi novog, najboljeg, biskupa izrazivši pred apostolskim nuncijem želju da takav dođe u Dubrovnik.
U znak zahvalnosti nunciju Lingui što je došao i predvodio ovu svečanost, mons. Uzinić darovao mu je  medalju Gospe od Porata poželjevši mu da ga Gospa od Porata prati zagovorom i podsjeća na ovu katedralu i biskupiju te da mu to bude poticaj da se potrudi da ova biskupija dobije najboljeg pastira, onog kojeg Gospodin želi. Srebrenu medalju koja obilježava 6. godina pontifikata pape Franje posvećenu enciklici „Amoris Laetitie“ mons. Uziniću darovao je apostolski nuncij, te mu poželio da bude inspiriran sv. Josipom i bude zaštitnik svake obitelji.

Glazbeni dio programa

U glazbenom dijelu programa nastupila je klapa Pasika, glazbenik Stijepo Gleđ Markos te Mješoviti katedralni zbor.  Prigodni dar za sjećanje, kip sv. Josipa, mons. Uziniću predali su predstavnici biskupijskog Caritasa.
Među nazočnima u katedrali kao predstavnici šire društvena zajednice bili su gradonačelnik Mato Franković i dožupanica Žaklina Marević, kao i članovi nadbiskupove obitelji. Svečanost je prenošena putem interneta i lokalnih televizija kako bi je mogli pratiti i oni koji nisu mogli biti u katedrali.