Mons. Stjepan Karalić proslavio dijamantni svećenički jubilej

Uz jubilarca mons. Karalića misu su suslavili domaći župnik Josip Blumenšajn, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije mons. Ivica Pažin, sudski vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije preč. Zdenko Ilić, kanonik mons. Luka Marijanović, domaćin sin i župnik u Irigu Blaž Zmaić, župnik u Berku Krešimir Aračić, a sudjelovao je i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Mons. Karalić se s pratnjom dovezao u kočiji do crkve sv. Ane gdje ga je dočekao župnik Blumenšajn i članovi KUD-a Stari Perkovci koji su ga pozdravili pjesmom. Na početku misnoga slavlja djeca su recitacijama pozdravila slavljenika. Potom se župnik spomenuo životnoga puta mons. Karalića, od mlade mise 1963. koju je slavio u istoj crkvi, preko službe župnog vikara u Valpovu i župnika u Berku gdje je gradio crkvu, do službe ekonoma biskupije na kojoj je ostao gotovo 40 godina, sve do umirovljenja 2013. godine.

Župnik Blumenšajn je među ostalim rekao da je jubilarac bio pravi čovjek na pravome mjestu. „U svakoj službi koja Vam je bila povjerena niste se štedjeli već ste davali cijeloga sebe i zato ste iza sebe ostavili toliko toga na čemu Vam čovjek može samo čestitati. Božji hram ste gradili u ljudskim dušama, a kao vrsni propovjednik u mnoga srca ste zasijali Božju riječ. Danas kada se nakon 60 godina svoga hoda za Kristom okrenete iza sebe i promotrite sav taj prijeđeni put sigurno se sjećate svih svojih svećeničkih radosti i svih trenutaka sreće i ushićenja, a isto tako prisjećate se svih tuga i žalosti, bura i oluja nerazumijevanja, žuljeva i suza. A mi koji smo sada ovdje, okupili smo se da Bogu kažemo veliko hvala za Vaš plodni svećenički rad i život. Zahvaljujemo i Vama što Vam je srce ostalo vjerno Kristu i svakoj kršćanskoj duši koju Vam je Gospodin na Vaš svećenički put stavljao. Mi Vaši zemljaci, radosni smo skupa s Vama zbog velikog jubileja 60. godišnjice služenja Bogu i narodu. Čestitamo Vam što se u svojoj službi niste pokolebali i što svoj ideal niste porekli. Naša čestitka i zahvala neka se pretoči u zajedničku molitvu da Gospodar žetve ponovno nekog mladića iz naše župe pozove kao radnika u žetvu svoju.“

Slavljenik je sa suzama radosnicama zahvalio Bogu i svojim Perkovčanima što je rođen u tom selu te župniku koji se spomenuo svih postignuća u njegovom životu.

Nakon navještenih liturgijskih čitanja 15. nedjelje kroz godinu, homiliju je izrekao mons. Pažin. Slavljenik je njemu bio propovjednik na mladoj misi, pa je sada izabran za propovjednika na njegovom dijamantnom jubileju. U uvodnom dijelu prenio je neke misli koje je slavljenik izrekao u propovijedi na njegovoj mladoj misi, kojih se njegovi sumještani i danas sjećaju.

Zatim je rekao da zahvaljuju za 60 godina dugog svećeničkog života. „Smijemo zajedno kliknuti i izreći: ‚Dragi slavljeniče, isplatilo se! Dragi prečasni Stjepane sve je imalo nekakvoga smisla. Vi ste danas trijumfirali. Isplatilo se!‘ Preko naših usana često prijeđu druge riječi ‚nije se isplatilo‘ uzalud sav naš trud. Čini nam se vrlo često da je sve uzalud. I Bog bi vrlo često mogao nama vjernicima tako progovarati: Ja vam govorim, a vi me ne slušate. Ja po svećenicima šaljem vama svoju Riječ, a vi zatvarate srca pred tom riječi. Ja vam želim biti prijatelj do kraja, a vi odbijate moje prijateljstvo. Ne isplati se.  No u današnjem Evanđelju susrećemo jednog drugog Boga. To je Bog opuštenosti, Bog pokoja, Bog mira. Čak, usuđujem se reći i Bog rasipni. Tri četvrtine svojih dionica bacio je uzalud. Sijao je svoju Riječ i bacao iz pune šake, sjeme svoje Riječi na sve strane svijeta. Na put – pozobale ptice, na kameno tlo – nije se uhvatilo korijenje, u trnje – pojeo ga ovaj svijet i proždrljivost i bogatstvo zemaljsko. Pa takav čovjek danas ne bi bio sposoban voditi ni ekonomiju jedne nadbiskupije. Naš je Bog – Bog raskošan. Puno baca, a jednu četvrtinu uzima kao plodove. Znak sijaču koji se u današnjem Evanđelju prikazuje, znak je onoga Boga koji nas želi osloboditi mišljenja da život jednoga kršćanina uvijek mora biti jedan kroz jedan, da se sto posto u svome životu kao vjernici i kao kršćani moramo žrtvovati za Riječ. Mi smo doduše na to pozvani, ali je činjenica da često uspjeha i plodova u našem životu nema i ne vidimo ih. Bog nas želi osloboditi apsolutnog uspjeha. On nas želi osloboditi tereta i skinuti nam teret s naših leđa da budemo nezadovoljni malim plodovima. Ako si ondje gdje jesi dao sve što si u jednom trenutku mogao, dovoljno si učinio…“

„Sav život i rad našega današnjeg slavljenika pokazuje nam da je on rukama znao stvarati riječi naviještanja Kraljevstva Božjega. On je svojim rukama, svojim cijelim tijelom, ne samo riječima dok je vozio kamion u Berku, dok je vozio traktor u Trnavi, dok je orao i radio s ljudima, ostavljao svjedočanstvo naviještanja Boga onakvim kakav je nama ljudima bliži. Dok brinemo za zemlju, dok brinemo za drugoga, dok brinemo za našu obitelj mi ništa drugo ne činimo nego kao kršćani svjedočimo o onome na što smo pozvani. Sijati sjeme riječi Božje u svakodnevnom našem životu.“

Potom se propovjednik osvrnuo na Šematizam u kojemu je slavljenik na vrlo visokom mjestu. Iznad njega su po godinama još samo dvojica svećenika i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić.

„Danas želimo Bogu zahvaliti za dar njegova svećeništva, za dar njegova života, za riječi koje nam je upućivao, ali i ruke kojima je stvarao riječi koje su mnoge od nas i više uvjeravale u ljubav prema Bogu negoli možda njegove riječi. Želimo Gospodina danas moliti riječima kako je on to naveo u svojoj pozivnici za današnji dan: Ni u starosti kad posjedim, Bože, ne zapusti me!“, zaključio je propovjednik.

Na kraju mise u ime mještana Starih Perkovaca slavljeniku se obratio Pavo Funarić čestitavši mu dijamantni svećenički jubilej. „Vaš najveći i najvrjedniji dar svima nama je Vaše svećeništvo i brojne propovjedni izrečene s puno ljubavi i duše s ovoga oltara i zato dragi naš Perkovčane hvala Vam za to divno svećeničko svjedočanstvu i zauzetost za Boga i dobro ljudi“, rekao je među ostalim.

Potom se slavljeniku obratio vlč. Zmaić koji se spomenuo sedmorice svećenika poniklih u Starim Perkovcima od kojih su danas živi on i jubilarac Stjepan. Govorio je o brojim službama koje je mons. Karalić obavljao u svom svećeničkom životu, a posebno u vođenju Gospodarstva Ravan. „Svećenik je postavljen u službu Bogu i ljudima. I dalje je potreban da naviješta spasonosnu, oslobađajuću poruku, da dijeli sakramente, znakove spasenja, da prati ljude u njihovim životnim situacijama, da uspravlja bolesne… Ti si na svojim mjestima na koja si bio poslan bacio mreže, a svoju svećenički službu sa svim svojim karizmama, svojom jakošću, upornošću, ali i svojim slabostima si izvršavao. Dragi subrate i zemljače, čestitam i zahvaljujem s tobom i ovdje nazočnom zajednicom, posebno našim Perkovčanima i Bogu koji te pozvao za svećenika i darovao ti tako lijepe godine.“

Nadbiskup Hranić je izrekao čestitku u ime čitavoga prezbiterija nadbiskupije, mons. Srakića, pomoćnog biskupa Ivana i u svoje osobno ime. „Želim Vam dobro zdravlje, želim Vam iskustvo trajne Božje ljubavi i zaštite na svakom Vašem životnom koraku. Neka Vas Gospodinova snaga nosi i krijepi.“

Potom se obratio i Perkovčanima. „Danas je puno lakše postati svećenik nego li ostati Bogu vjeran svećenik. Kakvi smo mi svećenici jednim dijelom, značajnim dijelom ovisi i o vama. Ukoliko imamo iskustvo da smo dobrodošli, da nas trebate, da trebate riječ Božju, milost sakramenata koju vam mi u ime Kristovo možemo podijeliti, tada i vi na taj način podržavate nas u našem zvanju, grijete našu vjeru, grijete naše predanje i možemo biti radosniji svećenici. I vlč. Stjepan je ovdje među vama s radošću bio prisutan i bio radostan svećenik naše biskupije. Želim vama reći hvala za podršku koju je trajno imao u vama, a onda i u župnim zajednicama u kojima je kao svećenik služio. Imao je zasigurno podršku i pokojnih biskupa, od Bauerleina, na osobit način biskupa Kosa sve do nadbiskupa Marina… Vas dragi Perkovčani pozivam da se molite za djecu i mlade. Gospodin ne prestaje pozivati. Hoće li se netko od ove djece i mladih odlučiti za svećenički i redovnički poziv da možete slaviti ponovno mladu misu, imati prve pa doživotne zavjete neke mlade sestre ovisi o tome molite li zajedno sa svojom djecom u obitelji i molite li i dajete li osjetiti svojoj djeci i unučadi da je dobrodošao svećenik i da je potreban vama i vašoj obitelji. Stavljam vam na srce ovu goruću potrebu naše nadbiskupijske zajednice da molite za nova svećenička i redovnička zvanja. I neka vas dragi Bog čuva trajno vjernima sebi.“

Pjevanje je predvodio zbor crkve sv. Ane čije su članice bile odjevene u tradicionalnu narodnu nošnju kao i članovi KUD-a te drugi mještani.

Slavlje je nastavljeno u Društvenom domu.