Nadbiskup Vukšić je na početku propovijedi podsjetio da se Crkva rado, s ponosom i zahvalnošću sjeća svih miljenika Božjih, koji su ponajprije dokaz da je u ljudskom životu svetost ostvariva te kako vjernici stoga od njih uče sveti nauk kako prepoznati pravi put te se trude nasljedovati njihove primjere i svojim molitvama utječu se u njihov zagovor.

Jedan od takvih miljenika Božjih svakako je sveti Franjo iz Asiza, koji je u svom životu ostvario ne samo duhovnu sliku Boga samoga, nego je u njegovo tijelo Bog utisnuo i fizičku sličnost Kristu tako što ga je obdario znakovima rana Spasitelja svijeta.

„Ove godine navršilo se osam stotina godina od preminuća svetoga Franje, pa je u povodu te obljetnice papa Lav XIV., poslužitelj naše vjere i naše radosti, za cijelu Crkvu proglasio posebnu jubilejsku godinu.

Blaženi prijelaz Svetoga Franje Asiškog iz ovozemaljskoga života u nebesku domovinu dogodio se 3. listopada 1226. To je povod za ovaj jubilej, koji je vrhunac i ispunjenje nekoliko prethodnih slavlja u čast ovoga sveca: obljetnice postavljanja prvih jaslica, sastavljanja hvalospjeva ljepoti stvorenja, poznatoga kao Pjesma stvorova te primanja svetih rana na brdu La Verni, svojevrsnoj Franjinoj Kalvariji.

Jubilej je, naravno, i poziv svima u Crkvi da, kao pojedini udovi i kao zajednica Tijela Kristova, ostvarimo svetost u svom životu i tako u suvremenom svijetu budemo znakovi prisutnosti svoje svete Glave, Krista Gospodina“, posvijestio je mons. Vukšić.

Podsjetio je da u službenom proglasu ovoga velikog jubileja, Crkva poziva sve kršćanske vjernike da se ponajprije sa zahvalnošću sjećaju oca i brata Franje na slavu Boga, koji ga je ovjenčao krunom svetosti i obilježio znakom Isusovih svetih rana te ga tako uzveličao među ljudima i proslavio među anđelima.

Crkva nas poziva da molimo za Franju, to jest da izričemo zahvalne molitve Bogu što nam ga je dao za primjer ali i da, s povjerenjem u Božje milosrđe i blagoslov, molimo Franju sa željom da nas zagovara pred licem Božjim te da Bog i nas učini dionicima svoje svete milosti, kazao je nadbiskup.

Protumačio je kako kršćani, ojačani svjedočanstvom Svetoga Franje, navješćuju čudesnu istinu da nema pod nebom drugog imena dana ljudima (usp. Dj 4, 12) osim Isusa Krista, Otkupitelja čovječanstva.

„Isto tako radosno propovijedamo, da Gospodin stalno i na razne načine, a osobito po nekim osobama, šalje znakove svoje svete prisutnosti među ljudima, što je također zadivljujuća činjenica, koju trebamo prepoznati. U tom nizu Božjih znakova, Providnost je učinila da se u doba takozvanih svetih ratova i drugih oružanih sukoba, česte moralne opuštenosti i nerijetko na kriv način shvaćenoga vjerskog žara te pojave samozvanih učitelja vjere, na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće, ‚svijetu rodi sunce‘.

Tim je riječima, naime, Dante opjevao pojavu sv. Franje koji je, iako sin bogatog oca, izabrao postati siromašan i ponizan“, podsjetio je propovjednik.

Naglasio je da je primjer sv. Franje mnogostruko koristan, te vrlo zahtjevan te da je njegova osnovna poruka, da svako novo dobro i svaka svetost na nov način počinju osobnom obnovom i obraćenjem.

„Odnosno, da svaki kršćanin treba sa sebe svući staroga čovjeka, to jest Adama, i obući se u novoga čovjeka, to jest Isusa Krista. Točno onako kako veli sveti Pavao kada piše, da Isusovi učenici trebaju ‚odložiti prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine‘ (Ef, 4,22 – 24)“, zaključio je mons. Vukšić.

Misu je suslavilo 30-ak svećenika, među kojima ministar Franjevačke provincije Svetoga Križa  Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, gučogorski arhiđakon mons. Pavo Jurišić i travnički dekan preč. Josip Lebo.

Domaći župnik i gvardijan fra Davor Petrović je na početku pozdravio braću svećenike i nazočni puk, među kojim posebice predstavnike kulturnog, društvenog i političkog života te predstavnike medija.

Župljani i članovi Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži za proslavu svetkovine pripravljali su se trodnevnicom.

Gučogorska župa broji oko 500 vjernika. Brojni župljani koji su otišli iz svoga rodnog kraja, još uvijek aktivno sudjeluju u životu župe. Uz ostalo, u okviru samostanskoga kompleksa 12. srpnja 2025. otvorenje je novi muzej, a crkva izgrađena 1857. se obnavlja.