U koncelebraciji su bila dvojica svećenika, kancelar i tajnik don Antonio Zirdum i katedralni župnik don Josip Galić. Na početku misnoga slavlja biskup Palić je kazao kako „slavimo blagdan kad je nebeski Otac objavio da je Isus Krist njegov Sin ljubljeni te da je došao s točnim poslanjem, onakvim poslanjem kako je opisao prorok Izaija u prvome čitanju (…). Danas je ujedno i obljetnica smrti biskupa Pavla Žanića koji je puno toga učinio u toj Biskupiji i kojemu možemo zahvaliti da imamo Caritas, Teološko-katehetski institut i mjesečnik Crkvu na kamenu, ali ne samo to. Bio je pastir koji je u okolnostima svoga vremena svjedočio Božju blizinu onima kojima je bio poslan“.

U propovijedi biskup Perić je istaknuo Isusov stil bliskosti. Kazao je kako su u utjelovljenju i svetkovini Rođenja Isusova na poseban način slavili upravo taj Isusov stil bliskosti. „Danas ovim blagdanom također Isus svjedoči tu blizinu svima nama. On, koji je bez grijeha, približava se našem ljudskom iskustvu. (…) Isus dolazi na krštenje iz solidarnosti sa svima nama. Što znači taj Isusov stil solidarnosti? Isusu ne treba obraćenje, nego on odlučuje pridružiti se „onomu mnoštvu, onomu redu grešnika kako bi podijelio to iskustvo naše ljudske krhkosti. I to je ta prva gesta blizine, bliskosti, solidarnosti. (…) Sin Božji je u redu s grešnicima. I to nas uči da ta božanska bliskost nije neka filozofija, nego je to prava solidarnost. Stati s ljudima s njihovim ograničenjima, njihovim manama, njihovim umorom, čini zapravo da se svako Božje biće osjeća bolje.“

Govoreći o smislu krštenja mons. Perić je istaknuo kako se „naše kršćanstvo ne živi na distanci, naše kršćanstvo se ne živi iz teorije i dinamike iako nažalost mnogo puta to tako izgleda. (…) Kršćanstvo se ne živi na distanci, iz teorije ili navike. Kršćanstvo se živi u konkretnim odnosima u obitelji, župi, na radnom mjestu, u susretu s bolesnima, siromašnima, starima, mladima, onima koji traže smisao, onima koji su se udaljili od Crkve, onima koje smo mi razočarali…“, rekao je.

„Krštenje nas ne čini boljima od drugih. (…) To što smo mi kršteni, nije naša garancija da ćemo doista biti spašeni, nego činjenica da smo kršćani treba nas činiti odgovornima jednih za druge. I zato biti kršten znači danas dopustiti da se nad našim životom čuje isto ono što se čulo u trenutku Isusova krštenja: ‘Ovo je Sin moj ljubljeni’, Ovo je dijete moje ljubljeno. Tu je izvor našega dostojanstva. To je identitet koji nas oslobađa straha i potrebe da se dokazujemo ili pokazujemo boljima. I ako znamo da smo ljubljena Božja djeca, onda možemo i mi ljubiti bez računice, onda možemo i mi opraštati bez uvjeta, onda se i mi možemo približavati jedni drugima bez osuđivanja. Zato nas krštenje šalje u svijet ne kao suce, nego kao svjedoke naše vjere. Krštenje nas podsjeća da vjera počinje poniznim korakom“, naglasio je propovjednik.

Na kraju, biskup je potaknuo nazočne da, kao što slave rođendane, počnu svaki dan živjeti „činjenicu vlastitoga krštenja, a onda će to pomoći da budemo bolji ljudi i bolji krštenici“.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem mo. don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju prof. Marijane Pavlović, izvijestila je KTA.