Govoreći o sv. Antunu Padovanskom, preč. Novak kazao je da je on u svom kratkom ovozemaljskom životnom vijeku gorljivim propovijedanjem i svetim životom do danas ostao duboko urezan u srca mnogih vjernika koji mu se obraćaju u zagovor. „I mi se danas utječemo njegovom zagovoru da nam Gospodin podari milost kako bismo i mi bili sposobni poput svetog Antuna biti svjedoci Božje ljubavi, te da nas usliši u potrebama iz kojih vapimo za pomoć. Potrebni smo ohrabrenja Božje riječi koju smo i danas kao Crkva, zajednica Isusovih učenika čuli i iz koje želimo pronaći onu misao koja će nam darovati mir srca, iz kojega ćemo moći jasno pogledati na vlastiti život, na stvarnost povijesnog trenutka u koji smo uronjeni te pronaći pravi način življenja i djelovanja da se Gospodin po nama proslavlja“, primijetio je preč. Novak.

Osvrnuvši se na evanđeoski odlomak u kojemu je Isus uputio oštri prijekor pismoznancima i farizejima, preč. Novak kazao je da su te riječi koje je Isus uputio svojim suvremenicima, upućene svim ljudima svih vremena, pa i danas govore. „One nas potiču da, zagledavši se u svoj život budemo sposobni bez maske i uvijanja sami sebi priznati koliko je i nas zahvatio takav način življenja u kojemu naše riječi i ono što očekujemo od drugih nisu usklađene s onime što sami činimo. Isus vrlo jasno analizira mentalitet koji se uvukao u farizeje i zavladao u životima onih koji su imali duhovnu vlast i opominje ih da to nije Božji način. Štoviše, nije samo učenicima rekao ‘tko od vas želi biti najveći neka bude sluga i poslužitelj svima’, već je to i životom posvjedočio do kraja, predavši sebe za naše spasenje“, kazao je preč. Novak.

Upozorio je da se način ophođenja prema bližnjima koji Isus prokazuje u evanđelju može uočiti na svim razinama međuljudskih odnosa od obiteljskih i prijateljskih pa do onih profesionalnih kada onaj koji je moćniji od drugoga traži više nego što je i sam spreman učiniti.

Preč. Novak poručio je da se istinsko zajedništvo ne gradi na moći nego na povjerenju, „jer svi smo u istoj lađi, kako to snažno pokazuje vrijeme u kojemu živimo i na što nas neprestano poziva papa Franjo naglašavajući da smo braća i sestre“.

„Lađa u kojoj živi današnje čovječanstvo zaista prolazi kroz burna vremena, te kao što su učenici zavapili Gospodinu kada ih je snašla oluja na moru i današnji čovjek potreban je te blizine i tog povjerenja u Gospodina. Promatrajući vjetrove nemira, sijanja straha, razbijanja zajedništva s kojima se suočavamo, budimo sposobni zavapiti Gospodinu i dopustiti da nas vodi prema sigurnoj luci“, potaknuo je preč. Novak.

Spomenuo je da je u jednoj propovijedi, govoreći o događaju stišavanja oluje na moru, sv. Antun Padovanski dao još jedan naglasak, naime on nije govorio samo o Isusu koji je zaspao u lađi, nego je govorio o uspavanoj vjeri njegovih učenika. „Čitamo riječi sv. Antuna kako je ‘nedvojbeno da je onaj u kojemu spava vjera u Krista osuđen na propast: on se stoga mora probuditi sve većom pobožnošću, govoreći svoje grijehe u ispovijedi, upraviti svoje ruke prema svetim djelima’“, citirao je sv. Antuna, potaknuvši vjernike na promišljanje događa li se današnjem vremenu i današnjem čovjeku nešto tome slično, da je zapravo uspavao svoju vjeru, da mu nedostaje povjerenja u Gospodina i njegovu snagu, te sve svoje povjerenje stavlja u svoju mišicu, riskirajući da izgubi sebe?

Preč. Novak upozorio je da je danas potresno živjeti u vremenu i svijetu koji se odriče evanđeoskih vrijednosti te da je u Isusu Kristu i po življenju zapovijedi ljubavi jedino moguće očuvati mir i graditi zajedništvo.

Dotaknuo se i rata u Ukrajini, primijetivši da živimo u nemirnim vremenima kada u našoj neposrednoj blizini vladaju ratni sukobi čije dalekosežne posljedice ponovo dovode u pitanje stabilnost društvenih odnosa i mir u cijelome svijetu.

„Čovjek koji se okreće od Boga ili Boga prihvaća samo kada to njemu odgovara postaje slab pred iskušenjima moći, oholosti, zanemarivanja konačnog cilja i smisla postojanja, te se utapa u trenutnim zadovoljenjima svojih želja i nagona koji završava grijehom. A grijeh kako govori narodna mudrost: obećava puno, daje malo, a uzima sve. I danas Gospodin poziva da se odreknemo grijeha kako bismo zadobivši oproštenje živjeli blagoslovljeni u Kristu“, kazao je preč. Novak.

Potaknuvši na promišljanje kako biti svjedok mira, dobrote i ljubavi u današnjem svijetu koji je zahvaćen tolikim nemirima i neprijateljstvima, narušenim međuljudskim odnosima i međusobnom povjerenju među ljudima napose u posljednje dvije godine, preč. Novak podsjetio je da je Drugi vatikanski sabor u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu dao dijagnozu vremena i društva, koja je u mnogome i danas aktualna. Govoreći o dubljim pitanjima čovječanstva u Konstituciji se navodi kako nam se današnji „svijet pokazuje u isto vrijeme snažnim i slabim, sposobnim da čini najbolja i najgora djela, a pred njim se otvara put slobode ili ropstva, napretka ili nazatka, bratstva ili mržnje. Osim toga čovjek postaje svjestan da o njemu ovisi hoće li na dobro upraviti sile koje je sam pokrenuo i koje ga mogu ili satrti ili mu služiti. (…) Crkva vjeruje da Krist, koji je za sve umro i uskrsnuo, po svojem Duhu pruža čovjeku svjetlo i snagu da može odgovoriti svom vrhovnom pozivu.“ (Br. 9-10).

Preč. Novak istaknuo je da je vrhovni poziv Crkve vječno spasenje i „zato jedini pravi i cjeloviti odgovor možemo pronaći jedino u Isusu Kristu, a da bismo mogli poći ususret njemu i prihvatiti istinu o životu u svjetlu Božjeg nauma spasenja potrebna je krepost poniznosti“.

Tumačeći kako Isus, osim što opominje da nedosljednost riječi i djela nije prihvatljiva za njegovog učenika, govori i da uznositi se, tražiti priznanja od drugih ljudi, vlastita samodopadnost zapravo dovodi do toga da čovjek prestaje biti ono što jest, nego stvara iluziju slike o sebi kakvu želi drugima pokazati.

„Između ostalog danas se sve više naglašavaju virtualni odnosi, način kako se predstaviti na profilu neke platforme društvenih medija, gdje se svatko može prikazivati na način kako želi da ga drugi vide. Ako ta dimenzija života postane dominantna, zaista smo izgubili sebe, te bi možda u nekom trenutku moglo biti potrebno učiti se povratku stvarnosti, naučiti se živjeti sa sobom i sa svojim vrlinama, ali i svojim nesavršenostima u zajednici gdje žive konkretne osobe upućene na naš životni put“, rekao je preč. Novak, primijetivši da je za to potrebna poniznost po kojoj „ono što činimo nećemo raditi da budemo prepoznati i hvaljeni od drugih nego iskreno tražeći da se Bog po nama proslavi“.

Potaknuvši na razmatranje što u današnjem vremenu znače riječi kojima završava pročitani odlomak iz evanđelja: „Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“, preč. Novak prokomentirao je da bi se to danas moglo doživjeti kao znak slabosti, možda ponekad i u mentalitetu vjernika i vjerničkih zajednica. No ova riječ i dalje stoji i svjedoči da poniznost i spremnost biti drugome na pomoć želi promijeniti perspektivu pogleda na našu ulogu i zadatke koji nas očekuju.

„U propovijedi na Duhove kada govori o poniznosti sv. Antun Padovanski naglašava da oni koji su nadahnuti poniznošću jesu poput dobrog stabla, jer su djeca Božja. ‘Kao što korijen podupire i hrani drvo; tako poniznost održava i hrani dušu. Duh poniznosti slađi je od meda, a tko se medom hrani, donosi slatke plodove.’“, podsjetio je na riječi sv. Antuna preč. Novak, primijetivši: „Jesmo li na Božjoj strani prepoznat ćemo po plodovima, po onome što ostaje iza nas, jesmo li oni koji grade mir i doprinose tome da međuljudski odnosi budu iskreni ili iza nas ostaju ruševine?“

Zaključio je da evanđelje ne mijenja izvanjske okolnosti u kojima se nalazimo, odnosno da ono ne mijenja svijet bez čovjeka, nego evanđelje mijenja pogled na svijet onome koji dopušta da ono djeluje na promjenu njegovog srca. „Kada očima evanđelja gledamo svijet u kojemu živimo, tada smo mi pozvani mijenjati svijet, ali na Božji način i u svakom trenutku započeti od sebe. Bog, koji nam je darovao slobodu i danas nas poziva da učinimo ono što je u našoj moći da ublažimo patnju onih koji su u nevolji, te da molimo za svakog čovjeka da progleda i otvori oči srca za drugoga, da nijedan čovjek ne smetne s uma da je upravo on taj koji može donijeti dobrotu tamo gdje vlada zloća, da upravo on može pružiti ruku pomirenja tamo gdje je dopustio da ga zahvati neprijateljstvo“, zaključio je preč. Novak.

Na misi su koncelebrirali župnik fra Roko Bedalov i svetoduški franjevci.

Izravni prijenos pobožnosti 13 utoraka sv. Antunu na Svetom Duhu može se pratiti na Hrvatskome katoličkom radiju i Facebook stranici HKR-a, s početkom u 19 sati.