Koncelebrirali su biskup Apostolskog vikarijata San Ramon u Peruu Gerard Anton Žerdin, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić i gvardijan Samostana sv. Franje Asiškog fra Tomislav Faletar te ostali okupljeni svećenici.

Nadbiskup Kutleša na početku homilije je istaknuo kako blagdan Rana sv. Franje poziva da se svatko zapita koliko je Krist utisnut u njegov život i „prepoznaje li se na nama da pripadamo Raspetomu i Uskrslomu“.

Govoreći o riječima sv. Pavla „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu“ (Gal 6,14), nadbiskup je upozorio kako je lako upasti u napast i ponositi se prolaznim stvarima poput položaja, ugleda ili imovine.

„Čak se i u Crkvu može uvući svjetovna logika uspjeha. Možemo brojiti ustanove, projekte i aktivnosti, a zaboraviti pitati se jesmo li postali sličniji Kristu. Sveti Franjo postavlja nam drukčije mjerilo. Uči nas da se vrijednost kršćanskoga života mjeri time koliko smo dopustili Kristu da nas preobrazi. Na kraju života neće biti presudno koliko su nam se ljudi divili, nego jesmo li ljubili. Neće biti najvažnije jesmo li izbjegli svaki križ, nego jesmo li svoj križ nosili zajedno s Kristom“, poručio je.

Osvrnuvši se na Franjino ljubljenje Krista i njegove patnje, propovjednik je kazao kako ljubav preobražava onoga koji ljubi pa tako onaj tko ljubi Krista postaje u svemu njemu sličan. Krist pak poziva „da ga vjerno slijedimo i onda kada ljubav traži odricanje i donosi trpljenje. (…) Današnji blagdan ne nudi jednostavan odgovor na pitanje zašto Bog dopušta patnju. On nam pokazuje da rane nisu odvojene od ljubavi. Nema ljudske rane koju Krist ne može iscijeliti svojim ranama. Nema tame u koju nije sišlo svjetlo njegova križa. Nema smrti u koju nije položeno sjeme uskrsnuća“.

Obraćajući se braći franjevcima, istaknuo je kako blagdan Rana sv. Franje na osobit način progovara o franjevačkom pozivu u 800. obljetnici njegova preminuća. „Stigme nisu samo dragocjena uspomena franjevačke povijesti, nego trajno pitanje franjevačkoj sadašnjosti: mogu li ranjeni ljudi u vama prepoznati blizinu ranjenoga Krista? Kristove rane danas susrećemo u osamljenima i bolesnima; u obiteljima koje nose podjele i u mladima koji traže smisao; u siromašnima, starijima i svima koji se osjećaju odbačenima. Susrećemo ih i u ranama Crkve te u tihoj nesigurnosti našega naroda. Upravo ondje franjevačka blizina, jednostavnost i mir mogu postati vjerodostojan znak da Krist nije napustio svoj narod“, pojasnio je.

Na kraju homilije zagrebački nadbiskup je pozvao vjernike da Kristu povjere svoje rane te zaključio: „Recimo mu jednostavno: Gospodine, evo moje rane. Ti je poznaješ. Ispuni je svojom ljubavlju i ne dopusti da postane izvor gorčine ili razlog da ranjavam druge. Daj mi srce koje će i usred vlastite boli ostati sposobno ljubiti“.

Fra Ivica i fra Tomislav zahvalili su nadbiskupu Kutleši na dolasku i predvođenju misnoga slavlja izrazivši otvorenost i želju da u novoobnovljenom samostanu i crkvi služe zajednici.

Prije završnog blagoslova nadbiskup Kutleša je blagoslovio kip sv. Franje Asiškog – zavjetni dar Mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda Kaptol.

Pjevanje na euharistijskom slavlju su predvodili članovi svih zborova crkve sv. Franje, objavljeno je na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.

FOTO Nadbiskup Kutleša predvodio misno slavlje blagdana Rana sv. Franje na Kaptolu