Nadbiskup Kutleša predvodio Misu posvete ulja

Nadbiskup Kutleša u misnom slavlju posvetio je krizmano ulje koje se koristi kod sakramenta krštenja, svete potvrde te svetog reda i blagoslovio bolesničko ulje koje se koristi za sakrament bolesničkog pomazanja. Okupljeni u zajedništvu s nadbiskupom Kutlešom, apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Giorgiom Linguom, zagrebačkim pomoćnim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, generalnim vikarom i moderatorom Nadbiskupskoga duhovnog stola mons. Tomislavom Subotičancem, biskupskim vikarom i kancelarom preč. Markom Kovačem, rektorom Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željkom Tanjićem, dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Josipom Šimunovićem, rektorom Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa preč. Željkom Faltakom, rektorom Međubiskupijskoga sjemeništa preč. Matijom Pavlakovićem i redovničkim provincijalima, kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima Prvostolne crkve zagrebačke, svećenici Zagrebačke nadbiskupije obnovili su u ovom euharistijskom slavlju svećenička obećanja dana na ređenju te su svjedočili zajedništvu Crkve.

U uvodnom pozdravu mons. Kutleša rekao je kako se „danas spominjemo ustanovljenja euharistije i ministerijalnog svećeništva. U ovo slavlje unosimo svakog našeg svećenika, dijecezanskog i redovničkog, kako bismo, obnovljeni u radosti svećeničkog služenja, bili jedni drugima pomoć i potpora. Molimo jedni za druge, a posebno za onu subraću koja su najpotrebnija. Molimo za onu našu braću koja iz različitih razloga danas nisu s nama, a posebno za one koje je Bog pohodio kušnjom bolesti, da strpljivo, u zajedništvu s Kristom, nose svoj križ.“

Nadbiskup Kutleša potom je naveo kako se „u ovoj misi spominjemo naših pokojnih biskupa i svećenika, a posebno onih koje je Gospodin pozvao k sebi nakon prošloga Velikog četvrtka, a to su: biskup mons. Valentin Pozaić, te svećenici: vlč. Eugen Kropek, vlč. Milan Pavlek; vlč. Alfred Kolić; vlč. Branko Tomašić; vlč. Ivan Frkonja i vlč. Marinko Golek; te redovnici: fra Stipo Karajica, OFM, fra Branko Lipša, OFMCap., fra Smiljan Kožul, OFM; don Franjo Petrinjak, SDB; o. Ljudevit Jeđud, OP; fra Josip Baričević, TOR; fra Josip Vrdoljak, TOR, don Niko Šošić, SDB i o. Ignacije Čižmešija, S.J. Duše njihove preporučimo Božjem milosrđu i zagovoru blaženog Alojzija Stepinca. Danas zahvaljujemo Bogu za petoricu dijecezanskih i osmoricu redovničkih mladomisnika. Za svećeničko ređenje se pripremaju također osmorica dijecezanskih i šestorica redovničkih đakona. Njihovo svećeničko ređenje će biti 22. lipnja. Radujemo im se te ih na putu svećeništva pratimo zajedništvom i molitvom. Također i ove godine želimo se sjetiti i naših svećenika koji slave jubilarne godišnjice svećeničkog ređenja: 50 godina svećeništva slave: preč. Josip Baloban, vlč. Slavko Dubovečak, vlč. Ivan Jakopović, vlč. Dragutin Kučan, vlč. Ivan Levak i vlč. Stjepan Rusan; 25 godina svećeništva slave: vlč. Tomislav Petranović i vlč. Ivica Reparinac.
Njima čestitamo, za njih molimo i zazivamo Božji blagoslov da ostanu vjerni u svome svećeničkom zvanju.“

U homiliji nadbiskup Kutleša kazao je: „Suočavajući se zajedno s vama s brojnim iskušenjima i izazovima svećeničkog poziva danas, kao i s našim udaljavanjem od prve ljubavi, želim s vama promišljati o događaju Petrova zatajenja Isusa u četiri točke“,  pritom navodeći: Gospodinovu vjernost i našu krhkost, postupno odvajanje od Isusa u četiri faze, put obnove odnosa s Gospodinom u tri koraka i poniznu odvažnost.

Stavljajući lik Petra u fokus, nadbiskup Kutleša je rekao: „Evanđelja pred nas stavljaju snažan kontrast između Petrova pada i Isusova vjernog svjedočanstva. Isus je pred moćnim židovskim Sinedrijem priznao da je On Mesija i Sin Božji, a Petar je njega zatajio pred sluškinjom. Kada usporedimo Petrovu raniju ispovijest: ‘Ti si Krist – Pomazanik Božji’ (Lk 9, 20), s ovom: ‘Ne znam ga, ženo’, pitamo se kako su toliko različita svjedočanstva mogla izaći iz istih usta u tako kratkom vremenu.“

„Kad god svećenik ima ozbiljnih problema, najčešće kreću od njegova duhovnog života. Naša osobna molitvena povezanost s Gospodinom, korijen je koji podržava stablo naše vjere. Ako nam nedostaje čvrsta ukorijenjenost u Gospodinu koja se hrani redovitim vremenima osobne molitve i razmišljanja o Božjoj riječi, naše stablo vjere će pasti kada oluje iskušenja udare u njegove krošnje“, rekao je u homiliji nadbiskup Kutleša.

„Zato, draga braćo svećenici, čuvajmo svoja srca. Izvanjske okolnosti i naše slabosti nikada ne smijemo koristiti kao opravdanje za grijeh. Od nas će se tražiti račun. Međutim, te okolnosti, ma koliko teške bile, ne bi trebale biti razlog za obeshrabrenje. Ako se kajemo, Boga ljubimo i nastojimo živjeti po njegovoj riječi, ako se svaki dan u njoj tražimo i pronalazimo, malo pomalo usvojit ćemo i pravi svećenički duh: ‘učiniti se slugama naroda Božjega, a ne gospodarima, prati noge svojoj braći, a ne ih gaziti svojim nogama’, kako nas poučava papa Franjo (Pismo svećenicima Rimske biskupije). Stoga, odbacimo svako malodušje, nesigurnost, strah od kušnji i povjerujmo Božjoj ljubavi koja se izlila na nas i koju smo pozvani nositi svijetu koji vapi za Bogom. Trajno u srcu čuvajmo Gospodinov pogled koji nam daje razumjeti tko smo mi, a tko je on, i tako se odvažiti na ono što samo svojim snagama nikada ne bismo mogli“, zaključio je nadbiskup Kutleša.