„Okupili smo se večeras u našoj prvostolnoj crkvi privučeni otajstvom Božića. Vjerujem da nam isti osjećaji nježnosti, topline, blizine i zajedništava prožimaju srca dok, vođeni Božjom riječju, razmatramo događaj Spasiteljeva rođenja. One noći, ljudskom oku sasvim običan događaj zapravo krije neizmjerno otajstvo. Nije se tresla zemlja, nisu padale zvijezde, nisu se čula zvona a među nas je došao Sin Božji. Josip i Marija nastavljaju jednostavno činiti ono što im je povjereno. Bez brige o tome tko će, kada i na koji način  saznati istinu o Novorođenčetu. Ako bismo jednom riječju opisali ovaj događaj, to bi bila riječ: jednostavnost“, kazao je nadbiskup započinjući propovijed.

Nadbiskup Kutleša u Božiću i rođenju našega Spasitelja vidi rješenje za svu složenost naše egzistencije, za sve naše probleme jer nas ono uči kako u jednostavnosti gledati bitno i tako na drugi način pristupati stvarnosti kakva god ona bila. „Bog zna da je osnovni problem svijeta grijeh ljudskog roda. Božić zato pogađa bit! Sva rješenja koja zaobilaze stvarnost i prisutnost grijeha u svijetu nisu dobrohotna rješenja. Jedino rješenje koje nudi istinsku nadu i pomoć je ono koje uzima u obzir grešna srca ljudi. To je utjelovljeni Bog koji se rađa u vremenu da našu grešnu narav privede vječnom spasenju. Spasitelj čije rođenje slavimo zove se Isus (Jošua – Gospodin spašava), jer će spasiti svoj narod od njihovih grijeha.“

Božićna poruka je za jednostavne ljude. Bog je odlučio objaviti rođenje Spasitelja jednostavnim pastirima, koji su obavljali svoj svakodnevni posao, a ne farizejima i pismoznancima, koji su bdjeli nad svicima i vjerskim obredima. Evanđelje je ponuđeno i namijenjeno svima, ali je Bog izabrao pastire jer odveć sofisticirani umovi i ohole duše ne vide ono što je inače lako dostupno i što Bog besplatno nudi svima. Kad bi bilo drugačije, ljudi bi se mogli hvaliti pred Bogom. Marija u svome „Veliča“ pjeva: Silne zbaci s prijestolja a uzvisi neznatne“ bez imalo bahatosti i slavodobitnosti. To nas poziva da pazimo na svoje srce, upozorava nadbiskup te nastavlja: „opasnost da prečujemo Radosnu vijest zbog ruha jednostavnosti u koje se obukla, puno je veća nego što mislimo. Odrecimo se oholosti kad pristupamo jaslama! Nikakva ljudska zasluga nije dopuštena u podnožju križa gdje je umrlo Betlehemsko dijete. Samo oni koji su dovoljno jednostavni da prihvate Njegov dar vidjet će Božje spasenje. Evanđelje je uključivalo žrtvu Jaganjca Božjega. Vjerojatno je da su baš ovi pastiri te noći čuvali janjce koji će nekoliko mjeseci kasnije biti žrtvovani za Pashu u Jeruzalemu. Stoga je simbolično da su pastiri koji su čuvali te janjce bili pozvani u Betlehem vidjeti vazmeno Janje Božje koje će biti žrtvovano za spasenje svijeta.“

„Evanđelje nam je dalo Dobrog Pastira. Bog je uvijek imao posebno mjesto u svom srcu za pastire. Abraham, Izak i Jakov bili su pastiri. Kralj David bio je pozvan od stada da pase Božji narod, Izrael. Isus kaže: ‘Ja sam pastir dobri; dobri pastir život svoj polaže za ovce’. Kao Dobri Pastir, Gospodin Isus se brine za nas kao nitko drugi. On zna naše najdublje potrebe. On nas štiti od vukova i lopova koji nam žele uništi dušu. Božansko je Dijete u jaslama došlo kako bi nam darovalo život u izobilju!“

Božićna poruka je jednostavnog sadržaja, a uzvišeno Božje sredstvo spasenja. „Tko bi rekao da će se Mesija roditi kao dijete, i to u tako skromnim uvjetima. Ljudi su očekivali da će Bog poslati Spasitelja kao odraslog čovjeka, moćnog ratnika koji jaše na konju. Ili makar da će se roditi kao dijete u bogatoj palači. Umjesto toga: samo jednostavno odjeveni stolar i njegova mlada žena iz skromnog  Nazareta. Ništa ne može biti jednostavnije, a opet nedokučivo dublje! Bog donosi spasenje palom Adamovom rodu uzimajući ljudsko tijelo, ali bez grijeha. Zatim je, kao naša bezgrešna zamjena, ponio naš grijeh kako bi zadovoljio Božju pravdu, tako da Bog može biti i pravedan i opravdati grešnika koji vjeruje. Kako jednostavno! Djeca mogu razumjeti jednostavnost evanđelja, a ipak se događa da se snaga te poruke često izgubi u složenim teološkim traktatima!“

Božićna poruka je jednostavna za izvršiti, istaknuo je nadbiskup Kutleša te dodao da na nju trebamo odgovoriti poput pastira koji su povjerovali Božjoj riječi i posvjedočili je slaveći i hvaleći Boga. „Pozvani smo vjerovati u Spasitelja, koji je Krist Gospodin. Pastiri su mogli čuti anđeoski navještaj i nakon toga raspravljati oko vatre o onomu što su čuli. Nije se to dogodilo. Poticali su jedni druge da odu do Betlehema i pogledaju događaj koji im je obznanio Gospodin. Njihovi životi zbog toga nikada više nisu bili isti. Prava vjera je daleko više od pukog intelektualnog pristanka. Prava vjera uvijek rezultira poslušnim odgovorom, akcijom. Kada Bog objavi Krista našoj duši, potrebno mu je vjerovati na riječ, slijediti je kako bi se uvjerili u njezinu pouzdanost. Ako nam se molitve ne uslišavaju, to je možda i zato što nismo ni pokušali poći za Riječju, dati joj prostora. Ako dosita vjerujemo u Božjeg Sina, ne možemo nastaviti sa životom kao da Boga nema. Spasonosna vjera uvijek rezultira dobrim djelima.“

Nadbiskup je u nastavku naglasio kako ima široka lepeza dobrih djela, ali ona na koja nas pastiri potiču su: da nakon što povjerujemo trebamo sami postati navjestitelji. “I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu” (Lk 2,16-17). Povjerovavši trebamo nastaviti tamo gdje nas je Bog pozvao. “Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno” (Lk 2,20). Pastiri su se vratili svojim stadima. „Za neke bi to bilo razočarenje. Nisu organizirali izlete do svetišta u Betlehemu. Nisu se prijavili kao ljudi za odnose s javnošću za Mesiju. Nisu organizirali seminare o tome kako imati vizije anđela. Vratili su se na mjesto gdje ih je Bog pozvao, ali sada su njihovi životi obilježeni zahvaljivanjem.“

„Mi kršćani danas često prihvaćamo verziju kršćanstva koja nije baš nalik jednostavnom biblijskom događaju. Čini se da imamo potrebu za spektakularnim i velikim događajima. Ljudi hrle na mjesta ukazanja, idealiziraju i idoliziraju poznate propovjednike i duhovnike, hrane se najnovijim seminarima i popularnim kulturnim hirovima. Trebamo se vratiti jednostavnosti postojanog kršćanskog života, usredotočenog na jednostavnost i čistoću prema Kristu. Možda trebamo uvidjeti da je Bog Bog redovitog i normalnog, a ne samo spektakularnog. On nas poziva da budemo kršćani koji ga slave usred naših stada, misleći pritom na sve ono što je povjereno našoj brizi i skrbi. Bog nas poziva da živimo u stvarnom svijetu kao Njegov narod, slaveći ga i hvaleći za Njegov dar Spasitelja“; uputio je nadbiskup Kutleša.

„Božićna poruka je za jednostavne ljude, jednostavnog je sadržaja i jednostavna je za izvršiti. Zapitajmo se ovog Božića koliko smo u svome životu daleko od Isusove jednostavnosti? Bez obzira na probleme s kojima se suočavamo, On je Božje jednostavno rješenje – Spasitelj, koji je Krist Gospodin. On je rođen da se mi ponovno rodimo. Primimo ga radosna srca i slavimo Boga okrjepljena duha!“, poručio je nadbiskup Kutleša čestitavši svima Božić.

U koncelebraciji su bili splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, generalni vikar don Franjo-Frankopan Velić, katedralni župnik don Ante Mateljan, rektor splitske bogoslovije don Đuliano Trdić i don Marko Ćubelić.

Brojni okupljeni vjernički puk je, uz Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma i orguljašku pratnju mo. Mirte Škopljanac Mačina, a pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice mo. Šime Marovića, zdušno pjevao božićne pjesme. Misu su prenosili Hrvatski Radio i Televizija Jadran.