Nadbiskup Uzinić slavio misu u povodu početka 1. mediteranskih teoloških susreta

U Domu pastoralnih susreta u Lovranu u nedjelju 10. srpnja započeli su 1. mediteranski teološki susreti koji će se održavati do 16. srpnja u organizaciji Riječke nadbiskupije. Inicijator tog međunarodnog događaja je mons. Uzinić.

Nadbiskup je započeo homiliju na temelju evanđelja u kojem Isus iznosi prispodobu o milosrdnom Samarijancu. Evanđelje donosi tekst o jednoj snažnoj teološkoj raspravi između Isusa i pismoznanaca, no u tom svjetlu potrebno je promatrati i početak Mediteranskih teoloških susreta koji su zapravo isto to –  teološka rasprava – rekao je predslavitelj.

Podsjetio je na slične susrete koji su u isto vrijeme u Dubrovniku započeli prije tri godine te dodao da oba događaja povezuje ista želja –  da se u teološkom dijalogu pokušaju produbiti određene teme i mišljenja te donesu zaključci koji će pomoći biti bližnji ljudima i ispuniti poslanje koje Isus daje u vremenu 21. stoljeća.

„Sloboda i odgovornost za izgovorenu riječ“ tema je prvih Mediteranskih teoloških susreta. Pitanja koja će se postavljati, odgovori koji će se davati, a od kojih će neki biti u obliku pitanja te konkretni zaključci bit će poticaj da se na novi i kvalitetniji način živi svoju pripadnost Isusu i onom poslanju koje ima s teolozima, kazao je propovjednik.

Govoreći o sadržaju pročitanog evanđeoskog ulomka izdvojio je dvije poruke koje se mogu gledati u kontekstu Mediteranskih teoloških susreta. Kao prvu istaknuo je evanđelista koji piše o zakonu ljubavi, slici Isusa kao prisutnosti Boga među nama. Bog u kojega kršćani vjeruju je Bog koji sve ljubi i koji je blizak svakom čovjeku. Zakon ljubavi upisao je u srca ljudi kako bi mogli ljubiti druge. U Isusu pokazuje kolika je njegova ljubav, a milosrdni Samarijanac je on sam, pojasnio je mons. Uzinić.

U tom svjetlu osvrnuo se na tumačenja svetaca sv. Augustina, sv. Jeronima i drugih o toj prispodobi kao svojevrsnoj povijesti evanđelja. Jeruzalem je sveti grad, rajski vrt u kojemu je čovjek bio i ide prema Jerihonu. Ranjen ostaje ležati pokraj puta i ljudi koji prolaze pokraj njega sa starozavjetnim razmišljanjem smatraju kako mu ne mogu pomoći. Zato dolazi Samarijanac – sam Isus Krist, koji mu prilazi i brine za njega te ga povjerava gostinjcu – Crkvi, na brigu dok se ne vrati. Oci su shvatili tu parabolu kao Boga koji se objavio u Isus Kristu koji je prišao ljudima i želi se pobrinuti za nas. Zato je utemeljio Crkvu i zato kršćani postoje kao zajednica vjernika, kao Crkva.

Nadbiskup koadjutor podsjetio je na riječi pape Franje da ta Crkva ne smije biti dvorac, nego ‚poljska bolnica‘ koja vida rane ranjenicima pokraj puta. Ranjenika u ovom vremenu i čovječanstvu je previše i zadaća kršćana jest tražiti načine kako im postati slika Isusa Krista, sliku Samarijanca ovoga vremena. To evanđelje otkriva da Bog ljubi čovjeka. Stalo mu je do svakog, ne prolazi pored ranjenika jer taj ranjenik je cijelo čovječanstvo i naša zadaća je vidati im rane. To je zadaća Crkve, teologa, svećenika i svih vjernika, poručio je propovjednik.

Sudionicima tog međunarodnog skupa poručio je da ne zanemare činjenicu kako Samarijanac nije vjernik. U kontekstu današnjeg vremena, nije bio na ‚nedjeljnoj misi‘ i ne poznaje Boga. Za razliku od njega, dvojica koji služe Bogu, prolaze pored njega. Vide ga i ne čine ništa. Kako je moguće da netko tko se susreće s Bogom koji ljubi, i koji i sam kaže da Boga ljubi, može proći pored nekoga u potrebi i ne napraviti nešto? S druge strane imamo čovjeka koji se nije susreo s takvim Bogom, no ta ljubav mu je zapisana u srcu i on u srcu osjeća da ne može proći te da mora nešto učiniti.

Nadbiskup je u kontekstu ove teme upozorio na odnos prema migrantima. Kako se može dogoditi da cijelu kategoriju ljudi proglasimo da nisu naši bližnji, isključimo ih i postavimo se prema njima na način da ih vidimo, a ništa ne činimo? To se događa i u pandemiji. Kako je moguće gledati sebe i svoj odnos s Bogom i tvrditi da imamo pravo na neke stvari na koje smo navikli i koje nam trebaju u religioznom životu, te ih staviti ispred potrebe bližnjega i zajednice, ispred potrebe da zajednica preživi, da je svojim ponašanjem ugrozimo, potaknuo je na razmišljanje mons. Uzinić.

Ta dvojica su prošla jer su mislili da će biti onečišćeni jer je pored puta ležao stranac, nisu znali je li im on bližnji. Apostrofirajući misao jednog sveca o tome da se iz ljubavi prema Bogu rađa ljubav prema bližnjemu, ali i da ljubav prema bližnjemu gradi ljubav prema Bogu, postavio je pitanje potiču li Mediteranski teološki susreti u razgovorima o Bogu na ljubav prema Bogu i bližnjemu. “Ako ne, tada smo tu zbog sebičnih razloga što je suprotno religiji i onome što religija treba biti“, upozorio je propovjednik.

„Morali bismo, želimo li doista rasti u ljubavi prema Bogu, tu ljubav konkretizirati prema ljubavi prema bližnjima. To nam pokazuje milosrdni Samarijanac. Naši susreti bi trebali biti pročišćavanje vida na drugu razinu, a to se često ne događa i tu pronalazim kritiku religiji“, poručio je. Pojasnio je to na primjeru milosrdnog Samarijanca koji je najprije vidio očima, sažalio se i onda zbog onoga u srcu pomogao ranjenom.

Mediteranski teološki susreti su po svojoj prirodi upravo ovo što čini milosrdni Samarijanac – oni su susreti po kojima se događa iskazivanje milosrđa i nije nevažno primijetiti da su ‚mediteranski‘ jer je Mediteran poput ceste od Jeruzalema prema Jerihonu. Na njemu se susreću ljudi različitih kultura, vjera, zanimanja, ali taj put je mjesto susreta, poput Mediterana – susretišta različitosti.

No, na tom putu se i nesreće događaju, kao što su se kroz povijest na Mediteranu događali ratovi, a danas je groblje onih koji traže bolji život i koji završavaju tragično jer s druge strane nema milosrdnih Samarijanaca koji bi im se sažalili. „Na našem području, zbog koji se održavaju ovi Susreti, događaju se susreti različitosti, ali i sukobi i zato je važno da u razgovorima, pitanjima, tražimo putove u kojima ćemo spojiti različitosti bez potrebe za sukobljavanjem, a sve kako bismo postali graditelji nove religije koja se nadahnjuje na slici Krista Isusa, na njegovom primjeru i iz njegovog primjera živjeti svoje odnose“, poručio je mons. Uzinić.

Zaključujući je potaknuo sudionike Susreta na osobno propitivanje o odnosnima s bližnjima, te izrazio misao da nije slobodan onaj koji bira što hoće, nego onaj koji bira ljubav.

„Svećenik je izabrao ono što on hoće. Vidio je ranjenika i prošao. Levit također, vidio i prošao. To je sloboda, nažalost, bez odgovornosti za brata u potrebi. Tko je slobodan? Slobodan nije onaj koji bira što hoće, nego onaj koji bira ljubav. Ovaj Samarijanac izabrao je ljubav jer nakon što je vidio, imao je sažaljenja, pristupio i povio rane uključujući cijeloga sebe. Nije dobro samo dobro govoriti, nego i činiti. Nije dovoljno samo na teološkim raspravama lijepo raspravljati, nego i činiti. Krenuti ususret jedni drugima, ali i svoj braći i sestrama. Učinimo im se bližnjima i dopustimo im da oni nama budu bližnji“, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Mediteranski teološki susreti trajat će do 16. srpnja na temu „Sloboda i odgovornost za izgovorenu riječ“. Sudjeluju studenti treće, četvrte i pete godine studija teologije te apsolventi katoličkih, protestantskih i pravoslavnih teoloških fakulteta, te studenti poslijediplomskih studija teologije. Ekumenskog je karaktera i uz katoličke, uključeni su pravoslavni i protestantski teolozi.

Predavači su katolička teologinja Marianne Heimbach-Steins (Westfälische Wilhelms-Universität Münster), pravoslavni arhimandrit i teolog Cyril Hovorun (University College Stockholm), svećenik Srpske pravoslavne crkve (SPC) Vukašin Milićević (Univerzitet u Beogradu), protestantski teolog Luke Bretherton (Duke University in Durham) i profesor Branko Murić (KBF – Sveučilište u Zagrebu). Predavanje putem videopoziva održat će i glavni tajnik Sinode biskupa kardinal Mario Grech na temu „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, nakon čega će uslijediti dijalog sa sudionicima susreta.