Rođenje Isusa Krista rođenje je Boga koji je postati jedan od nas. Rodio se kao ljudsko dijete, potpuno nemoćan, prepušten na milost i nemilost nama ljudima i našoj brizi, ali i opasnostima koje iz toga mogu proizići, rekao je riječki nadbiskup.

Tumačeći liturgijska čitanja izdvojio je riječi proroka Izaije u prvom čitanju: „Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju…“, dodajući da Izaija iznosi tri razloga za ovu radost. Prvi je „jer, teški jaram njegov, batinu pleća njegovih, šibu njegova goniča slomio si“, odnosno dogodio se kraj svakog ropstva. Drugi, koji liturgijsko čitanje preskače, je „sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će“, odnosno prestanak svih ratova i sveopći mir. I treći, iz kojega izviru prva dva jer se u njoj ostvaruju, „jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan.“

Novozavjetna nam je objava dijete o kojemu je govorio Izaija otkrila u betlehemskom djetetu Isusu. No, nije dovoljno na to gledati kao na povijesnu činjenicu. Od toga bismo imali malo koristi. I premalo razloga za radost. Božić nam zato ne smije ostati samo sjećanje na prošlost. On nam treba postati izazov za sadašnjost, kazao je nadbiskup. „Na to nas pozivaju anđeli kad nam s pastirima javljaju veliku i radosnu vijest: ‘Na bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’ Krenemo li s pastirima u Betlehem anđeli će i nas uključiti u dionike radosti za sav narod što je prekinuto ropstvo i dokončani ratovi jer nam je dijete rođeno, sin darovan: ‘Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim’.“

Nastavljajući osvrnuo se na tekst svetog Pavla Titu da miljenici o kojima anđeli govore pastirima nisu više samo neki, neki ljudi, neki narodi, nego da su to svi ljudi, svi narodi – to smo svi mi: „Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi.“ Milost je tehnički biblijski pojam kojim se želi izraziti Božja nježnost, ljubav, dobrota, dobrohotnost… koju Bog u novorođenom betlehemskom djetetu, odnosno u Isusu Kristu koji „sebe dade za nas“, ponudio svim ljudima. Ovo svim ljudima trebamo proširiti do te mjere da se nitko, baš nitko, ne bi smatrao isključenim. To, na primjer, uključuje i malog Jakova, dječaka s Downovim sindromom kojeg su, kako smo mogli pročitati u novinama, u njegovom vrtiću isključili iz božićne predstave. To uključuje i drugu djecu s posebni potrebama koja imaju pravo da ih se tretira s dostojanstvom i koja kao i druga djeca imaju pravo na sakramente koje im mi ponekad olako uskraćujemo, istaknuo je nadbiskup.

„I osobe s invaliditetom i njihove obitelji koje ne žele biti samo objekt, nego žele biti i subjekt našeg pastorala i mi im to moramo omogućiti. To uključuje i to da im moramo olakšati pristup crkvama i crkvenim objektima, ali i razumijevanje onoga što slavimo. To su i starije osobe, poput onih koje sam jučer ujutro pohodio u Domu za starije osobe Kantrida i, pretekavši Djeda Mraza koji je, kako smo mogli vidjeti u vijestima, prekjučer krenuo iz Finske, s njima slavio prvu božićnu misu i zahvalio u njima svima koji pripadaju njihovoj generaciji što su za nas bili ‘saonice betlehemskog djeteta Isusa’ jer su nam u lancu generacija prenijeli život i vjeru. Dakako, to uključuje i migrante na našem kolodvoru s kojima sam jučer na Badnji dan ručao tradicionalno afganistansko jelo pulau, koje smo im pripremili da bismo ih podsjetili na okuse doma, na što i nas same podsjeća na Božić, i uživao i u tom zanimljivom jelu koje je, kao i život, pomalo slatko, a pomalo slano, ali osobito u njihovim zahvalnim i srdačnim osmjesima. Oni ne dijele našu vjeru, ali i u njima je Isus naš brat.“ Vjernike je potaknuo da u to nikada ne posumnjaju kao i u činjenicu da se Bog rodio za sve, ne samo za one koji poštuju pravila i propise. Tada se ništa novo ne bi dogodilo. On je to učinio za sve ljude.

„Milost“ je dar. Ona ne ovisi o onom što mi činimo ili ne činimo. To je istinska novost Betlehema. I pravi razlog za radost. Važno je, međutim, vjerovati da to Isus nije došao učiniti samo jednom i za one koji su živjeli tada, nego da se u njemu „pojavila … milost Božja spasiteljica svih ljudi“ i jednom za svagda. I da ta milost uključuje i nas, kako u našim tamama i pitanjima koja se iz njih postavljaju, tako i u našim životnim ruševinama koje s Kristom mogu biti ponovo podignute. I da, naravno, da ona uključuje i druge, našu braću i sestre, osobito one koji su najpotrebniji Božje ljubavi i blizine. Bog koji nam je došao blizu nas poziva i šalje da i mi njima budemo blizu, kako bi i oni osjetili da im je i Bog blizu, poručio je nadbiskup.

Zaključujući je uputio božićnu čestitku sa željom da se to i dogodi te da Božić za nas i sve naše bude i ostane izvor one istinske radosti koja oslobađa ropstvo, dokida ratove i neprijateljstva, „jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan“, a to je ono za čim nasušno žudi i ovo naše vrijeme.