Povod za razgovor bila je izjava visokog predstavnika EU-a za vanjsku sigurnosnu politiku Josepa Borrella koji je rekao da je „duboko zabrinut“ zbog napetosti u Bosni i Hercegovini te kriza u BiH zbog rastućih secesionističkih težnji Republike Srpske.

Na novinarsko pitanje dijeli li duboku zabrinutost Europske unije zbog onoga što se ovih dana događa u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Vukšić je odgovorio: „Slažemo se da smo zabrinuti, ne znam da li duboko. Sigurno je to da se zvecka oružjem što bi moglo ugroziti mir i zato postoji razlog za zabrinutost“.

Vrhbosanski nadbiskup metropolit izrazio je ujedno zabrinutost zbog raznih političkih procesa u tijeku, čemu su kumovali, kako je rekao, “grijesi propusta” same Europske unije. „Prošlo je previše godina bez intervencija u političkom, zakonodavnom smislu, bez reformi. Potrebni su zakoni kako bi bila uspostavljena vladavina prava, a ne samo stvarna država. Lokalni problemi, neriješene stvari su glavni problemi. Izostanak intervencije, napose u posljednjem desetljeću, stvorio je uvjete za secesionizam i unitarizam, dva politička procesa koja izazivaju najveću zabrinutost. Slušamo i o federalizaciji Bosne i Hercegovine u švicarskom smislu, odnosno kantonizaciji. Bio bi to srednji put u reorganizaciji, ali ne znamo kamo će sve to dovesti. Po mom sudu, došlo je do određenih grijeha propusta“.

Mons. Vukšić je u razgovoru istaknuo kako međunarodna zajednica može odigrati važnu, snažniju i jasniju ulogu te da se to od nje i očekuje. „Problem su nepravedni zakoni, puni rupa. To omogućuje manipulacije, prave nepravde. Svjedoci smo i izbornih manipulacija koje su, zapravo, zakonite, jer zakon to dopušta. Od postanka svijeta postoje pravedni i nepravedni zakoni, u BiH ima različitih nepravednih zakona s mnogo rupa. Treba ih popraviti, dovesti na razinu koja jamči vladavinu prava, uz poštivanje temeljnih prerogativa svakog pojedinca, kolektivnih prerogativa, prerogativâ narodâ, vjerskih zajednica“, rekao je mons. Vukšić.

Jedna od tema razgovora bila je i trideseta godišnjica od početka misije UN-a u bivšoj Jugoslaviji. „Prije trideset godina izbio je rat o kojem će se kasnije pričati po cijelom svijetu. Od tada mnoge stvari nisu riješene, problemi se nastavljaju. Već na početku sukoba bile su prisutne međunarodne vojne snage. Vojnici su se jako dobro snašli. Naravno, govori se i o propustima, ali bilo bi nepravedno ne podsjetiti na učinjeno dobro. Tim vojnicima treba zahvaliti, spasili su mnoge živote. Mnogi muškarci i žene danas su živi također zato što su postojale te međunarodne snage“, istaknuo je sarajevski nadbiskup.

U nedjeljnom Angelusu, Papa je naglasio „kako je žalosno kad osobe i narodi koji se ponose time što su kršćani gledaju u drugima neprijatelja i razmišljaju o tome da zarate“. Kako dakle, graditi istinski mir?, glasilo je iduće novinarsko pitanje.

„Papa nam pokazuje put koji je put evanđelja. To nam pokazuju naši sveci, mnogi kršćanski mučenici. Mnogo je primjera, glasova povijesti koji su danas aktualni. Isusovo učenje je jasno, svi smo mi djeca Božja i moramo biti braća i sestre. Nažalost, mnogi ljudi ne primjenjuju te riječi. Otpadništvo (apostazija), u moralnom smislu, je problem. Kako kaže Papa, to je jako tužno jer se vode borbe, razmišlja o smrti drugoga. To se događa u svim dijelovima svijeta, pa i s borbama koji imaju različite oblike od klasičnih sukoba. Častan čovjek to ne razumije, može samo moliti i nešto učiniti da promijeni tijek povijesti. Mir nema alternativu, ne može je imati. Sve što se razlikuje od mira je zlo, dobro u našem životu je mir. Zlo se ne može prihvatiti“, odgovorio je vrhbosanski metropolit.

Nadbiskup Vukšić će ovoga tjedna u Firenci sudjelovati na susretu biskupa i gradonačelnika Mediterana što je također način da se gradi dijalog, a time i mir. „Ti sastanci su korisni – rekao je nadbiskup Vukšić – ako se vode idejom dijaloga, razumijevanja i to je svakako slučaj s Firencom. No, uvijek postoji rizik, odnosno da neki sastanci završe kao moderna vjenčanja, s mnogo glazbe, fotografija, ali potrebna je bît. Ako u Firenci budemo razgovarali, a onda ne budemo to činili i sutradan kad se vratimo u svoje zemlje, nećemo postići cilj. Dijalog se gradi na mjestima gdje žive muškarci i žene različitih vjera i kultura. Moramo uvijek inzistirati na dijalogu, uvijek.“