U suslavlju je bilo 12 svećenika, među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Na misi su sudjelovale i redovnice raznih družbi, bogoslovi te vjernici laici.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić kazao je da na svetkovinu Tijela i Krvi Kristovi vjernici zahvaljuju Gospodinu Bogu za njegovu prisutnost pod prilikama kruha i vina te za duhovnu hranu i za znak zajedništva. „Neka nas blagoslovi, prije svega, obraćenjem, odricanjem od slabosti i grijeha na našem putu posvećenja i obraćenja, na kojemu koristimo popudbinu – duhovnu hranu Tijela i Krvi Kristove radi svoga posvećenja i radi svoga vječnoga spasenja. Molimo, također, i za cijeli svijet: za obraćenje ljudi, za povratak na prave putove i nasljedovanje primjera Isusa Krista“, pozvao je u uvodu vrhbosanski nadbiskup.

U propovijedi nadbiskup Vukšić podsjetio je da je svetkovina Tijelova u najužoj vezi s događajem Velikog četvrtka i posljednje Isusove večere, tj. prvog euharistijskog slavlja i prve Isusove prisutnosti pod prilikama kruha i vina, među zajednicom svojih učenika, apostola. „Te večeri Isus je učinio da zauvijek ostane prisutan u zajednici svojih vjernika upravo pod prilikama kruha i vina tako da, zahvaljujući posveti i pretvorbi, kruh postaje njegovo Tijelo, a vino postaje njegova Krv kojima se hrani zajednica njegovih vjernika“, kazao je nadbiskup Vukšić, pojasnivši da je Tijelovo prvenstveno „blagdan trajne Božje prisutnosti među ljudima“.

„Isus Krist, druga božanska Osoba, onoga časa kad je svojim učenicima one slavne večeri kazao: ‘Ovo činite meni na spomen’…, od događaja te večeri učinio je da to bude trajna stvarnost kroz svu ljudsku povijest na način euharistijskog slavlja i njegove prisutnosti u svetohraništima pod prilikama kruha i vina“, kazao je vrhbosanski nadbiskup potičući vjernike da, iznad svega, zahvaljuju Gospodinu Bogu što je odlučio i učinio trajno biti prisutan među ljudima.

Podsjetivši na staru pjesmu, koja se obično neposredno prije evanđelja na današnjim euharistijskim slavljima naviješta zajednici okupljenih vjernika, a u kojoj se kazuje: „Nauke nam svete glase: Kruh u Tijelo pretvara se, Vino u krv Gospodnju…“, mons. Vukšić pojasnio je da je Isus svojim tijelom i svojom krvlju, kao i njegovom riječju koja se stalno naviješta, „naš suputnik kroz naše vrijeme, prema našem putu posvećenja“.

„Isus, odlazeći s ovoga svijeta, a ipak ostajući na ovome svijetu, bira upravo tu probranu hranu i probrano piće, koje održava ljudski život na njegovim stazama kao duhovnu hranu i duhovno piće; kao znakove u kojima se on, kao duhovna hrana i duhovno piće, daje radi održanja na životnom putu obraćenja i posvećenja. Kao što su, dakle, kruh i vino hrana i piće za život svijeta, kako smo čuli, također naviješteno u svetome tekstu, posvećeni kruh, posvećeno vino, postavši Tijelo i Krv Kristova, postaju, dakle, hrana za život svijeta; ne više fizički život svijeta, kao što je to u slučaju i običnog kruha i običnog vina, nego za duhovni, trajan život svijeta“, istaknuo je nadbiskup Vukšić podsjećajući na Isusove riječi iz pročitanog evanđelja: „Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta“.

„Osim što, dakle, bira probrani znak – hranu i piće koje održava život svijeta – on taj probrani znak bira i određuje da bude za život – ovaj put – vječni, cijeloga svijeta. Jer, ‘tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.’“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Potom je nadbiskup istaknuo drugu važnu dimenziju svetkovine Tijelova – zajedništvo s Isusom i međusobno zajedništvo njegovih vjernika. „Polazeći upravo od ova dva znaka – znaka kruha i znaka vina – za koji trenutak u onoj molitvi neposredno prije prefacije izgovorit ćemo: ‘Gospodine, prinosimo ti jedan kruh od mnogo zrnja i vino iz mnogo grozdova. Molimo te, obdari svoju Crkvu jedinstvom’. Dakle, želja je Crkve da, kao što je kruh posljedica mnoštva zrnja i kao što je vino plod mnoštva grozdova, zajednica Isusovih vjernika koja je plod mnoštva pojedinaca, zrnja, koja je plod mnoštva grozdova u prenesenom smislu, bude jedan kruh, jedno vino, jedna Crkva, zajedništvo, ujedinjena samim Kristom“, rekao je mons. Vukšić.

Podsjetivši na pročitani odlomak iz Pavlove poslanice napisane kršćanima u gradu Korintu: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha“, nadbiskup Vukšić na kraju je potaknuo sve da ih „tri snažne poruke današnjega blagdana“, odnosno euharistijskog slavlja kao takvoga – Isusova trajna prisutnost među ljudima, duhovna hrana za spas svijeta na putu obraćenja i posvećenja, i slika i poziv na zajedništvo – vode i u nastavku ovoga euharistijskog slavlja, „koje neka bude blagoslov i nama danas ovdje u okupljenima, cijeloj Crkvi Kristovoj i svim ljudima dobre volje“.

Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale uz sudjelovanje svih prisutnih.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, piše KTA.