Nadbiskup Vukšić predvodio misno slavlje na Cvjetnicu i obilježio obljetnicu biskupskog posvećenja

Na Cvjetnicu se slavi i Svjetski dan mladih na biskupijskoj razini. Tim misnim slavljem obilježena je i dvanaesta obljetnica biskupskog ređenja mons. Tome Vukšića. Prigodnu čestitku u ime svih uputio mu je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

„Na današnji dan 2011. godine, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, po rukama Vinka kard. Puljića, zaređeni ste za biskupa Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, a prije nešto više od godinu dana, 29. siječnja 2022., u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova preuzeli ste službu vrhbosanskog nadbiskupa. Biskupsku službu, dakle, započeli ste prije dvanaest godina. Dvanaest je broj, znano nam je, koji i u Starom i u Novom zavjetu ima posebno značenje. Od početka povijesti spasenja, postojalo je 12 izraelskih plemena, dok je Isus imao 12 učenika ili apostola, od kojih se jedan zvao Toma [usp. Mt 10,2-4]. Tako broj 12, po nekim tumačenjima, predstavlja sklad između nebeskog i zemaljskog, nešto cjelovito i potpuno što je uredio Bog, Božju Crkvu i Božji autoritet. U svakom od navedenih tumačenja, kao i u svemu, prisutan je Bog, počelo svega, izvor svakog blagoslova! Stoga, dok danas slavimo blagdan Cvjetnice koji nas uvodi u najbližu pripravu za svetkovinu Uskrsa, svoje molitve upućujemo Bogu moleći da Vas obaspe obiljem svoje milosti da, u službi vrhbosanskog nadbiskupa, nastavite svjedočiti Radosnu vijest spasenja i naviještati mir uskrslog Krista svima kojima ste poslani biti pastir i suputnik na putu prema uskrsnuću! Ad multos et faustissimos annos!”, poželio je mons. Ćosić.

U skladu s liturgijskom odredbom da se na Cvjetnicu prije središnje mise ophodom ili svečanim ulazom u svim crkvama vrši spomen Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem, nadbiskup Vukšić i koncelebranti, odjeveni u misno ruho crvene boje, došli su najprije u predvorje katedrale gdje je pastir vrhbosanske Crkve pozvao sve okupljene vjernike „da s čitavom Crkvom započnu slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova” te da „slijede Gospodina na križnom putu”. Blagoslovio je palmine i maslinove grančice koje je i ove godine darovala zajednica župe Svih Svetih u mjestu Aladinići pokraj Stoca u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji na čelu sa župnikom don Marinom Krešićem. Na inicijativu Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela (PMD) Bosne i Hercegovine, ova župa darovala je maslinove grančice i brojnim drugim župama Vrhbosanske nadbiskupije. Vjernici su prigodom uzimanja grančica na ulazu u crkvu davali svoje milodare „za pitku vodu”, a sva prikupljena sredstva Misijska središnjica u Sarajevu proslijedit će misijskim zemljama za izgradnju bunara.

Nakon što je naviješten evanđeoski odlomak o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem, uslijedila je procesija kroz katedralu, zatim zborna molitva „da slijedimo uzor Gospodinova poniženja, da s njime zajedno trpimo i tako postignemo slavu uskrsnuća”, a potom i misna čitanja. Isusove riječi u navještaju Muke Gospodina našega Isusa Krista po Mateju pjevao je kanonik mons. Pavo Jurišić, evanđelistu Mateja profesor vlč. Ivan Rako, a sve druge uloge članovi Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ koji su animirali liturgijsko pjevanje pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon naviještene riječi Božje i otpjevane Muke Gospodnje, nadbiskup Vukšić je u prigodnoj propovijedi podsjetio da se crkveni blagdani, kojima se sjećaju događaja iz povijesti spasenja, redovito posvećeni jednom događaju. „Danas, međutim, ovim blagdanom Cvjetnice sjećamo se dvaju događaja iz Isusova života i to, na prvi pogled, dvaju jedva spojivih događaja. Na taj način smo i započeli obrede današnjega dana svečanim ulaskom kojim smo se sjetili Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem kad je bio dočekan na način da su mu cvijećem i grančicama doslovno prostrli neku vrstu cvjetnog tepiha i dočekali ga kao sina Davidova i pjevali mu hosana, spasi nas i smiluj nam se, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje”, kazao je nadbiskup, ističući da je vrhunac liturgijskog doživljaja na Cvjetnicu dojmljivi navještaj muke Isusove.

„Dva događaja iz Isusova života koji su se zbili u razmaku od samo nekoliko dana, jedva da su spojivi, pogotovo sa stanovišta ponašanja ljudi koji u prvom događaju sudjeluju s oduševljenjem, pozdravima i pjevaju, proglašavaju ga, kad mu pjevaju Hosana, spasi nas, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, praktično Mesijom i Spasiteljem. I s druge strane, najvjerojatnije vrlo veliki broj istih ljudi samo nekoliko dana kasnije viče, neka se razapne, neka se razapne onaj isti kojemu je samo prije nekoliko dana uzvikivano: hosana i blagoslovljen. Umom povjesničara i znanosti, draga braćo i sestre, prilično je lako objasniti da se Isusova smrt dogodila kao splet i podudarnost različitih okolnosti, s jedne strane političkih, a s druge strane vjerskih. I ta vrsta objašnjenja njegovoga odlaska s ovoga svijeta na onako brutalan način, počeši od izdaje preko lažnoga svjedočenja i osude do razapinjanja, prilično je lako objašnjiv”, kazao je vrhbosanski nadbiskup. „No, s druge strane, Isus nije samo povijesna ličnost, nije samo žrtva spleta različitih povijesnih okolnosti i ljudske zlobe, nego se dao i žrtvovao prije svega zbog svoje ljubavi, iz svoje ljubavi prema svima, čak i prema onima koji su ga osudili i razapinjali”, rekao je nadbiskup Vukšić, podsjećajući da je Krist molio i za njih u času kad je izdisao da im Gospodin Bog „oprosti jer nisu znali što čine“.

„Gledano očima vjere, tako od cijeli ovaj događaj postaje nešto što treba vidjeti na sasvim drukčiji način. On, Isus, na jednom je mjestu ovako objasnio svoju smrt: ‘Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem’ (Iv 10. 17-18). On ga sam od sebe polaže. On nije žrtvovao zemaljski život zato što ga je netko lažno osudio, zato što je Pilat presudio, zato što je svjetina učinila što je učinila, zato što su svećenički poglavari napravili što su napravili, što su vojnici učinili što su napravili i tako redom. Nego, jer usprkos svemu tome i usred svega toga i naspram svega toga nitko mu ga nije oduzeo, nego ga je On iz ljubavi sam dao. Ovdje se nalazi vjersko i teološko objašnjenje njegove smrti. I mi smo danas ovdje ne radi povijesne komemoracije, nego radi ispovijedanja vjere da ga je Bog Otac ljubio zato što je položio svoj život, ali zato da opet uzme taj život, drugim riječima da uskrsne i da ga također vrati svima onima koji putem i na način biološke smrti odlaze s ovoga svijeta. Nitko mu ga dakle nije oduzeo, nego ga je On dao sam”, rekao je nadbiskup Vukšić.

„U našim životima ima trenutaka, i Bogu hvala da ih ima, kad svom Gospodinu i Spasitelju kličemo hosana, blagoslovljen ti koji si došao da me spasiš. I, s druge strane, budimo ponizni i priznajmo da postoji razdoblje ili razdoblja u našemu životu koja apostol Petar u svojoj poslanici naziva naši grijesi. Naši grijesi jesu zapravo moralna kategorija koja i kad šuti, viče, neka se razapne, a On i na to ponavlja: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Draga braća i sestre, neka nas dragi Bog blagoslovi u ispovijedanju vjere da je Krist naš Gospodin i neka nas blagoslovi milosrdnim oprostom svih naših slabosti”, rekao je vrhbosanski nadbiskup na kraju svoje propovijedi.