Nadbiskup Zgrablić na zavjetnoj svetkovini Gospe od Zečeva u Ninu

Koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Anselma predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Nadbiskup je izrazio radost zbog dolaska u Nin, „časni, slavni i kraljevski grad“ gdje se blagdan Gospe od Zečeva časti više od pet stoljeća. Gospa se 5. svibnja 1516. ukazala pastirici Jeleni Grubišić na otočiću Zečevo i pozvala na molitvu, post i sudjelovanje u misi. Tadašnji ninski biskup Juraj Divnić 1517. to je ukazanje priznao autentičnim.

„Svako Marijino ukazanje, svaki Marijin blagdan i kada se okupljamo oko Majke je trenutak kada nebeska Majka pruža svoje ruke. Kada Marija pruža ruke prema nama, te ruke nisu prazne, nego su pune svjetlosti za našu dušu, kada Majka u naš život šalje svoju ljubav. Šalje svjetlo svoga sina Isusa koji je svjetlo svijeta, da bismo mi u Bogu mogli vidjeti sebe; da bismo u blizini i svjetlu Božjem jasno vidjeli svoju nutrinu i svoj život. Da bismo jasno mogli spoznati Božju poruku, plan kojeg je Bog zasijao u našu dušu“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Upozorio je da često živimo kao da duše nemamo, ali u dubinama našeg bića, naše duše krije se najveće blago i bogatstvo koje je Gospodin u nas stavio.

„U središtu naše duše je Bog koji nas je stvorio na svoju sliku. Bog nas je izabrao za mjesto svoga boravišta u našoj nutrini i našem životu. Gospin blagdan nam pomaže shvatiti koliko je bogatstvo Boga koji se nastanio u dubinama našeg bića. To je najveće blago i dobro koja nam se moglo dogoditi – da Bog toliko blizu boravi s nama. Trebamo učiniti sve i isplati se učiniti napor da bismo u svojoj duši pronašli blago koje ima veliku moć i snagu da nas nosi kao one koji imaju ispunjeni život“, poručio je mons. Zgrablić. Poželio je da naša svijest o bogatstvu Boga u nama bude velika, da znamo da je to veće od bilo čega što nam se može dogoditi. „Ništa drugo, nevolje, teškoće, zlo, bolest ni smrt ne mogu poremetiti blago i bogatstvo Božjeg boravka u našoj neumrloj duši koju je Gospodin za nas stvorio“, poručio je zadarski nadbiskup.

Mons. Zgrablić razmatrao je i pojedinosti navještenog evanđelja koje govori o prvom čudu koje je Isus učinio na svadbi u Kani Galilejskoj, kad je pretvorio vodu u vino.

„Evanđelist Ivan spominje treći dan, ne spominje se ime toga dana u tjednu. To je simbol dana Isusovog uskrsnuća. Isus je uskrsnuo treći dan, nakon svoje smrti. To hoće reći da se radi o životu i smrti svakog pojedinca. To evanđelje hoće nas uvesti u središte našeg događanja, bez čega naša vjera ne bi imala smisla. Kad ne bi bilo Isusovog uskrsnuća i Gospina ukazanja bila bi besmislena“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo i da se u evanđelju govori o svadbi, a nema nijednog spomena o zaručniku i zaručnici.

„Spominje se svadba, mjesto, Isus, ravnatelj stola. To nije slučajno. Taj tekst govori da smo mi taj zaručnik i zaručnica. Mi smo glavni akteri onoga što Bog čini. Mi smo glavni djelatnici onoga Bog želi izvesti u našem životu. Bog dolazi na svadbu našeg života i prikazuje se najljepšom slikom koju poznaje još Stari zavjet, a to je da je njegov narod njegova ljubljena zaručnica, a Krist je zaručnik. Krist želi uspostaviti odnos života s nama da nam on sebe objavljuje kao ljubljenog zaručnika koji se s nama želi najdublje sjediniti, u najvećoj intimi našeg bića“, poručio je mons. Zgrablić.

Znakovito je i značenje naziva mjesta Kana galilejska gdje je bila svadba. Na hebrejskom Qanah znači steći. „Dakle, to je nešto što je postalo tvoje. Tako se i mi prepoznajemo da smo ono što je Bog sebi stekao, što je Bog za sebe izabrao. Da prepoznamo da smo mi ti koje je Bog izabrao! Mi smo ta zaručnica koju je Bog za sebe izabrao. Bog želi ući u intimu života svakog pojedinca. Svakoga od nas zove k sebi“, istaknuo je propovjednik.

U biblijskom smislu, vino je znak radosti srca. „Gospodin želi da naš odnos s njim bude odnos radosti; da svu vodu našeg života pretvori u novu radost; da u čudu njegove blizine i zahvata u naš život, od naše vode učini vino života“, rekao je predvoditelj slavlja.

Evanđelist ističe i ulogu Marije koja je došla na svadbu. Svatovi su u Izraelu trajali osam dana i na njih se pozivalo cijelo mjesto. Ljudi su ostali bez vina.

„Na tu ljudsku potrebu i ljudsku nevolju prva intervenira Isusova majka Marija. To je uloga Marije u Crkvi i našem životu. I prije nego smo mi svjesni, Marija vidi što nestaje u našem životu, što nam nedostaje. Možda dok toga nismo ni svjesni, Majka već prenosi našu potrebu svome Sinu“, naglasio je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Marija nije neka božica koja sjedi na Nebu na prijestolju, nego Bog nam je dao majku da hoda putem našeg života. Da nas vodi za ruku. Da nam primjerom svoga života pokaže gdje i kako trebamo ići, kako trebamo hodati na putu vjere da bismo prispjeli u puninu života gdje je Gospa već prispjela.

Marija je naša suputnica. Ona je istinski, pravi putokaz našeg života kamo mi trebamo ići. Marija nas uči pravom odnosu s Bogom, kako da mi komuniciramo s Bogom. Kako doživjeti i proživjeti najdublju tajnu našeg odnosa s Bogom“.

Propovjednik je opisao i značenje načina na koji se Marija obratila Isusu, kako je Marija pristupila Isusu. „Marija nije rekla Isuse, hajde učini jedno čudo. Pretvori vodu u vino. Zauzmi se za mladence i ovu obitelj. Marija je Isusu izrekla samo jednu činjenicu: ‘Vina nemaju’. To je i nama poruka kako mi trebamo moliti, kako pristupiti u našim potrebama prema Bogu. Marija nije tražila nešto sasvim određeno. Nego, Marija je prepustila svome sinu da on odluči što će učiniti. Marija nije Isusu rekla Hajde, učini ovo. Nego mu je rekla samo potrebu: ‘Vina nemaju’“, rekao je nadbiskup. Upozorio je da mi nekad molimo Boga da učini kako mi želimo, da Božja volja postane ono što ja želim. Tako namećemo Bogu ono što bi Bog nama trebao učiniti.

„Marija nas uči – ako hoćemo ući u duboki odnos s Bogom, to moramo učiniti na njen način. Da mi Bogu izreknemo naše potrebe, što osjećamo, ali da Bogu prepustimo način kako će on to rješavati u našem životu. Da znamo, kad Bogu nešto kažemo, rekli smo to onome koji nas je čuo, koji nas toliko ljubi, koliko je  pokazao u svome sinu Isusu, do smrti na križu. Bog našu molitvu ne uslišava na način da to bude naša samovolja, nego da imamo duboko povjerenje da će Bog učiniti ono što je najbolje za nas“, naglasio je mons. Zgrablić, potaknuvši da se prema Bogu odnosimo poput Marije, s predanjem na njen način. Činimo to s Majkom koja vidi i baca svjetlo prema nama na Boga, da mu se s povjerenjem i otvorenošću srca možemo izreći.

Nadbiskup je pojasnio i zašto Isus Mariji kaže ‘Ženo’. „Ne bismo očekivali da se Isus obraća svojoj majci sa Ženo. Obraća joj se s neobičnom riječju, za nas čudnom i iznenađujućom. Isus svoju majku zove ženo tada i u još jednom trenutku, dok je bio raspet na križu. Tada je rekao svojoj majci, ‘Ženo, evo ti sina’. A Ivanu je rekao ‘Evo ti majke’.

Time se hoće reći: „Marija je novi život, nova žena koju je Bog stvorio, koja je bila poslušna Gospodinu, suprotno od prve žene Eve koja je bila neposlušna Božjoj volji, Božjoj riječi, koja je prouzročila grijeh. Marija je nova Eva, nova žena po kojoj dolazi spasenje svijeta“, poručio je mons. Zgrablić.

Neobično je i da Isus Mariji kaže ‘Što ja, ženo, imam s tobom?’.

„Isus ima s Marijom puno toga zajedničkog, jer mu je majka. Ona ga je začela, rodila, dojila, odgajala, svu svoju brigu povjerila je njemu. Marija ima puno zajedničkog s Isusom, svojim sinom, ali nije povezana s njim samo na tjelesan način. Nego, nešto još puno više Isus ima zajedničko s Marijom.

Ključni trenutak u Marijinom životu je navještaj Božje riječi, kad joj je došao anđeo Gabrijel i traži od nje da postane majka Božjeg sina. Marija je rekla: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi’.

Marija je rekla svoj Da. Marija je pristala na Božji plan. Marija nije razumjela taj Božji plan, nije znala što će se dogoditi, kamo će je Bog voditi. Ali Marija je u potpunosti prihvatila ono što Bog od nje traži. Bez pridržaja rekla je svoj Da Bogu. I Isus je to isto učinio. Marijin Da i Isusov Da za vršenje Božje volje postaju dva Da koji omogućuju da se ostvaruje Božja volja u životu Isusa i Marije“, poručio je nadbiskup, istaknuvši: „Ako i mi stavimo svoj Da, svoju volju prema onome što Gospodin nama hoće reći i što od nas traži, Bog nas vodi najvećem dobru, spasenju“.

Mons. Zgrablić citirao je sv. Tereziju Avilsku koja je rekla da u našoj duhovnosti možemo toliko sazrjeti i toliko se Bogu približiti, da nam Bog nijednu našu molbu neće odbiti.

„Bog nam neće odbiti našu molbu jer mi našu volju i naš život s Bogom sjedinjujemo s Božjom voljom. Naša volja i Božja postaju jedno i Bog uslišava naše molbe jer smo se tako duboko sjedinili s Bogom, da dobro koje Bog želi u punini, u isto vrijeme i ja to želim“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Potaknuo je da se predamo Mariji da bismo ušli u zajedništvo s Bogom koji se po svojoj milosti nastanio u našem životu.

„Ne samo da je Marija milosti puna, nego te riječi vrijede i za tebe. I ti si pun milosti, Bog ti daje puno milosti svakog dana. Ta milost je obilna, izlijeva se u našu dušu; neka ne propadne, nego raste da bismo veličali Gospodina i znali iz iskustva vlastitog života da nam je Gospodin učinio velika djela. Gospodin nas je ispunio svojom veličinom i dobrotom kao Mariju“, ohrabrio je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju središtem Nina s kipom Gospe od Zečeva, uz zaustavljanje na tzv. Gospinoj stini, kamenoj stijeni gdje se postavi Gospin kip i navijesti evanđelje.