Mons. Zgrablić kao zadarski nadbiskup koadjutor predvodio je i misno slavlje otvorenja te jubilejske godine na uočnicu Velike Gospe, 14. kolovoza 2022. godine.

„Radujem se biti dionikom velikih milosti koje se kao izvor u toj crkvi 600 godina izlijevaju u živote ljudi. Te milosti su najdragocjenije i najljepše, jer izviru iz Boga i nama se daruju da bi nam donijeli puninu života. Bogu izričemo veliku zahvalu za nebrojene milosti od kojih živimo, a koje je kroz šest stoljeća udijelio brojnim generacijama na mjestu te crkve. Nemoguće je nabrojiti sve što se kroz 600 godina događalo u ljudskim srcima i dušama u trenucima njihove žalosti i radosti, molitve, obreda i slavlja koji su se održavali u toj crkvi“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je ugljanska župna crkva „svjedok najvažnijih trenutaka u životu mnogih generacija“. To su rođenja, sakramenti krštenja, pomirenja s Bogom i ljudima u ispovijedi, pričesti, vjenčanja, bolesnička pomazanja, sprovodi i razni obredi koji su pratili svakodnevni život ljudi, različite pobožnosti i liturgijski događaji, slušanje i razmatranje Božje Riječi, homilije i nagovori.

„Bogu zahvaljujemo za mnoge milosti koje su ljudi primili za svoj život u toj crkvi i u jubilarnoj godini kroz molitvu, post i razne pobožnosti tijekom jubileja. Proslava 600. obljetnice izgradnje župne crkve stavlja pred nas duhovne vrijednosti važne za našu sadašnjost. To su susret s Bogom Životvorcem po njegovoj Riječi, sakramentima i molitvama, otkrivanje istine o temeljnim životnim pitanjima, učenje živjeti po Duhu i istini, primanje snage za ljubav, žrtvu, pomirenje i oproštenje, otkrivanje punine i smisla života, zacjeljivanje rana duše, pronalaženje utjehe u najtežim trenucima života, otkrivanje nadnaravi i hod putem u koji nas ona uvodi, upoznavanje s našim nebeskim zaštitnicima, molitva i susret s dragim pokojnicima koji su prešli u vječnost“ rekao je mons. Zgrablić. Istaknuvši da je bitno odgovoriti na ta važna životna pitanja kako bismo ispravno živjeli, nadbiskup je upozorio: „Bilo bi veliko osiromašenje za naš duh kada to ne bismo prepoznali i vrednovali“.

Važno je obilježavati povijesne obljetnice, poručio je mons. Zgrablić. „Prošlost ne promatramo samo kao događaje u svršenom vremenu, kao činjenice koje otkrivaju znatiželjni ljudi i čuvari događaja iz prošlosti, običaja i tradicije. Poznavanje povijesti nije samo memorija i napor da se nešto otme zaboravu. Stari Latini s pravom su rekli da je povijest učiteljica života. Povijest crkve je poput korijena stabla na kojem rastemo mi i naša sadašnjost, ali na kojoj raste i naša budućnost. Ako zanemarimo korijen stabla ili odrežemo njegov dio, odričemo se istine i vrijednosti koje su nam se prenosile, ne samo kao činjenice, događaji, nego kao životno iskustvo i najvažnije životne vrijednosti“ upozorio je mons. Zgrablić, poručivši: „Bez poznavanja i vrednovanja prošlosti, čovjekom je najlakše manipulirati. Vjerovati i prihvaćati samo obećanja za sadašnjost i budućnost, a koje nemaju utemeljenje na povijesnoj provjeri vrijednosti koja se prenosi iz generacije u generaciju, čovjek postaje poput stabla kojeg i slabi vjetrovi čupaju i koji se ruše“.

U tom kontekstu, nadbiskup je citirao papu Franju: „Ako vam netko predloži da zanemarite svoju povijest i gledate samo u budućnost koju vam oni nude, nije li to možda jednostavan način da vas tom svojom ponudom pridobiju da činite isključivo ono što vam oni kažu? Takvi vas trebaju plitke, iskorijenjene i nepovjerljive u sve, da vjerujete samo njihovim obećanjima i podlažete se njihovim planovima“.

U ugljanskoj župnoj crkvi već 600 godina dozrijevaju plodovi Božje Riječi u Svetom Pismu. Nadbiskup je razmatrao poruku iz prvog čitanja iz Prve knjige o Kraljevima u kojem je opisano mistično iskustvo susreta s Bogom proroka Ilije koje i nama pomaže kako otkriti Boga.

„Ilija je djelovao od 875. do 853. godine prije Krista. Knjiga opisuje događaje kroz 300 godina, od 9. st. do 587. g. pr. Kr. Ilijino iskustvo zapisano je kako bismo i mi mogli doći do osobnog iskustva susreta s Bogom. Kolike su generacije u tom tekstu kroz ovih 2 900 godina prepoznavali nešto osobito i vrijedno i to prenosili s generacije na generaciju!? Iza te vrijednosti i povijesti stoji Bog koji se otkriva i objavljuje“ naglasio je nadbiskup.

„Da bismo došli do iskustva Boga, najvećeg dobra od kojega živimo, trebamo, poput Ilije, popeti se na brdo, slikovito rečeno. I to ne bilo koje brdo, nego na brdo Horeb. Brdo Horeb je mjesto gdje je Bog otkrio sebe Mojsiju i s njim je sklopio savez. Bog je tu Mojsiju darovao Dekalog. Izrekao mu je deset riječi mudrosti, nauka. To je deset Božjih mudrosti koje su na ljudski način, kako bi bile najviši autoritet, uobličene u obliku zapovijedi. Isus je tih 10 zapovjedi sveo na dvije: ljubav prema Bogu i bližnjemu“ rekao je mons. Zgrablić.

Penjati se na brdo znači truditi se, nastojati svim silama poštivati Božje zapovijedi, kao što svako penjanje ima svoje zahtjeve. Prvi korak, čin kojega Isus svodi samo na jednu riječ, ljubav, u Svetom Pismu donosi se kao zapovijed, istaknuo je mons. Zgrablić.

„Ljubav je nemoguće zapovjediti. Ne možemo nekoga na silu ljubiti. Nitko nas ne može prisiliti da nekoga ljubimo. Ali, kad se Božja ljubav stavlja pod čin zapovijedi, mi time koristimo naš ljudski oblik komunikacije. Jer i mi ljudi kada nešto najvažnije želimo nekome reći, kada djetetu hoćemo nešto jako važno i hitno reći, to mu zapovjedimo. Ali, u tu riječ zapovijedi utkana je sva ljubav, naša želja za njegovim dobrom, da se ne ozlijedi, da bude spašen. Da bude sačuvan od lošega u životu. Zato je ljubav izrečena na ljudski način kao zapovijed – Bog nama govori tako da mi proširimo naše srce, govori nam u našoj savjesti, viče nam iznutra, zove nas da nešto učinimo za sebe“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da Bog čovjeku daruje mnoge milosti, ali ako je duša čovjeka zatvorena, ne može ih primiti.

„Gospodin nam govori, Proširi ono što je u tebi, što u tebe ulazi. Prihvati taj napor, učini nešto da uđeš u najvažniju stvarnost u svom životu. Jer, poštivati zapovijedi nije cilj našeg života – to je uvjet, to je početak, da bismo mogli ostvariti nešto puno veće. Popeti se na brdo predstavlja napor jer moramo raditi na dobru koje nam donosi vjera. Ne radimo li na našem duhu, ako ne njegujemo našu dušu, to je loš znak za naš život. Ne njegujemo li zapovijed ljubavi u životu nego se prepuštamo strastima, to je loš znak. To znači da duhovno ne napredujemo, nego umiremo u nutrini“ upozorio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je pojasnio i značenje činjenice da je Ilija ušao u pećinu. „I to je simbolika našeg života. To je drugi korak koji će nas uvesti u iskustvo i trud da poštujemo Božju zapovijed ljubavi i da ljubimo na način kako je Krist ljubio. Isusova ljubav nije bila emocija nego opredjeljenje, prihvaćanje Božje volje, jer to je Otac želio. Krist nas je ljubio u najvećim mukama i trpljenju, dok je umirao na križu. Kada i mi budemo tako participirali u našoj ljubavi, ne samo dok nas nosi strast, neki naš zanos, nego kad nam to bude teško, kad budemo prihvatili ljubav u trenucima žrtve, tada najviše ljubimo. Kad se opredijelimo za takvu ljubav, ući ćemo u pećinu našeg života“ pojasnio je mons. Zgrablić, rekavši da je Krist dva puta ušao u pećinu. Isus se rodio u špilji, pećini i završio je život smrću u pećini, špilji, u mraku, tami. „Ulaskom u pećinu ući ćemo u najdublje iskustvo našeg života i naše smrti. To će nas dovoditi do blizine Božje. To iskustvo će nas dovesti da shvatimo da se kroz ljubav približavamo našem izvoru od kojeg sve počinje i gdje sve završava. Naš život je bitan da tu pećinu ne zaboravimo, da ne živimo kao da nismo od Boga proizašli. Samo naš zemaljski život završava u grobu, kao i Kristov život, koji nije ostao u pećini. Kao što je Bog i Iliji rekao: ‘Iziđi iz pećine, iziđi na vrata pećine’. I tebi će Krist to reći na kraju tvoga života. Trajno se borimo u mraku, ali uvijek vidimo svjetlo koje nas vodi prema Gospodinu. Naš život ne završava u grobu, nego s Kristom u uskrsnuću, u vječnom, proslavljenom životu“ poručio je mons. Zgrablić.

Život s Bogom donosi nam mir, kao što se Bog i Iliji objavio u laganom, tihom povjetarcu koji će osvježiti i ispuniti našu dušu. Sveto Pismo kaže da je Ilija sakrio svoje lice i nije gledao u Boga, kad je Bog prolazio. „Jer u ovom svijetu Boga ne možemo gledati u punini, to nas čeka u budućnosti na kojoj već sada participiramo. Za to bogatstvo sve se isplati uložiti. Neka nam jubilej župne crkve bude poticaj da napredujemo u duhu i vjeri, da nam vjera ne bude samo izvanjska, tradicija, običaj. To je lijepo, bogatstvo, može se pretvoriti u kulturu i biti blago kojim se možemo dičiti, ali neće nam biti spasonosno, ako svaki naš susret s Bogom i sve što nam Crkva nudi, ne zahvati našu nutrinu. Možemo nešto obavljati izvana, a da to ne bude spasonosno za nas. Budimo uvijek otvoreni onome što nam Gospodin želi darovati“ potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

U ime župljana, mons. Zgrablića pozdravio je župljanin Davor Vidaković. „Koračamo stopama naših predaka, naslijedili smo vjeru i čuvamo je predvođeni našim sjajnim župnikom don Markom koji je pun inicijativa i želje da bude s nama u rastu Crkve. Vaš blagoslov će nam biti novi poticaj, nova inspiracija i motivacija da rastemo u vjeri“ rekao je Vidaković u obraćanju nadbiskupu.

Na kraju mise pjevan je svečani Tebe Boga hvalimo, izmoljena je posveta i Devetnica Gospi Ugljanskoj čija se ikona nalazi na pokrajnjem oltaru u crkvi.

Ugljanski župnik Marko Dokoza zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću što je u godinu dana svoje službe pohodio župu Ugljan tri puta: na otvorenju i završetku jubilejske godine i pohodeći Psihijatrijsku bolnicu u Ugljanu uz Svjetski dan bolesnika.

Nadbiskupu su darovane slastice i slika od morskih naplavina, autorice Ingrid Švorinić, s motivom svjetionika. To simbolično predstavlja da nadbiskup, poput svjetionika, usmjerava, pokazuje put i upozorava na opasnosti.

Pjevanje na misi predvodili su mladi iz zajednice Nanovo rođeni iz Zagreba i obitelj Vlahović iz Samobora, što je znak povezanosti i zajedništva domaćih župljana i ljudi koji ljetuju u vikendicama u Ugljanu. U misi su sudjelovali i članovi KUD-a Điran i Jure Brižić, načelnik Općine Preko kojoj pripada i mjesto Ugljan.

Ugljanski vjernici ovogodišnju župnu svetkovinu Uznesenja Marijina slave u jubilejskom duhu. Za to su duhovno pripremali svoje tijelo i dušu i 50-dnevnom pobožnošću Duhu Svetom pred Presvetim oltarskim sakramentom. U Godini jubileja, vjernici iz Ugljana i gosti od kraja lipnja duhovno su se postom i molitvom pripremali za proslavu župne svetkovine. Pedeset dana pred svetkovinu Velike Gospe, svakog dana u župi se u 21 sat molila krunica i litanije Duhu Svetom te je svaki dan netko od župljana postio na nakanu zadovoljštine za grijehe i duhovne obnove ugljanske župne zajednice.

U utorak, 8. kolovoza, u crkvi sv. Kuzme i Damjana u ugljanskom predjelu Ljokini za vrijeme mise blagoslovljena je zavjetna ikona s likovima tih svetaca. U subotu, 12. kolovoza, slavljena je misa na uočnicu blagdana sv. Hipolita i Kasijana u crkvi u Varoši posvećenoj tim svecima.

Župnik Dokoza zahvalio je i redovnicama Kćeri Milosrđa djelatnima u župi Ugljan koje žive u samostanu sv. Jeronima koji se nalazi u blizini ugljanske župne crkve. Ove godine slavi se 90 godina djelovanja Kćeri Milosrđa na Ugljanu. „Ne samo da služe pastoralnim radom, svojom brigom za djecu, starije, pjevanje i uređenje crkve, nego su i čuvarice ugljanskog kulturnog blaga. Do njihovog dolaska samostan je bio ruševina, iz crkve su rasla stabla. Njihovim radom odricanjem imamo samostan u punom sjaju“ rekao je don Marko.

Župa Ugljan osnovana je 1401., a župna crkva Uznesenja Marijina izgrađena je 1423. i posvećena 1684. godine. Produžena je i obnovljena početkom 18. st. i 1968. godine. Sadašnji oblik crkve je iz 1878. godine. Zvonik na pročelju crkve izgrađen je između dva svjetska rata. Iz župe je sačuvano 15 glagoljaških kodeksa i više misala i brevijara. Od 14. st. iz župe Ugljan potječe 155 svećenika glagoljaša. Među dragocjenom baštinom je Frančićev kalež iz 1515. godine.