O. Jozo Milanović na svećeničkoj rekolekciji izlagao o „Contemplatio“ u Lectio divina

Lectio divina je božansko čitanje Svetog pisma. „To čitanje znači da mi slušamo kako nam Krist čita svoju riječ. Zapravo, Krist nam čita samoga sebe. Ako kažem da ja čitam, ako pođemo od sebe, zaputili smo se krivo“, upozorio je o. Jozo.

U Lectio divina kao razgovoru s Kristom, osoba ne razgovara s Kristom, nego on razgovara s osobom, odnosno, sa svojom zajednicom, ako se moli u zajednici. Važno je vjerovati i znati da je govor Gospodina prvi i glavni, istaknuo je.

Taj razgovor ima dva dijela. „U prvom dijelu Krist govori, ja odgovaram. Krist je govorio u ono vrijeme. Obično čujemo na početku Evanđelja: ‚U ono vrijeme‘. Da razumijemo što se dogodilo, treba nam drugi stupanj, meditatio – ne: ‚U ono vrijeme‘, nego: ‚U ovo vrijeme‘. U prvom stupnju je dobro proučiti na što se odnosi ono što se dogodilo u ono vrijeme, da se ne bi krivo zaključilo za drugi stupanj, za drugi dio Kristovog govora, što mi Gospodin govori danas. Ono što je Gospodin nekad rekao, on ponovno govori i želi biti živa riječ u našem životu – u ovo vrijeme. Što meni Gospodin danas govori?“, naglasio je predavač.

Podsjetio je na misao Benedikta XVI. da se „Lectio divina zaustavlja na Contemplatio, tijekom kojega usvajamo kao dar Božji sâmi njegov pogled u prosuđivanju stvarnosti“.

„Bog nam daje svoj pogled. Kao što se služi našim ustima da kaže svoju riječ, tako se služi našim očima da gleda. Lectio divina znači čitanje, da osoba zna kako će gledati, Kristovim očima. Lectio divina je molitva utemeljena na riječi Božjoj u kojoj nam Gospodin govori i već nam daje odgovor kako ćemo mi njemu odgovoriti. Riječ Božja je dar“, rekao je o. Jozo.

Istaknuo je da osoba sebe treba pripremiti da bude spremna primiti dar koji joj se daje. Čovjek treba moliti, da bi znao što mu je činiti, raditi. Plod kontemplacije treba biti i da osoba spusti pogled prema bližnjima, da se očituje u djelima, u pružanju pomoći potrebnima.

Za Lectio divina je važno misliti i u kojem smo vremenu crkvene godine i shodno tome čitati Božju riječ čiji je sadržaj i duh događanja prikladan baš za to vrijeme liturgijske godine. U tom kontekstu, o. Jozo potaknuo je svećenike da se „izabere izabrano“, Evanđelje od dana, tekstove u Službi čitanja od dana, a ne da isključivo sami nasumice biraju što će pročitati svakog dana iz Svetog pisma.

„Lectio divina nije liturgijska molitva, nego ona liturgijsku službu čitanja na misi priprema i nastavlja. Crkva želi da nastavljamo dalje u danima i životu ono što smo slušali u nedjelju, s čime započinje tjedan. To nije samo pripremanje, nego i nastavljanje čitanja Božje riječi. Lectio divina nastavlja čitanja od liturgije, od bogoslužja“, rekao je o. Jozo. Naglasio je da je važno da osoba u toj molitvi promišlja i razmatra: „Što si Gospodine meni danas dao, što trebam vidjeti?“