O obitelji i roditeljstvu uz Međunarodni dan obitelji

Uime Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije na početku je sve pozdravila voditeljica Obiteljskog savjetovališta psihologinja Silva Sokal Gojavić. Zahvalila je svima koji predavanje prate preko YouTube kanala Dubrovačke biskupije a na poseban način je zahvalila volonterkama koje su pripremile kratka predavanja vezana uz Međunarodni dan obitelji. Također je pozdravila i pročelnika Vijeća za obitelj i život don Marinka Šljivića koji se također kratko osvrnuo na Međunarodni dan obitelji pozdravivši sve obitelji i izrazivši radost da barem na ovaj način, putem društvenih mreža, sudjeluju u zajedništvu jer nisu u mogućnosti, s obzirom na situaciju, biti u nekom bližem zajedništvu. Zahvalio je volonterima predavačima s nadom da će u obiteljima bez obzira na teške okolnosti i dalje rasti zajedništvo. Istaknuo je da je obitelj kućna Crkva i vitalna stanica za preobrazbu svijeta.

Psihologinja Bupić je govorila o životnim ciklusima u obitelji, o obiteljskoj dinamici i promjenama koje se događaju u obitelji kroz njezin životni ciklus. Obitelj obilježavaju stalne promjene na više razina i međuovisnost svih članova obitelji. Obitelj mora proći razvojne faze, a svaka faza počinje s nekim kritičnim događajem. Taj događaj može biti normativan, onaj koji očekuje cijela obitelj npr. udaja, rođenje djeteta, odlazak djeteta u školu ili nenormativan, nepredvidljivi događaj npr. prometna nesreća, smrt ili otkaz na poslu. Razvojni zadaci su promjene koje članovi obitelji moraju savladati kako bi prešli u slijedeću fazu ciklusa u obitelji. Ti razvojni zadaci ovise o resursima u obitelji koji se dijele u tri skupine: osobni resursi, obiteljski resursi i društveni resursi.

O važnosti čitanja i pričanja djeci govorila je psihologinja Gjenero. Istaknula je da radi u vrtiću i da je izabrala tu temu jer prevencija mnogih poteškoća s kojima se roditelji i djeca susreću leži upravo u čitanju i pričanju priča npr. neke govorno-jezične poteškoće, poteškoće s pažnjom i koncentracijom i neki problema anksioznosti i samopouzdanja. Iako svi znamo da je čitanje važno, ponekad nam nije u potpunosti jasno zašto je to tako. U svom istraživanju predavačica je došla do tog odgovora. Podijelila je argumente na dva dijela: na emocionalne i kognitivne benefite. Istraživanje i praksa su pokazali su da je čitanje od najranije dobi izrazito poticajno i za emocionalni i za kognitivni razvoj. Kada govorimo o emocionalnom razvoju prvo nam pada napamet čitanje prije spavanja što predstavlja određenu rutina umirivanja i pripremanja za san. Čitanjem priče ostvaruje se veza između roditelja i djeteta a dijete pri tom zadovoljava svoje potrebe za sigurnošću, prihvaćanjem, pažnjom i uvažavanjem. Što se tiče kognitivnih benefita čitanja priča jedno istraživanje je ponovno potvrdilo da kognitivne vještine nisu zadane i fiksne već su pod utjecajem predškolskog odgoja i škole, ali i velikim utjecajem roditeljskog truda.

Socijalna radnica Vidak je govorila o temi “Roditeljstvo – (ne) brinem o sebi”. U uvodnom djelu predavačica je rekla da je biti roditelj cjelodnevni posao i da ljudi češće pričaju o poteškoćama roditeljstva nego o njegovim pozitivnim aspektima. Govoreći iz svoga iskustva kazala je kako joj ta rečenica: “Biti roditelj je zahtjevno i teško”, ništa ne pomaže te joj možda, ako je ponavlja, stvara dodatni stes. Danas postoje razna istraživanja na temu roditeljskog stresa. Roditeljski stres možemo povezati s uznemirujućim stresom u vezi sa sobom i djetetom koji roditelji povezuju sa zahtjevnošću uloge roditelja. Roditeljski stres se javlja u svakodnevnim situacijama prilikom brige i odgoja djeteta. Te svakodnevne situacije roditelj percipira teškima i zahtjevnima te se na taj način otežano nosi sa njima. Važno je prepoznati uzrok stresa i pravovremeno si pomoći. Također rečenice koja se često mogu čuti su: “Dijete će odrasti samo se moramo strpiti do tada”, ”Nemam vremena misliti o sebi”, ”Nemam više toliko slobode”… U redu je promišljati o ovim rečenicama, ali se moramo zapitati što je to što nam fali. Ako smo nezadovoljni bilo kojim dijelom svoga života pružamo li djetetu najbolju verziju sebe. Kada postanemo roditelji život nam se promjeni, imamo druge životne prioritete i to je u redu ali ne bismo smjeli zaboraviti sebe. Time što smo postali roditelji ne prestajemo biti sve ono što smo bili i prije: supružnici, prijatelji, sin ili kćer, sestra ili brat.

Psihologinja Tolja je govorila na temu “Igra riječi – kako odgovoriti na dječje emocije”. Predavačica je naglasila kako je izabrala ovu temu jer smatra da je jako važno za dječiji razvoj ali i za međusobnu komunikaciju unutar obitelji, posebno u ovom razdoblju korona krize kada je sve nekako neobično. Kada se govori o emocijama treba znati da se njima obilježava vlastiti odnos prema različitim stvarima i pojavama koje nas okružuju, prema drugim ljudima ali i prema vlastitim doživljajima. Kako mi odrasli reagiramo na dječje emocije?, potaknula je predavačica na promišljanje te objasnila da kad roditelji uvažavaju dječje osjećaje dijete na neki način dobiva dozvolu da osjeća.  Njegova ljutnja se prihvaća kao i njegova sreća i slično. Često u razgovoru s djecom koristimo rečenice koje kao da daju zabranu djetetu da osjeća. Sigurno se mnogi mogu pronaći u rečenicama: “Prestani plakati”, “Ne cmizdri kao curica” i slično. Tu ne pokazujemo razumijevanje nego pokazujemo djetetu zabranu osjećanja, naglasila je, zapravo mu kažemo nije u redu da  si tužan, nije u redu da se ljutiš. Predavačica je potaknula slušatelje da promisle kako oni reagiraju na emocije kod svoje djece, na one ugodne i one neugodne. Prema djeci bi trebalo pokazati razumijevanje, prepoznati emociju, dati djetetu dozvolu da je osjeća, priznati da je emocija tu i da smislimo, dajemo opciju kako je riješiti na bezbolniji način.

Posljednje izlaganje je imala psihologinja Divizić na temu “Roditeljstvo i granice u društvu bez granica”. Predavačica je u uvodu rekla da je ovo jako opsežna tema, ali da će se ona fokusirati na ono što je najbitnije. Rekla je da na razvoj djeteta djeluje njegova okolina s kojom je u stalnoj interakciji. Osim što ona djeluje na dijete i dijete djeluje na svoju okolinu u kojoj se nalazi. Kada govorimo općenito o djeci i njihovim pravima možemo reći da prema djeci imamo zaštitnički odnos u kojem zaboravljamo da djeca imaju svoja prava, primijetila je. S druge strane ta dječja prava danas su dosta osviještena i zastupljena što je dovelo do toga da je roditeljstvo liberalnije nego ikad, a samim time i društvo u kojem se nalazimo u kojem je nekada teško odlučiti na koji način pristupiti određenim situacijama. Većina će se složiti da je to najteža uloga u kojoj se nalaze i ujedno najzahtjevnija, koja zahtjeva preuzeti odgovornost uloge roditelja. Ta roditeljska uloga postavlja mnoga pitanja pred sobe, a jedno od njih je što su granice i kako ih uopće postaviti. Možemo reći da je to neki odgojni postupak, objasnila je, u kojem sudjelujemo u izgrađivanju, oblikovanju i razvijanju djetetova ponašanja i u konačnici podižemo samokontrolu. Samokontrola je izuzetno važan psihološki pojam koji se odnosi na sposobnost upravljanja kontrole vlastitog ponašanja i misli i prilagođavanja tih misli i ponašanja zahtjevima situacije. Ona uveliko pomaže pojedincima da se uspješno nose s različitim životnim situacijama.

Tijekom predavanja predstavljeni su i rezultati kratke ankete provedene putem društvenih mreža o situacijama u obiteljima na početku pandemije i danas.

Povodom Međunarodnog dana obitelji dan ranije u kinu “Visia” za obitelji su bile priređene dvije besplatne projekcije filma “Život je lijep” (La vita e bella).