Obilježen Dan posvećenoga života u Mostaru

Sudjelovali su, između ostalih, redovnici i redovnice Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Program ovogodišnjeg Dana posvećenoga života započeo je u Biskupijskom centru pozdravom mons. Petra Palića. Biskup je pozdravio provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, provincijalnu poglavaricu Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji s. Franku Bagarić te nazočne redovnike i redovnice.

U svom pozdravnom govoru biskup Palić je nazočne podsjetio na pismo pape Franje u Godini posvećenoga života, odnosno tri glavna cilja u redovničkom životu. Prvi je „sa zahvalnošću gledati prošlost“ da se živim održi vlastiti identitet i svi vidici karizme. Drugi je „živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju“, živeći Evanđelje u duhu zajedništva, a treći je „s nadom prigrliti budućnost“, unatoč teškoćama koje se susreću u redovništvu, počevši od krize zvanja. Biskup je zahvalio svim redovnicima i redovnicama na njihovu životnom svjedočenju i služenju u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.

Nakon biskupovog pozdrava uslijedilo je prigodno razmišljanje fra Ivana Landeke, ml., o temi: „Pravilo i franjevačka duhovnost“. Fra Ivan je podsjetio na nastanak Pravila sv. Franje te osobito istaknuo naglaske o molitvi i postu koji se nalaze u Pravilu. Spomenuo je, također, i 800. obljetnicu Božića u Grecciu sv. Franje Asiškoga, podsjetivši kako su te prve jaslice poslužile kao oltar za slavlje mise, za vrijeme koje je sv. Franjo vršio svoju đakonsku službu. Fra Ivan je potaknuo nazočne na iskreno i savjesno življenje Evanđelja, odnosno evanđeoskih savjeta siromaštva, poslušnosti i čistoće.

Nakon fra Ivanovog razmišljanja, školska sestra franjevka s. Matija Pačar, održala je predavanje o temi: „Iz rana u novi život – 800. obljetnica stigmi sv. Franje“. Govoreći o sv. Franji, s. Matija je naglasila kako je sv. Franjo utjelovljenje ljubavi i da se to može vidjeti iz njegovog odnosa prema bližnjemu. „Nerijetko u spisima možemo naći kako ga braća nazivaju majkom. Pomalo neobično, ali nam to otkriva njegovu nježnost i brižnost s kojom je susretao čovjeka. Majka je ona koja nosi život u svojoj utrobi, koja se za taj život muči u bolovima, koja taj život oblikuje mnogim suzama i žrtvama a onda ga pušta da bude samostalan. To je sv. Franjo: onaj koji nosi u srcu Riječ, preživa ju. Nakon toga tu Riječ rađa u mukama – neshvaćanja od svojih najbližih. Jer Franjo prolazi kroz tri neuspjeha: neuspjeh životnog projekta, neuspjeh odnosa s ocem i moralni neuspjeh – izgubljena sloboda“, naglasila je s. Matija.

Govoreći o redovnicima i redovnicama pred otajstvom križa, s. Matija je naglasila da biti pred križem znači istinski iskusiti Boga koji je pozvao te u tom iskustvu biti zahvalan za rane koje se nose zbog manjkavosti osobne molitve, nutarnjih nezadovoljstava, zbog potrebe da se bude u pravu ili zbog namrgođenih lica koja u svijetu nisu znak radosti. „Stoga su redovnici i redovnice pozvani u žrtvi i križu uvijek iznova otkrivati znak spasenja, jer ‘križ je mjera ljubavi za svakoga od nas’, kazala je s. Matija.

Nakon predavanja uslijedilo je euharistijsko slavlje u katedrali Marije Majke Crkve. Koncelebrirali su , imenovani banjalučki biskup mons. Željko Majić, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš te 16 redovnika, franjevaca i karmelićana koji pastoralno djeluju u Hercegovini. Posluživali su franjevački novaci s Humca dok je liturgijsko pjevanje predvodio zbor časnih sestara pod ravnanjem don Dragana Filipovića.

U prigodnoj propovijedi biskup Petar je na početku podsjetio nazočne da je Dan posvećenoga života 1997. godine utemeljio papa Ivan Pavao II. To je dan posvećen posvećenim muškarcima i ženama. Blagdan Prikazanja Gospodinova nudi Bogu posvećenim osobama priliku za razmišljanje o njihovu identitetu i poslanju kao posvećenih muškaraca i žena. „Čvrsto vjerujem da je u samom srcu krize koju sada doživljavamo kao Crkva, a posebno koju žive redovnici i redovnice, posljedica zbunjenog osjećaja sebe (ili identiteta) i smjera (ili poslanja). Ako je tako, onda se moramo preorijentirati; preispitati svoje živote i svoje zajednice i moliti za milost da budemo hrabri dok činimo potrebne promjene“, rekao je mons. Palić.

U nastavku je biskup ukazao na potrebnu obnovu i promjenu redovničkog života u 4 koraka: prihvaćanje radikalnog i potpunog predanja Bogu, prepoznavanje i prihvaćanje vlastite neznatnosti, otkrivanje starog – novog načina „biti učenik“ i zagrliti i naviještati Isusa s radošću.

„Redovnici su pozvani posvetiti se samo Bogu i to nepodijeljena srca. Oni trebaju tražiti samo i iznad svega ostalog Boga. Redovnički život, prema nauku Crkve, ne dopušta povremenu posvećenost ili posvećenost nekim aspektima mog života i/ili kada to želim“, naglasio je biskup.

Biskup je, također, istaknuo da je redovnički poziv povezan sa služenjem. „Isus želi da služimo, pa i ako smo pozvani na vodstvo, i to bez tereta koji dolazi od predrasuda i unaprijed stvorenih ideja. On želi da sada, kao sestre ili braća u jednoj zajednici, zagrlimo jedni druge istinski i bezuvjetno“, kazao je.

Osvrćući se na evanđeoski odlomak o slanju dvanaestorice, biskup je rekao kako je način na koji Isus šalje svoje učenike trebao promijeniti najprije njih same, a ne ljude kojima su poslani.

„Isus je rekao svojim učenicima tada i govori svima nama sada da ostanemo u kućama ljudi i jedemo što nam se ponudi. Da ne ostajemo u svojim kućama i pozivamo ih unutra, gdje ćemo mi biti gospodari ili gazde. Isus poziva sve nas da budemo ranjivi evangelizatori spremni prihvatiti ljude kojima smo poslani, a ne da budemo poput sveznajućih i samoreferentnih osoba. Bog nas je po Kristu u Duhu Svetome pozvao s jednim jedinim poslanjem: očitovati Božju prisutnost svima s kojima se susrećemo. Molimo da nas Marija Majka Crkve, sv. Franjo, sv. Klara, sv. Vinko Paulski i sv. Ilija zagovaraju da budemo vjerni i radosni svećenici, redovnici i redovnice“, zaključio je biskup Palić.

Po završetku misnog slavlja zajedništvo je nastavljeno u katedralnoj dvorani,  izvijestila je Mostarsko-duvanjska biskupija.