Obilježena 79. godišnjica jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca

Molitveni program počeo je molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Franjevačke mladeži Široki Brijeg upalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ondje ubijeni i spaljeni. Nakon molitve, procesija se uputila prema samostanskoj crkvi. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24 pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je ministar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš. Imena pobijenih čitali su članovi Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS).

Misa zadušnica

Svečanu misu zadušnicu predslavio je provincijal Grbeš. Suslavili su generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije don Nikola Menalo, vicepostulator fra Miljenko Stojić, gvardijani svih provincijskih samostana i brojni drugi hercegovačkih franjevci i svećenici.

Pjevanje je predvodio Veliki župni zbor. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.

Fra Jozo je u propovijedi naglasio govor ljubavi i govor istine. „Tijela im bijahu uništena, zatrpana, spaljena, sakrivena kako bi ih nestalo iz života i sjećanja ljudi, ali njihova imena žive. Njihov život uskrisiva. Tu istinu nije moguće sakriti, jer ona ima božanski temelj. Pamćenje je važno za ljudski hod“, rekao je.

Potom je podsjetio na riječi pape Franje: „Ako se ne sjećamo, sami sebi postajemo tuđinci, ‚prolaznici‘ postojanja. Bez sjećanja smo, iščupani iz zemlje koja nas drži i poput lišća vjetrom odlazimo u zaborav! S druge strane, stvarati sjećanje znači vezati se čvrstim vezama, osjećati se dijelom povijesti, disati s pukom Božjim!“ (Tijelovo 2020.).

Fra Jozo je nastavio da se naprijed može ići s mnogo znanja, ali i s još više ljubavi. „Jer malo pameti ovoga svijeta odvelo je milijune ljudi u smrt. Malo ljubavi ovoga svijeta odvelo je svijet u ništavilo i ravnodušnost! Krist nam i danas govori da on po ljubavi uskrisava, da je On onaj koji sabire, a ne gubi (Iv 6, 37 – 40). S Njim čovjek dobiva. S Njim živi. S Njim ne propada. I kada ovaj svijet odbacuje, ubija, prekriži, On prihvaća, liječi i prima.

„Čini mi se da Hrvati imaju malo ljubavi, jako malo ljubavi, jer ostaje još mnogo tajni koje treba otkriti, mnogo grobova koje treba označiti, mnogo laži koje treba razotkriti, mnogo istine koju treba slijediti“, dodao je.

Okupljene je upitao: „Široki Briježe, jesi li ponosan ili žalostan, govoriš li istinu ili šutiš, jesi li još uvijek zamotan u ideologiju ili postaješ zlato iskušano, taljeno, oprano, kristalno čisto…?“ te ponudio odgovor velikog i svetog mučenika blaženog Alojzija Stepinca, koji stoji na čelu stotina ubijenih hrvatskih svećenika: „Više nego ikada potrebni su danas čovječanstvu junaci Kristove ljubavi, da sagrade što je porušeno u ljudskim dušama; da izliječe što je bolesno; da zaviju što je ranjeno; da svežu što je slomljeno; da utješe što je žalosno; da obrišu suze onima što plaču. A tih je mnogo, neizmjerno mnogo danas po čitavom svijetu. Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi“ (Krist Kralj 1941.).

Fra Jozo je istaknuo da je bl. Alojzije „pokazao put kako živjeti načela koja nadilaze težinu vremena: ‚Ako treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako u tamnicu – u tamnicu. Ako treba umrijeti, i umrijet ćemo – ali sotoni popustiti, to nikada!‘ Da, to su naša braća živjela. To su posvjedočila svojim životom i svojom smrću. Te veličanstvene riječi nadahnute su Evanđeljem ljubavi. To jest ljubav. To jest put. To jest život koji ima smisla.“

Potreba za uklanjanjem nejednakosti i osiguravanjem pravednosti

Na kraju mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar Menalo. Prenio je pozdrave i blagoslov mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskog apostolskog upravitelja Petra Palića. „Na ovom mjestu na kojem se nalazimo i gdje se spominjemo svih onih koji su negdje drugdje, ne samo na ovome mjestu, pobijeni, svojom krvlju i mučeničkom smrću svjedoče da nisu tretirani jednako i pošteno“, poručio je.

„Neki drugi ljudi imali su više mogućnosti i povlastica od drugih zbog različitih razloga poput vjere ili neke druge osobine. Stoga, dok se prisjećamo danas pobijenih, od nas se očekuje potreba za aktivnim radom na uklanjanju nejednakosti i osiguravanju pravednosti u društvu, koliko god to zvučalo utopistički. Ipak, trebamo imati na umu činiti pravo i pravicu i tada ćemo biti Bogu mili, jer dok god pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo, zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi, kako psalmist govori.“

„Danas se sjećamo ljudi čiji koraci nisu bili kolebljivi, bili su žrtve jednoga manifesta koji je paralizirao Evanđelje i navjestitelje Radosne vijesti. No, žrtva pobijenih svećenika i redovnika u našem narodu pokazuje nam da će zakon Božji uvijek biti ispred manifesta samoupravljanja. Neka njihova žrtva bude poticaj današnjim naraštajima za neustrašivo svjedočenje ljubavi prema Bogu i prema ljudima“, pozvao je don Nikola.

Od gledanja nema napretka, potrebna su djela

Gvardijan širokobriješkog samostana fra Ivan Marić također je uputio prigodne riječi. „Razlozi dolaska su mnogostruki, od onih povijesnih, strašnih i poraznih po ljudski rod, do crkvenih, obiteljskih i osobnih. Ovaj današnji spomen na ubijene fratre Hercegovačke franjevačke provincije godinu za godinom donosi mnoga duhovna dobra i za našu Crkvu, provinciju, naš narod i obitelji. To postaje naše blago“, kazao je.

„Posljednjih dana i zgrada franjevačke gimnazije je progovorila i, evo, čitavo stoljeće govori, priča neobičnu priču, za koju je došlo vrijeme da stanemo i poslušamo ju. Posljednjih dana njezina praznina je to glasnija, odjekuje čitavom Hercegovinom. Penjem se kuda si i ti brate ubijeni hodio, na nastavu, učiti ili predavati. Sjetno i teška daha. Osjećam garež, kao i na mjestu vašeg ubojstva. Iz svega glasa bih vapio da tako svi osjete sveto strahopoštovanje prema hramu koji je Hercegovinu vinuo u nezaustavljiv napredak. Da shvatimo i prihvatimo ozbiljnost darovanog trenutka“, posvijestio je o. Marić.

Upozorio je da „od gledanja nema napretka. U ovom trenutku su nam potrebna naša djela. Da nijedna priča ne ostane neispričana, nijedan glas ostaje nečujan.“

Na kraju je zahvalio Vicepostulaturi „Fra Leo Petrović i 65 subraće“, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, za organizaciju Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca, kao i svim sudionicima.

Na Široki Brijeg dolazi sve više hodočasnika

Svake godine sve više vjernika pohodi Široki Brijeg na dan godišnjice ubojstva fratara. Ove godine su iz Čitluka i Međugorja autobusima došli članovi OFS-a. Njih 17 je pak pješice stiglo iz Čitluka. Na obilježavanju je sudjelovala i Hrvatska domovinska vojska „Split“.

Također, 530 učenika i djelatnika Prve osnovne škole „Široki Brijeg“ hodočastilo je u srijedu na grob pobijenih franjevaca. Najprije su se s vjeroučiteljem fra Franjom Ćorićem pomolili na ratnom skloništu, a potom su se u crkvi pomolili kod groba pobijenih fratara. Prigodno predavanje održao im je fra Džoni Dragić. Nakon predavanja svi su učenici imali priliku proći kroz ratno sklonište.

Tijekom četiri dana obilježavanja, molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. Podijeljene su i nagrade na Natječaju s temom „Pobijeni hercegovački franjevci“ za uzraste: djeca, mladež i odrasli. Vicepostulatura zahvaljuje svima koji su sudjelovali u natječaju. Bilo je mnogo dobrih i kvalitetnih radova te iz postulature pozivaju na sudjelovanje u idućem natječaju koji će biti raspisan u mjesecu rujnu.

Jugokomunistički zločin

Prije točno 79 godina, 7. veljače 1945. dogodio se neviđeni zločin na ovim prostorima. Jugokomunisti, imajući u planu strti i slomiti vjeru u Hercegovini, toga hladnog dana, upavši u samostan na Širokom Brijegu pronađoše 12 franjevaca, odvedoše ih do ratnog skloništa, ubiše ih, poliše benzinom i zapališe. To je bio uvod za sva iduća događanja, za druge nepravedno ubijene franjevce u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i mnogim drugim mjestima, ukupno njih 66, kao i za ubijene članove puka Božjega. Za samo nekoliko dana, koliko je jugokomunistima trebalo da pregaze Široki Brijeg, napravili su ondje 330 što većih i manjih stratišta i grobišta. U Drugom svjetskom ratu i poraću iz općine Široki Brijeg ubijeno 2189 osoba, a iz Županije zapadnohercegovačke 7128.