Obnova je trajala dvije godine, a radove je izvela tvrtka za restauratorske radove kamenih spomenika Kor iz Splita.

U okviru radova izvedeno je tretiranje kamene površine i biocidnim sredstvom, te njezino čišćenje; preostala nečistoća uklonjena je zonskim pjeskarenjem; sanirani su željezni elementi; u zazidanim prozorima zid je zamijenjen pleksiglasom; stare sljubnice (fuge) su uklonjene te su nanesene nove; u zoni procijepa kamena klesanaca postavljene su spojnice od nehrđajućeg čelika; elementi međukatnih vijenaca u prirodnom kamenu djelomično su rekonstruirani; a kupola je očišćena i premazana zaštitnim sredstvom.

Zvonik crkve sv. Frane nalazi se unutar arhitektonskog kompleksa svetišta, omeđen samostanskim objektima te je izložen eksternim utjecajima otprilike do polovine visine. „Osim što svojim impozantnim dimenzijama i arhitekturom krasi samostansku cjelinu, jedna je od upečatljivijih točaka vizure jugoistočnog dijela stare gradske jezgre“, piše u opisu tog kulturnog dobra.

Građevnu kompoziciju sačinjavaju tri vrste različito obrađivanih klesanaca. Prva, temeljna faza izgrađena je u geometrijski prilagođenim, no grubo oblikovanim klesancima. Tekstura druge faze izrađena je u „špici“, dok su klesanci treće faze obrađeni finim klesarskim alatom „martelinom“. Sve tri faze zvonika odijeljene su bogato profiliranim vijencima. Zvonik krase i masivni svijetli otvori izvedeni u formi bifore, polukružnih lukova. Donji otvori razdijeljeni su stupovima kružnog presjeka s kapitelima, dok su gornji razdjeljeni četverokutnim stupovima.

Sadašnji izgled zvonik je dobio sredinom 17. stoljeća kada je jako promijenjen interijer crkve. Izmijenjen je izvorno gotički oblik i preoblikovan u tada moderni barokni. Tada su podignuta četiri velika drvena barokna oltara, uređen je drveni kasetirani strop, a u vidu vanjskog uređenja podignut je i postojeći zvonik. Kako je zvonik prije izgledao nije poznato, ali je sigurno postojao, jer jedno od još uvijek sačuvanih zvona potječe iz 1423. godine kada je crkve sv. Frane posvećena.

U samostanskoj knjizi Primitaka i Izdataka stoji zabilježeno da se 16. prosinca 1727. dogodila nesreća na zvoniku – otkinulo se naime veliko zvono i učinilo golemu štetu i na samom zvoniku. Ubrzo nakon toga dogodila se još jedna nevolja koja je pogodila samostan i zvonik crkve sv. Frane. Bio je to snažan požar koji se dogodio nakon eksplozije u barutani 21. kolovoza 1752. Požar se proširio na grad pa tako i na samostan i crkvu sv. Frane.

Na zvoniku se trenutno nalaze četiri zvona, od kojih je posljednje postavljeno 2015. godine s posvetom sv. Nikoli Taveliću.