Draga braćo svećenici, poštovani predstavnici medija!

Upriličili smo ovaj susret jer je danas u 12.00 sati Sveta Stolica službeno objavila vijest o mom imenovanju za splitsko-makarskog nadbiskupa, a to znači da će Gospićko-senjska biskupija uskoro dobiti novog biskupa.

Ja sam zahvalan papi Franji zbog povjerenja koje je imao u mene povjeravajući mi, poslije Zagrebačke, našu najveću nadbiskupiju, čija povijest datira od prvih stoljeća kršćanstva.

U poslušnosti sam prihvatio ovo imenovanje koje je i mene iznenadilo, prije svega zbog moje dobi, a poodmakla dob je redovito povezana s oslabljenim snagama i načetim zdravljem. S druge strane sam duboko svjestan da Isusov poziv nosi sa sobom imperativ da njegov učenik mora davati i trošiti svoj život ako ga želi sačuvati, pa ću i ja nastojati, sa svojim skromnim snagama, davati se i trošiti u služenju braći i sestrama u novoj nadbiskupiji u koju me Providnost šalje.

Moje imenovanje za gospićko-senjskog biskupa bilo je obznanjeno na svetkovinu Marijina navještenja, kome je posvećena gospićka katedrala, a imenovanje za splitsko-makarskog nadbiskupa se obznanjuje na blagdan Marijina rođenja koji se posebno slavi u solinskom prasvetištu Gospe od Otoka. Svoju pastirsku službu sam stavio pod Marijinu zaštitu i njezin trajni zagovor.

Koristim odmah priliku da pozdravim svećenike, redovnike, redovnice i vjernike Splitsko-makarske nadbiskupije kojima dolazim s ljubavlju i iskrenošću srca. Ne mogu ne priznati da proživljavam slično iskustvo koje je imao apostol Pavao kada je trebao poći u Korint kamo ga je Gospodin slao. On piše: „Ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju“ (1Kor 2,3).

Tako se nekako osjećam i ja. Strah je prije svega u tome hoću li moći dati sve ono što Gospodin i Crkva Splitsko-makarske nadbiskupije od mene očekuje. Znam svoje slabosti, ali me jedino tješi istina da je Duh Sveti taj koji vodi Crkvu, i da ona stoji na čvrstoj Stijeni – Kristu, te da se od nas samo traži da budno slušamo njegov glas i neustrašivo idemo za Njim. Duboko sam svjestan da su u tom hodu nasljedovanja Njega mnogo važnija koljena nego stopala.

Isus je jasno rekao da su i ovce i janjci njegovi, a mi pastiri im trebamo samo služiti iskrena i čista srca. Ostaje mi da trajno molim Gospodina da to doista i bude njegovim srcem. Zato se iskreno preporučujem u molitve vjernicima moje nove biskupije i s njihovim molitvama računam, a oni su već postali dionici mojih svakodnevnih molitava.

Želim ovom prilikom od srca zahvaliti svećenicima, redovnicima i redovnicama Gospićko-senjske biskupije u kojoj sam djelovao više od sedam godina. Jako sam zavolio narod ove biskupije koji mi je prirastao srcu. Jednostavan i fin narod koji jako drži do svoje vjere i svoje Crkve, koji je kroz povijest puno propatio, ali se nikada nije predao.

Zahvaljujem svećenicima i redovnicima Gospićko-senjske biskupije na finoj suradnji i zauzetom pastoralnom radu, napose onima u Ordinarijatu jer smo živjeli kao jedna mala obitelj. Sve ih nosim u srcu i u molitvama.

Hvala svim časnim sestrama na teritoriju naše biskupije, a napose sestrama koje djeluju u Ordinarijatu biskupije. Koliko puta su me ganule svojim radosnim služenjem i požrtvovnošću, usprkos dobi i dobro načetom zdravlju. Nisu svjesne koliko su mi dragocjenih pouka svojim životom podarile!

Hvala i svim drugim suradnicima: kako onima u Ordinarijatu tako i onima u pastoralu, a to su katehete i katehistice, učitelji u vjeri.

Hvala i svim civilnim institucijama na teritoriju naše biskupije s kojima sam uvijek imao izvrsnu suradnju u svim selima, općinama i gradovima.

Hvala i vama medijskim djelatnicima na vašem izvještavanju o životu Crkve u Gospićko-senjskoj biskupiji koji su bili, u ogromnom dijelu, vrlo objektivni i dobronamjerni.

Zahvalan sam svima koji su molili i koji će moliti za mene da i u novoj sredini ispunim Božja očekivanja. Osjećam da apostol Pavao i meni danas upućuje onaj imperativ poziva koji je jednom uputio biskupu Timoteju: „Čuvaj vjeru i dobru savjest“ (1Tim 1,19). To mi je iskrena želja. Neka mi Njegova milost u tome pomogne.