Obredi su počeli ulaznom procesijom i prostracijom ispred glavnog oltara, a završili procesijom kroz Grad u kojoj su, uz tri drvena križa, nošene i moći Isusovog križa koje se čuvaju u moćniku Katedrale.

Muku po Ivanu pjevali su Josip Hađinac i katedralni župnik don Marin Lučić te Mješoviti katedralni zbor i pojedinačni pjevači. Propovijedao je đakon don Petar Markić.

U propovijedi je istaknuo da je Isus za nas trpio i molio od Oca oproštenje da bi nas mogao sjediniti s ljubavi kojom on ljubi svoga Oca. „Budući da je Isus jedinorođeni Sin Božji, Bog nije mogao uskratiti njegove molbe jer mu je on iskazao veću ljubav i čast nego što su mržnje i uvrede svih nas. Isusova muka je bila potrebna nama da razumijemo koliko je daleko Bog spreman ići za nas, da shvatimo da ni najveće zlo koje učinimo ne može umanjiti Božju ljubav prema nama.

Svojim djelima ljubavi prema nama pozvao je i nas da se ljubimo, pokazao nam je da ljubav prema bližnjemu i Bogu je glavna oznaka istinskog kršćanina“, kazao je propovjednik te dodao da bi tu ljubav trebali živjeti u svakodnevnici susrećući ljude u potrebi kojima bi dobro došla pomoć. Kazao je također da u svojoj muci ne smijemo zaboraviti druge koji su nas potrebni jer „naši križevi koje nosimo s Kristom su ono što nas drži na nogama i što nam pomaže da stojimo, oslonac kako ne bismo pali. Naši križevi ne bi smjeli biti ono što nas skriva od naših bližnjih, dapače oni bi nam trebali pomagati shvatiti bližnjega u potrebi“, kazao je.

Biskup Glasnović obratio se vjernicima ispred crkve dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha, na posljednjoj postaji procesije, koja se zaustavljala na više mjesta u Gradu radi podjele blagoslova relikvijom Isusova križa. Biskup je spomenuo Isusovu rečenicu u kojoj Gospodin pita: „Puče moj, što učinih tebi i u čemu ožalostih tebe?“ prenoseći poruku okupljenima da ne žaloste Gospodina i svoje bližnje. „Ne postoji ljubav bez kriza, nije moguće nositi križ bez ljubavi. Križ je nada naša“, rekao je.

Vjernici su tijekom obreda u katedrali iskazali štovanje križu.