Nakon procesije u šutnji te prostracije svećenika ispred ogoljenog oltara, uslijedila je služba riječi tijekom koje je pjevana Muka po Ivanu.

U pjevanju muke, uz konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura te Dalibora Ratića, sudjelovao je župni vikar Marko Obradović. Homiliju je uputio župnik Glavica.

„Vjerujem da smo slušajući evanđeoski izvještaj o Isusovoj muci pred očima jednostavno i lako stvorili lica onih koje smo susreli u muci. Ta lica odražavaju svu dramatičnost Isusove muke. Želimo načas zastati pred njihovim licima, gledati njihova lica i potražiti i svoje lice pred Isusom. Netko zgodno reče da je čovjekovo lice odraz njegove duše. Svakako lice je odraz čovjekova stanja i njegove nutrine. I znamo dobro da se na našim licima vrlo jednostavno može prepoznati umor, sreća, zadovoljstvo, mir i spokoj ili tuga i bijes. Sve je to negdje na ljudskom licu“, rekao je na početku homilije.

Potom je opisao lice Jude, Petra, velikoga svećenika, Pilata, vojnika, svjetine, žena, Josipa i Nikodema, satnika, Marije, a na kraju „povrh svega Isusovo lice popljuvano i prezreno, ali smireno i samilosno lice; lice posve predano u Očeve ruke“. Zatim je pitao „A naša lica? Kakvo je naše lice pred Isusom? I na Veliki petak i u svakodnevici?“ te zaključio: „Za koji trenutak pred naše će lice biti postavljen Isusov križ. Bit će on ogledalo, zrcalo pred kojim ćemo ogledati svoje lice. Dao nam svima Isus da kad se licem spustimo do njegova lica, naš obraz postane njegov odraz.“

Sveopću molitvu za svetu Crkvu, Papu, sve vjernike, katekumene, za jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, one koji ne vjeruju u Boga, za državne poglavare i ljude u potrebi predvodio je savjetnik Apostolske nuncijature u Bernu mons. Većeslav Tumir, a u obredima je sudjelovao i vlč. dr. Davor Vuković, profesor KBF-a u Đakovu i kapelan osječkog Sveučilišta, dok je posluživao đakon Josip Vuksanović.

Nakon otkrivanja križa, uslijedilo je njegovo čašćenje, zatim pričest, popričesna molitva i blagoslov. Vjernici su se razišli u tišini, uz zaustavljanje u molitvi uz Kristov grob.