U pobožnosti su sudjelovali nadbiskupijski povjerenik za osobe s invaliditetom vlč. Dragutin Goričanec, župnik u Bešićima vlč. Mladen Škvorc i župni vikar u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama o. Ilija Tipurić.

U uvodu u pobožnost križnoga puta biskup Šaško je istaknuo da križni put na Bliznecu na Veliki petak daruje posebno iskustvo zajedništva u pobožnosti zagrebačkih vjernika u Svetome trodnevlju. „A na početku svake naše molitve nastojimo zahvaliti Bogu na milosti i na ljudima koji nam tu milost utjelovljuju. U redovitosti ovakvih susreta osobito nam je draga prisutnost braće i sestara kojima je nužna pomoć bližnjih, ne samo što se tiče kretanja i dolaska ovamo, u čemu svoju neumornu ljubav očituje vlč. Dragutin Goričanec. Hvala i svima drugima koji su darivanjem svoga vremena, znanja i zauzetosti omogućili da ponavljamo hodati koracima Kristove ljubavi“, rekao je.

Zbog dotrajalosti drvenih dijelova Šumske staze Bliznec i opasnosti za prisutne vjernike, treću godinu pobožnost križnog puta odvijala se duž ulice Bliznec paralelno sa Šumskom stazom.

Po završetku križnoga puta, mons. Šaško je u prigodnom nagovoru istaknuo: „Braćo i sestre, lijepa je ova naša procesija koja nas je – u pomiješanosti ove ljepote Božjih stvorenosti i raznih nakana koje se tiču i prisutne ružnoće zla u svijetu, one nama blize i one daleke – dovela do zadnje postaje. Predvodio nas je Kristov križ i skupina ljudi koji su uprisutnili ljepotu čovjeka po mjeri Kristova služenja: čovjek koji se brine za čovjeka, gurajući kolica; ljudi koji pomažu drugim ljudima živjeti i doživljavati svijet u zajedništvu dobrote“, poručio je.

„U tome me smislu privukla podudarnost s oronulošću staze kojom već nekoliko godina ne možemo ići; i na njoj sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem, kojoj je pao nosivi stup. On je slika poziva na podizanje i na obnavljanje. Dok nas naši križevi pritišću k zemlji, Kristov nas križ podiže, daje snagu i obnavlja“, istaknuo je biskup Šaško.

„Ovih godina, dok hodamo cestom, dajemo do znanja da nam je stalo do posebne staze, rađene za hod kojim učimo darivati se, živjeti za druge, voljeti. Sigurni smo da i današnji naš hod tom stazom: čežnjom, pogledom, molitvom popravlja više od novca, više od novih greda i dasaka jer poteškoća nije u materijalnoj građi. Negdje u srcu je nešto ostarjelo, otežalo, napuklo i slomljeno. Krist je radi toga došao i podnio muku. Zbog toga smo sigurni u nadi, jer se pouzdajemo u njegovu, a ne u svoju snagu. A njegova se snaga očituje u našoj slabosti“, naglasio je.

„Ponovno smo učvršćeni u vjeri i nadi da nas i trpljenje i umiranje, življeni iz ljubavi, ne ostavljaju u malodušnosti, nego su opipljiv znak obzora prema kojemu se kreće naš život, a to je vječnost i spasenje. Daleko od Boga, naš život gubi oduševljenje i smisao, a hod s njime, pogled na njega i njegov križ uvijek otvaraju nadi.

Molimo Gospodina da ju svjedočimo i darujemo drugim ljudima, s blagoslovom koji smo primili u ovoj pobožnosti“, zaključio je biskup Šaško.