Misno slavlje tom prigodom prevodio je krčki biskup Ivica Petanjak. Suslavili provincijal fra Tomislav Šanko, OFM, dosadašnji župnik fra Ivica Strčić te novi župnik i upravitelja samostana o. Marko Šop, SCI.

Biskup Petanjak u propovijedi se osvrnuo na misna čitanja, istaknuvši da su Božje strpljenje i njegova dobrota neizmjerni. „Bog nas je stvorio na svoju sliku i dao nam je slobodu. Tom slobodom mi često Bogu stvaramo probleme, ali On uvijek pazi da ne izgubimo naše ljudsko dostojanstvo, tu sliku Božju na koju smo stvoreni. Bog nas ponekad može kazniti ili opominjati, ali uvijek to čini radi našega dobra i našega spasenja“, rekao je, među ostalim, biskup Petanjak.

Na kraju mise upućeni su zahvalni govori. Dosadašnji župnik fra Ivica zahvalio je za gotovo 600 godina franjevačkog djelovanja u Kamporu, potaknuvši braću dehonijance da nastave ondje gdje su franjevci stali. Zahvalio je biskupu Petanjku što je predslavio misu te provincijalu Šanku i novom župniku Šopu. „Neka gospodin po zagovoru Majke Božje i sv. Franje blagoslovi budućnost ovoga samostana i ove župe“, zaključio je fra Ivica.

Novi župnik istaknuo je da se nada da će samostan ostati mjesto susreta. „Isus nam donosi novu stvarnost da Boga možemo zvati Ocem, da Isus postaje naš brat, da krštenjem postajemo njegovi ukućani. Njegovo je srce izgaralo od želje da upoznamo Oca. Srce Isusovo nas okuplja i to nam srce želi dati nešto što nam ovaj svijet ne može dati. To je doživio i sv. Franju. Ta ljubav ga je obasjala, u potpunosti ga je preuzela. Franjo je upoznao Isusa, ali je onda upoznao i to kako se mi prema Isusu odnosimo – koliko smo ravnodušni, koliko ne razumijemo Isusa i Boga“, rekao je.

Dodao je da je zadaća svakog svećenika da dovede druge Isusu. „Franjo je dovodio ljude na izvor, k Isusu. Fratri su to isto činili ovdje. Sve ovo što postoji je usmjereno prema tome da se okupimo oko Isusa i da ovo postane centar srca Isusova. Tu će se radovati svi – i fratri i dehonijanci – ako budemo Isusovi“, istaknuo je, među ostalim, o. Šop.

Provincijal fra Tomislav pozdravio je vjerničku zajednicu i biskupa Petanjka te zahvalio fra Ivici za njegovo djelovanje u Župi sv. Eufemije i zaželio dobrodošlicu novom župniku. „Kao što vam je dobro poznato, naša su braća u ovom samostanu djelovala i živjela posljednjih šest stotina godina. Dugačko je to i bogato razdoblje života koje je ostavilo neizbrisiv trag i odredilo identitet ovoga kraja kako u vjerničkom i duhovnom smislu, ali ne manje važno i u onom kulturnom i znanstvenom pogledu. Slobodno mogu reći da je danas Kampor nezamisliv bez franjevaca, a i franjevci naše provincije bez Kampora. U svakom istinskom susretu događa se razmjena darova i osobnosti, umiranje sebi, darivanje sebe drugome i istovremeno primanje drugoga. Tako je to bilo i ovdje. U susretu je uvijek na dobitku onaj koji da više jer onda otvara prostor da više i primi. Što se nas franjevaca tiče, mi smo od dragoga Boga i vas Kamporaca i Rabljana obilno i besplatno primili pa smo po logici Evanđelja dužni besplatno davati i dati“, istaknuo je fra Tomislav.

Rekao je da Bog voli vesela darivatelja, onoga koji ne daje na silu, nego radosno jer zna da tako najviše sliči nebeskom Ocu. Otac, s druge strane, nikada ne ostaje dužan, nego umnaža onome koji daruje. „Tako ga Bog čini sebi sličnim i Bogom privlačnim. Mi franjevci Provincije sv. Jeronima želimo unatoč godinama ostati privlačni, ali ne prvenstveno po građevinama i umjetninama, nego po Bogu. Da bismo to mogli moramo ostati vjerni svojoj karizmi. Moramo imati dobar osjećaj za vrijeme i prepoznati kada i što od nas u određenom trenutku Bog traži! Ljubav uvijek ima pravi osjećaj za vrijeme, pravo vrijeme“, rekao je provincijal.

Crkvi smo kao franjevci potrebni ako živimo svoj identitet, svoje poslanje. Moramo imati hrabrosti prepoznati trenutak i znakove vremena da oslobodimo prostor za život da bismo i mi sami uistinu živjeli, a ne samo preživljavali – dodao je.

„Sveti Franjo nije se želio vezati ni za jedno mjesto. Ono što mu je jedino bilo sveto jest susret. Neko mjesto ima smisla ako se na njemu događa susret, kako s Bogom tako i s ljudima. Susret jedini ostaje na kraju života i po njemu ćemo jednom biti i suđeni. Koliko smo prostora i mjesta dali drugima. Ovo mjesto je stvoreno i izgrađeno za susret. Zamišljeno je za život. To je motiv zbog kojega ima smisla sve ovo. Ako ova građevina, ovaj samostan ne bi vodio toj svrsi bio bi promašen. Bila bi to izdaja svih franjevaca i vjernika koji su ovdje stoljećima molili, služili, pisali i živjeli. Bila bi to izdaja nas fratra i vas koji ovdje stojite danas. Nisu fratri zbog samostana, nego samostani zbog ljudi i fratara. Zato s velikim poštovanjem pred Bogom, i pred svim pokojnim fratrima naše provincije i vjernicima koji su ovdje bili stoljećima prije nas,  ustupamo danas ovo mjesto fratrima, našoj braći dehonijancima, Družbi svećenika Presvetog Srca Isusova“, istaknuo je fra Tomislav. Dodao je da u temeljima karizme dehonijanaca stoji mali brat sv. Franjo i njegova molitva kojom prepoznaje da ne ljubimo dovoljno.

„Pitamo se danas zajedno: Kako ostati vjerni Samostanu sv. Bernardina i Kamporu? Usuđujem se reći da je odgovor upravo u ovoj molitvi: Ljubiti ljubav koja nije ljubljena. Ako istinski volimo Kampor i fratre, evo nam odgovora! Nađimo način da volimo kako to od nas sada traži ovo vrijeme. Jedna domaća izreka kaže da onaj koji voli nađe način, onaj koji ne voli i koji je sebičan nađe skužu – ispriku! Dragi Kamporci i dragi Rabljani, vjerujem da ste ljudi koji će naći način, a ne skužu [izliku]. Pokazali ste to i dokazali svih ovih godina. Ostanimo zajedno vjerni Ljubavi koja je premalo ljubljena i baštini koja nas obvezuje. Pokažite braći dehonijancima, kao što ste to i nama fratrima stoljećima svjedočili, da imate veliku dušu. Ako nas istinski volite, ako volite ovaj samostan, put je jednostavan – volite fratre koji vam dolaze i Bog vam se neće uskratiti. Vi i vaša djeca bit će blagoslovljena po mjeri ljubavi i besplatnosti koju budete iskazali. Braći dehonijancima na čelu s o. Markom Šopom želim iskrenu dobrodošlicu. Nadam se plodnoj suradnji i uzajamnoj pomoći. Budite ovim ljudima kojima dolazite svjetlo i grad na gori“, kazao je o. Šanko.

Na kraju je zahvalio braći koja su ondje djelovala, kao i braći koja su potekla s toga otoka. Franjevci koji su djelovali od 1946. u toj župi kao župnici, kapelani i pastoralni suradnici, a koje je spomenuo po redu pojavljivanja kao potpisnika u matici krštenih, su: fra Dinko Mavrović, fra Fabijan Buble, fra Odorik Badurina, fra Venko Gugić, fra Petar Peterca, fra Dinko Šulina, fra Stjepan Žorić, fra Edo Hrabar, fra Dragutin Škunca, fra Dinko Vlašić, fra Vlado Zahija, fra Andrija Vlašić, fra Ivan Čutura, fra Josip Vidas, fra Tomislav Ćurić, fra Makso Vlašić, fra Andrija Bonifačić, fra Nediljko Jerkan, fra Frano Dušaj, fra Ivica Strčić, fra Vito Smoljan, fra Augustin Vlašić i fra Ivan Gavran.

Posljednjih godina u župi su djelovali fra Josip Vidas, fra Nediljko Jerkan, fra Ivan Gavran, fra Tomislav Ćurić i fra Ivica Strčić. Iako nije bio svećenik, svojim životom i djelovanjem veliki trag ostavio je fra Ambroz Testen, poznati i vrijedan umjetnik, slikar i časni brat, podsjetio je provincijal.

Također se prisjetio članova provincije koji su rodom s otoka Raba u posljednjih stotinjak godina. To su: fra Ivan Brna koji je umro kao bogoslov u 18. godini života 13. veljače 1914. i pokopan je na Rabu, fra Kristofor Matrda koji je umro od tuberkuloze u 21. godini u roditeljskoj kući 11. lipnja 1918. u Kamporu i pokopan je u Kamporu, fra Paško Andrić koji je umro 18. siječnja 1990. i pokopan je na Košljunu, a bio je profesor prirodnih znanosti, ekonom Kustodije u Buenos Airesu te se bavio apikulturom, fra  Gabrijel Štokalo koji je umro 8. veljače 1999. u Zadru, a bio je profesor matematike i ravnatelj gimnazije na Poljudu u Splitu, fra Fabijan Kaštelan koji je umro 2. listopada 2003. na trajektu kada se vraćao iz rodnog Barbata prema Zadru te fra Berard Ante Barčić koji umro 3. svibnja 2016. u Puli i pokopan na Košljunu. Fra Berard je umro u 106. godini života kao najstariji franjevac na svijetu.

Biskup Petanjak zahvalio je braći franjevcima za njihovu prisutnost. „Fratri su na mnogim stranama naše biskupije ostavili i još uvijek ostavljaju duboki trag. Život je takav kakav je i često ne možemo na njega utjecati. Ono što mi je drago da ova župa nije ostala bez župnika, da vi vjernici niste ostali bez svećenika. Drago mi je da dolaze redovnici zato što su samostani uvijek duhovne oaze. Samostan je mjesto gdje se okuplja narod, ali i svećenici toga kraja. Tu svećenici mogu pronaći dobre ispovjednike, propovjednike, nekoga tko će im držati duhovne vježbe. U tome je prednost samostana“, istaknuo je, među ostalim, biskup Petanjak. Biskup je fra Ivici, fra Tomislavu i o. Marku darovao štole, potaknuvši ih da budu svećenici koji će ljude poticati na obraćenje, na bolji život. Na kraju su zajedno izmolili himan „Tebe Boga hvalimo“.