Održane duhovne vježbe za svećenike Vojnog ordinarijata

Voditelj duhovnih vježbi bio je svećenik Križevačke eparhije i izvanredni profesor na Katedri Svetoga pisma Novoga zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vlč. Taras Barščevski

Okupljanje sudionika započelo je u poslijepodnevnim satima u ponedjeljak, 19. veljače. Duhovne vježbe započele su zazivom Duha Svetoga, nakon čega je uslijedila pozdravna riječ vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj Jure Bogdana upućena okupljenim svećenicima kao i voditelju vlč. Barščevskom.

Tema uvodnog razmatranja bila je posvećena razradbi biblijskog pojma srca. Predavač je istaknuo da pojam srca u biblijskom izričaju označava dubinu ljudskog bića, koja ne samo da osjeća, nego i odlučuje. „Čovjek u bitnim, temeljnim pitanjima odlučuje tom svojom dubinom, tj. srcem, gotovo i više negoli samo razumom. U tom kontekstu nameću nam se upravo na duhovnim vježbama goruća pitanja: Gdje je moje srce? i Kako odlučuje moje srce? Drugim riječima: odlučuje li se ono za Boga kao temelj i ishodište moga bića, ili je pak u otvorenosti onim stvarnostima koje me od Boga odvlače?“, kazao je voditelj.

Drugoga dana duhovnih vježbi, u utorak, 20. veljače, prvo je jutarnje razmatranje bilo posvećeno temi „Obraćenje pravednika“ i to na predlošku prispodobe o izgubljenom sinu. Voditelj je razjasnio biblijsko starozavjetno i novozavjetno shvaćanje pojma „obraćenje“ istaknuvši da je ono uvijek odgovor na Božji poziv. „Tako Abraham prihvaća Božji poziv i obraća se; i Pavao prihvaća Božji poziv i obraća se, i učenici prihvaćaju Božji poziv i obraćaju se; i Zakej prihvaća Božji poziv i obraća se… To je sasvim sukladno onom biblijskom izričaju koji kaže: ‘Obrati me, da se obratim’. Ako pustim Boga u svoj život, ako mu dopustimo da nam on govori i poslušamo njegov glas, onda se naš život nužno mijenja, onda takav naš postupak dovodi do naše totalne promjene, a to je po Pavlovim riječima ‘novo rođenje’.

Ono je uvijek naš odgovor na Božji događaj u našem životu kojim kušamo da je doista ‘kraljevstvo Božje blizu’ te se tako doista obraćamo i vjerujemo Evanđelju.“, rekao je vlč. Barščevski.

Drugo prijepodnevno razmatranje voditelj je posvetio osobi i djelovanju proroka Ilije kao primjeru ustrajnosti i vjernosti Bogu. „Vjernost je prije svega Božji atribut, a ne naš“, istaknuo je vlč. Barščevski. „Mi ga usvajamo u životu s Bogom koji zahtjeva trajnu budnost i napor kako bismo se doista izgradili u osobe poput proroka Ilije na koje Bog može računati.

Ilija je čovjek koji boravi u Božjoj prisutnosti i koji sluša Božji glas koji mu opetovano postavlja pitanje ‘Što ćeš ovdje, Ilija?’, kako bi ga uvijek iznova podizao, okrepljivao, vraćao na Božji put, a tako ga onda vraćao i njemu samome. Zbog svoje vjernosti Bogu koja je nadvladala sve njegove slabosti, strahove, poteškoće, tradicija istočnih crkava proroka Iliju naziva ‘zemaljskim anđelom i nebeskim čovjekom’“, kazao je predvoditelj.

Popodnevno pak razmatranje istoga dana bilo je posvećeno osobi proroka Jone. Vlč. Taras je napomenuo da je Jona proročka figura „puna paradoksa, koju Bog poziva da nadiđe svoje strahove, da umre sebi kako bi živio Bogu“.

„I doista, Jona čije ima znači golub“, protumačio je voditelj, „pozvan je da se poput goluba spusti u zemaljske dubine, tj. u dubine svoga bića, kako bi se, nakon toga, mogao uzdignuti u nebeske visine… Tako se i naše svećeništvo ne može ostvariti bez suradnje s Bogom. Valja ući u svoje nutrinu, u svoju zemaljštinu, tj. u svoju grešnost, kako bi se s njome suočilo, oslobodilo je se, da bi se moglo vinuti u nebeske visine, posvetiti se svim bićem zadatku na koji nas Bog, poput Jone, poziva. Svaki svećenik, mora poput Jone umrijeti sebi da bi živio Bogu“, zaključio je voditelj.

Taj dan sudionici duhovnih vježbi zaključili su zajedničkom molitvom krunice te molitvom Povečerja.

Trećega dana duhovnih vježbi, u srijedu, 21. veljače, voditelj duhovnih vježbi nastavio je u svom prvom prijepodnevnom razmatranju govor o proroku Joni. „Valja nam poput Jone u sebi pobijediti strah; umrijeti sebi da bismo živjeli Bogu. Bijeg od Jahve u daleki Taršiš ne rješava Jonine probleme. Valja ući u utrobu samoga sebe da bi se ponovno rodili. To je način Uskrsloga Gospodina i svatko je pozvan poći tim putem: umrijeti da bi se živjelo“, rekao je vlč. Barščevski te dodao: „Iz te spoznaje nameću nam se pitanja: Kako ja odgovaram na Božji poziv? Ostvarujemo li se kao Božji ljudi u prihvaćanju njegova govora i zadatka koji nam povjerava, ili pak bježimo u daleke krajeve gdje niti nalazimo Boga, niti pronalazimo sebe.“

Slijedeće razmatranje bilo je posvećeno liku Mordokaja iz starozavjetne Knjige o Esteri. Voditelj je naglasio da ta biblijska knjiga i taj biblijski lik poučavaju da je potrebno ispravno iščitavati svoje snove, otkrivati korijene zla, te iščitavati koje su to misli koje čovjekom dominiraju i koji je njihov učinak u čovjekovom životu. „Potrebno je ulaziti u sebe, a na to nas poziva i korizma, da bismo mogli otkriti što se to oko nas izvana događa, te tako biti kadri ponuditi ispravna tumačenja“, rekao je.

Treće i završno popodnevno predavanje toga dana bilo je posvećeno temi „Riječ Božja u životu svećenika“. Voditelj je naglasio da je svaki svećenik ponajprije učenik Gospodinov. „Njemu je predana, povjerena Riječ te je on također njezin poslužitelj. Svećenik je pozvan slušati Božju Riječ, a to onda istodobno znači da je pozvan i izvršavati ju, jer slušati Boga znači shvaćati ga, shvaćati njegovu namisao i misiju koju nam povjerava. Lectio divina je zato najvažniji zadatak svećeničke svakodnevnice. U tomu on pronalazi bît svoje svećeničke egzistencije“, kazao je predvoditelj.

Na koncu toga dana uslijedilo je zajedničko euharistijsko klanjanje te molitva Povečerja. Tijekom duhovnih vježbi sudionici su dan započinjali zajedničkom molitvom Službe čitanja i Jutarnje – te su svaki dan uz molitvu Večernje slavili euharistiju koju je predvodio mons. Jure Bogdan, a propovijedao vlč. Barščevski.

Svoje posljednje razmatranje završnog dana duhovnih vježbi, u četvrtak, 22. veljače vlč. Barščevski posvetio je molitvi. Na svetopisamskom predlošku istaknuo je četiri definicije molitve: moliti znači disati, misliti, boriti se i voljeti. „’Kao dojenče na rukama majke’, kako govori Psalam 131., svjesni da nam je jedina mjera, veličina i jedini oslonac Bog u kojemu jedinom, osobito kao svećenici, pronalazimo svoj potpuni smisao“, kazao je.

Uslijedila je zajednička zahvalna misa koju je predvodio mons. Jure Bogdan. On je na početku misnog slavlja sve pozvao na molitvu za pokojne svećenike koji su kao vojni i policijski kapelani služili u Vojnom ordinarijatu, kao i za pomoćnike kapelana i drugo osoblje, a pozvao je i na molitvu za mir u Ukrajini u kojoj sada već drugu godinu traje rat. Nakon „Tebe Boga hvalimo“, mons. Bogdan je zahvalio voditelju duhovnih vježbi vlč. Barščevskom na razmatranjima prožetim biblijskom mudrošću koja je uvijek aktualna i otkriva bogatstvo Božje riječi. Mons. Bogdan naglasio je također kako će upravo ta mudrost, koja je Božja, zasigurno biti najsigurnijom vodiljom za svećenike koji diljem Hrvatske služe u specifičnoj službi vojnih i policijskih kapelana, zaželivši da im sve ono što su na tim duhovnim vježbama čuli i razmatrali bude poticajem u njihovu služenju.