Euharistijsko slavlje predvodio je vojni biskup u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan. U koncelebraciji su bili apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH vrhbosanski nadbiskup koadjutor Tomo Vukšić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa o. Dario Tokić, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije dr. sc. Krunoslav Novak, generalni vikar Vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj Marko Medo, generalni vikar Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini Željko Čuturić, biskupski vikari vojni i policijski, dekani i kapelani, dijecezanski i redovnički svećenici.

U propovijedi je biskup Bogdan upozorio da smo danas, u svijetu u kojem živimo, suočeni s mnoštvom tegoba koje nas pritišću, s mnogim bolima, brigama, neizvjesnostima. „Puno je toga što nas muči i zadaje nam besane noći. Mnogima koji u znoju lica svoga zarađuju kruh, prijeti mogućnost gubitka posla. Mnogi ga pak nikako ne mogu pronaći. Jednima je neimaština, a drugima bolest zamračila horizonte života. Mnogima je smrt njihovih dragih i milih unijela u njihove živote golemu tugu i nanijela duboku bol… Obiteljski su nam odnosi počesto narušeni, i izvana i iznutra. Sve je to dio našeg života. Često čujemo ovakva bremenita ljudska pitanja: ‘Što je to, ili – bolje rečeno – tko je temelj naše nade, našeg optimizma, naše motivacije, naše snage za nastavak našeg životnoga hoda..? I postoji li takav temelj uopće? Ima li ga?’ Na to pitanje odgovaramo kao kršćanski, Kristovi vjernici: Ima ga! Postoji! Blizu je! Taj temelj je naš Bog. Taj temelj je Isus Krist, Božji Sin, Riječ Božja koja je postala čovjekom. On je ušao u dramu našega života i dramu povijesti ovoga našega svijeta. Riječ Božja je postala čovjekom da nas spasi pomirujući nas s Bogom, da tako spoznamo ljubav Božju, da nam bude uzor svetosti i da mi uđemo u zajedništvo s njime i tako postanemo Djeca Božja“, pojasnio je vojni biskup.

„On ‘Sin Božji […] radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu’. Eto, ta je istina temelj i izvor našeg optimizma, i naše nade i naše sigurnosti. Usuđujemo se kazati: ona je temelj svakog optimizma i svake nade. Ona je temelj svake naše sigurnosti u  mnoštvu golemih nesigurnosti koje nas svednevice okružuju i tište. Ona je za nas temelj i izvor svake jakosti na životnom putu za svakoga od nas, za svakoga čovjeka. Bog nas ne napušta. On je uvijek s nama i za nas. Samo je pitanje: napuštamo li mi njega? Jesmo li mi njegovi i želimo li doista u intimi, u dubini svoga bića, svoga srca to biti, to postati?“, rekao je vojni biskup.

Obraćajući se vojnicima, policajcima, braniteljima, vatrogascima i svim hodočasnicima rekao je: „Mi smo danas ovdje jer uistinu želimo biti s Onim koji nam otkriva cjelovitu istinu o Bogu, svijetu i nama samima. Stoga naš Bog je vrijedan svakog našeg povjerenja i svakog našeg predanja u njegove ruke. To se uvijek događa po vjeri“.

Govoreći kako su ovaj svijet i ono što nam se događa počesto nalik pustinji, koja je prepuna praznina, strahova, bespomoćnosti, biskup je rekao da su baš takve pustinje šansa da ponovno otkrijemo u svome životu one vrijednosti koje su bitne za naš  život. Da u tim „sušnim područjima“ u kojima pred nama zjapi golema provalija besmisla, otkrijemo životne prioritete, da otkrijemo onaj iskonski smisao i temelj našega života i života svijeta, da otkrijemo nadu, i to onu nadu »koja ne postiđuje« (Rim, 5, 5); u konačnici: da iznova u svome životu otkrijemo Boga koji nas beskrajno ljubi i brine se za nas te da se vratimo na put vjere.  A to nije ništa drugo nego put istinskog i iskrenog obraćenja. I baš u tim našim brojnim pustinjama na vidjelo izlazi potreba prije svega za ljudima autentične vjere. Oni nam samim svojim životom pokazuju put prema obećanoj zemlji i tako održavaju budnom našu nadu. Takva vjera, življena vjera, vjera koja od svakog od nas čini da postanemo živi izvor vode na koji će drugi dolaziti piti, takva vjera otvara srce Božjoj milosti koja oslobađa od pesimizma i beznađa. Takva vjera ovom životu daje novi temelj, novi oslonac, novo čvrsto tlo pod nogama, koje nam nitko ne može oteti i koje trajno ostaje, poručio je vojni biskup Jure Bogdan.

Hodočašću su nazočili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik Predsjednika RH i njegov savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Davor Ivo Stier, izaslanik ministra obrane državni tajnik MORH-a Branko Hrg i državni tajnik MORH-a Zdravko Jakop te izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova državni tajnik Žarko Katić. Izaslanstvo Oružanih snaga RH predvodio je zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Siniša Jurković, izaslanstvo Ravnateljstva policije glavni ravnatelj policije Nikola Milina, a izaslanstvo Hrvatske vatrogasne zajednice glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.

Zapovjednik 29. hodočašća Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja bio je zapovjednik Zapovjednog operativnog središta Glavnog stožera Oružanih snaga RH brigadni general Ivan Turkalj.

Uz pripadnike Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja na misi u Crkvi na otvorenom bistričkog svetišta sudjelovali su pripadnici povijesnih postrojbi, umirovljeni generali, predstavnici Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatske vatrogasne zajednice, djelatnici Ministarstva pravosuđa, zatim predstavnici vojnih postrojbi Bosne i Hercegovine i Slovenije, ratnih vojnih invalida Domovinskog rata, predstavnici političkog i društvenog života, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.

Prije mise se okupljenima obratio natporučnik Vladimir Krpan, djelatnik Vojnog ordinarijata. U procesiji koja je prethodila misi nosio se križ „Ranjeni Isus“ iz Novog Farkašića, zatim pralik Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta, zaštitnice Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, tri stijega: Republike Hrvatske, Svete Stolice i Vojnog ordinarijata, te godišnja zavjetna svijeća vojnika, policajaca i branitelja.

Na misi je svirao Orkestar oružanih snaga Republike Hrvatske, a pjevala Klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice i Policijska klapa Sveti Mihovil.