U ovoj prigodi počeo je i sinodalni hod Krčke biskupije koja se, na poziv pape Franje upućen svim partikularnim Crkvama, uključuje u sinodski hod, upravo započet u Rimu, pod nazivom: „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, a kao pripremu za sinodu koju je Papa sazvao za 2023. godinu.

U tom vidu, prije euharistijskog slavlja održana je molitva krunice u bazilici Gospe Trsatske. Krunicu je animirao bogoslov Zoran Maričević, a pjesmom je krunicu pratio zbor župe Krk, pod vodstvom vjeroučiteljice Mirjane Žužić, uz orguljsku pratnju Antonija Jurešića.

Razmatrajući slavna otajstva krunice, uz poticajne misli pape Franje, molio se za zajednički hod s Kristom.

Svečano misno slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu sa sedamnaest svećenika, a asistirali su bogoslovi Krčke biskupije, franjevački novaci s Trsata i iz Krka te ministranti župe Mali Lošinj. Misno slavlje je također animirao župni zbor Krk, u određenim dijelovima i uz violinsku pratnju Lovre Komljenovića.

Na početku misnog slavlja sve je pozdravio gvardijan trsatskog samostana i svetišta fra Krunoslav Kocijan, OFM, a pozdravima se pridružio i biskup Petanjak, istaknuvši kako ovim hodočašćem otvaraju sinodalni put u Krčkoj biskupiji.

Biskup Petanjak u propovijed je pojasnio značenje sinode za život Crkve te poručio: „Crkva je narod Božji na putu, te je i sinodalni put zajednički hod kršćana i promišljanje našeg poslanja u svjetlu Isusova evanđelja pod vodstvom Duha Svetog“.

Ovo biskupijsko hodočašće koje okuplja vjernike svih naših otoka „povlašteni je trenutak za početak ovog zajedničkog sinodalnog puta kako bi se i na ovaj način osjetilo da smo Crkva hodočasnica, Crkva na putu, a to znači Crkva u rastu, sazrijevanju, obraćenju, podložna različitim utjecajima i promjenama“.

Tumačeći pročitano evanđelje o susretu Isusa s bogatim mladićem biskup je rekao: „Isusu se svidio entuzijazam ovog čovjeka, vidio je u njemu velike potencijale i zato mu se odvažio predložiti najradikalniji put, na što ovaj nije bio spreman. Isusova ljubav i simpatija prema njemu nisu nestale i njegov život po Božjim zapovijedima i dalje mu otvara vrata raja, ali će mu zauvijek manjkati to što nije uspio u sebi pobijediti strah i prihvatiti Isusov radikalan poziv koji bi njemu, koji je pozvan na ono više nego drugi, učinio da njegova sreća bude potpuna i da njegovo početno oduševljenje zadobije konačnu puninu. Taj korak više, kojim se preskaču provalije naših nesigurnosti i svladavaju strahovi da ćemo, ako povjerujemo Isusu, biti gubitnici, najčešći su razlozi zašto u nama nestaju početna oduševljenja, koja toliko puta završe razočaranjem i napuštanjem puta spasenja“.

„Mi stavljamo naglasak na to što moram raditi da nešto steknemo, konkretno ovdje da steknemo život vječni, a Isus našu logiku okreće naopačke: ako hoćeš nešto imati, svega se odreci. I kad se svega odrekneš steći ćeš braću i sestre i tek tada ćeš znati da te oni koji te vole ljube takvoga kakav jesi, a ne ono što posjeduješ i čime možeš njihovu ljubav kupiti. Tek tada se može dosljedno Krista slijediti“, kazao je mons. Petanjak. Upozorio je da su „mnogi naši pastoralni pothvati besplodni zato što nemamo hrabrosti ići do kraja, nego se parcijalno zaustavljamo, i umjesto da idemo i napredujemo, tapkamo na mjestu i polako tonemo u svojim iluzijama“.

„Da bi smo uspjeli i ustrajali na ovom sinodalnom putu kojeg danas započinjemo“, kazao je biskup, „potrebno nam je ono oduševljenje kojim je ovaj mladić dotrčao k Isusu, ali nam je potrebna i velika snaga i svjetlo Duha Svetoga koji će nam pomoći da ne dođemo k Isusu sa svojim gotovim rješenjima, nego da čujemo što nam Isus govori i da mu vjerujemo i onda kad nam kaže: ne boj se napraviti još jedan korak više i odvažiti se ići samo onim putem koji ti ja pokazujem. Na ovom putu nećemo naći većih uzora od Blažene Djevice Marije i svetog Josipa, u čijoj se godini nalazimo, jer su njih oboje, kao djevojka i mladić, kao supružnici i roditelji, prihvatili poticaje Duha Svetoga i napravili korak kakav nikada prije njih, ni poslije njih, Bog nije tražio ni od koga drugoga“.

Obraćajući se hodočasnicima u trsatskom svetištu, mons. Petanjak je poručio: „Marija i danas nama, ovdje na Trsatu, pokazuje prema svome Sinu Isusu kojeg drži u naručju i pokazuje nam Put života, Put vremenite i vječne sreće kojoj svaki čovjek u dubini srca teži. Marija nam i kao Crkvi pokazuje Put – Isusa, da možemo zajedno, kao braća i sestre u jednoj Kristovoj Crkvi, na stijeni Petrovoj, na vjeri Crkve, graditi svoj život i crpiti istinske vrednote koje nas trebaju oblikovati i nositi naprijed kao zajednicu i kao društvo: vrednote Kristova evanđelja. Ovo su vremena velikih izazova. Ova vremena traže oduševljene mladiće i djevojke, hrabre muževe i žene, postojane bake i djedove, radikalne svećenike, redovnike i redovnice, koji se neće bojati na prvo mjesto postaviti Isusa Krista i radosnim ga srcem nasljedovati“.

Nakon pričesti otpjevan je himan Duhu Svetomu moleći tako svjetlo i vodstvo Duha Svetoga na početku ovog sinodalnog hoda, a poslije popričesne molitve biskup Petanjak posvetio je cijelu Biskupiju i ovaj sinodalni hod Majci Božjoj Trsatskoj izmolivši posvetnu molitvu.

Biskup Petanjak je na kraju misnog slavlja svima zahvalio na dolasku i na uloženom trudu te pozvao mlade da se prijave na projekt volontiranja „72 sata bez kompromisa“ koji će se u narednom tjednu održati u više gradova Republike Hrvatske, a tako i u gradu Krku.

Nakon misnog blagoslova vjernici su se uputili u ophodu oko oltara Gospe Trsatske te tako zaključili zajednički dio ovogodišnjeg hodočašća Majci Božjoj Trsatskoj.