Održano predavanje o konstrukcijskoj obnovi crkvi Sisačke biskupije nakon potresa

Na početku, predstavljajući se publici, Pojatina je rekao da je potresno inženjerstvo primarni dio njegova rada te da konstrukcijska obnova iz naslova predavanja znači obnovu i sanaciju strukture koja nosi cijelu građevinu, koja je u ovom slučaju stradala za vrijeme potresa. „Ne postoje dva ista slučaja. Svaka crkva, svaka građevina je posebna na svoj način i zahtjeva aktivno promišljanje i pronalaženje tehničkih rješenja.“

U nastavku Pojatina je predstavio pristup konstrukcijskoj obnovi crkvi kroz nekoliko tematskih cjelina. Podsjetio je na teška oštećenja sakralnih građevina nakon petrinjskog potresa te prikazao zakonsku i tehničku regulativu obnove. Zatim je kroz brojne fotografije i ilustracije progovorio i o anamnezi odnosno dokumentiranju postojećeg stanja i istraživanju građevine, dijagnozi tj. ocjeni stanja građevinske konstrukcije i na kraju je predstavio i terapiju tj. tehničko rješenje popravka i pojačanja. „Na rješenju obnove statičari nikada ne rade sami već je to vrlo širok tim, od više desetina raznih eksperata, arheologa, arhitekata, konzervatora, restauratora, povjesničara umjetnosti i brojnih drugih. Svi oni moraju biti prisutni i zajednički surađivati na svakoj od ovih crkvi kako bi se pronašlo optimalno rješenje u zaštiti i očuvanju baštine za buduće naraštaje“, rekao je predavač.

Istaknuo je upravo reverzibilnost svih procesa kao jedan od temelja razmišljanja u zaštiti da bi buduća pokoljenja mogla nekim novim materijalima i procesima još bolje zaštiti kulturnu baštinu.

Ustvrdio je i da kao država i stručna zajednica imaju određeno iskustvo obnove od potresa, međutim ono što se dogodilo u Sisku i Zagrebu po zadatku koji stavlja pred struku je jedinstven slučaj.

„Posljednji potres u ovom kontinentalnom području se dogodio na prijelazu s devetnaestog u dvadeseto stoljeće tako da je obnova ove tipologije izgradnje, materijala i statičkih sustava nešto što nije rađeno u kontinentalnoj Hrvatskoj. Jako je nezahvalno pričati o propustima starih graditelja iako se i u našoj regulativi to naziva izvorni nedostaci, ali zapravo oni koji su gradili crkve bili su jedinstveni majstori s unikatnim rješenjima koja su, slobodno možemo reći, dio tehničke kulture RH. Ono što mi možemo jest unaprijediti ta stara rješenja za buduće seizmičke podražaje koji u to doba nisu bili poznati i karakteristični za ovo područje tradicionalnog tipa gradnje srednjoeuropskih, austrougarskih i njemačkih škola. Ta geografska područja ne znaju za potres i samim time nemaju u sebi i u svojim zanatskim detaljima ugrađene seizmičke otporne sustave koji su potrebne za naše podneblje.“

Govoreći o obnovi katedrale u Sisku, rekao je da je to nevjerojatno složen proces. „Ako samo krenemo od tla imamo istovremeno sudar arheologije i geotehnike. Konkretno, stari zvonik bili smo primorani razgraditi zbog slamanja tla koje se dogodilo pod njegovom velikom težinom te se on nagnuo i pravo je čudo da se nije srušio. O složenosti geomehanike govori i podatak da se na prvih šest, a na nekim dijelovima i više metara dubine ispod katedrale, nalazi puno arheoloških slojeva. Upravo zato temeljna ploča novog zvonika nalazi se na tri metra dubine, a na nju je oslonjen sustav pilota dubokih 22 metra. S druge strane, tik uz zvonik imamo arheološka iskapanja koja su naišla na nevjerojatna nova otkrića, a koja želimo u konačnici prezentirati javnosti. Sve to uklopiti u jednu cjelovitu priču s mog aspekta je doista izazovno“, zaključio je Pojatina.