Oproštajna misa biskupa Petra Palića u Hvaru

Koncelebrirao je imenovani hvarski biskup mons. Ranko Vidović s još devetoricom svećenika, među kojima su bili generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, hvarski župnik i dekan Plenković te profesor na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu prof. Tonči Matulić. Nazočan je bio i hvarski biskup u miru mons. Slobodan Štambuk. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi katedralnog zbora pod ravnanjem maestre Klare Milatić i uz orguljsku pratnju profesora glazbe Tomija Domančića.

Na početku misnog slavlja sve je pozdravio župnik Plenković i napomenuo da je geslo imenovanoga hvarskog biskupa Ranka Vidovića „Evo ti Majke“! Stoga je ova prva večer trodnevne duhovne priprave za njegovo ređenje posvećena BDM. „Misu slavimo njoj u čast, moleći je da nas sve vodi svome Sinu“, rekao je don Toni i objasnio kako je zbog vrlo nestabilnog vremena odlučeno da misa bude u katedrali, a ne kod Crkve Gospe od Kruvenice, kako je bilo predviđeno programom. Župnik je pozdravio sve svećenike kao i imenovanoga biskupa Ranka Vidovića, napominjući kako je on dan prije doselio u Hvar. „Ovom sv. misom želimo zahvaliti Bogu za trogodišnje služenje biskupa Petra u ovoj našoj mjesnoj Crkvi“, rekao je don Toni i zamolio biskupa Petra da započne misno slavlje. Biskup Palić pridružio se don Tonijevim pozdravima te napomenuo da s ovom misom želi „zahvaliti Gospodinu za svaku milost, za svaki susret, za svako trpljenje i svaku Božju snagu“ udijeljenu u služenju u Hvarskoj biskupiji.

Biskup Palić je za okosnicu homilije uzeo biblijska čitanja dana: Dj 20, 28-38 i Evanđelje: Iv 17, 11b-19. Protumačio je prvo čitanje ističući, između ostaloga: „Riječ je o oproštaju među pastirima, točnije među pastirima duša. Pastir Pavao je pratio Crkvu u Efezu u njezinim prvim danima i brinuo se da je vode domaći pastiri ili ‘starješine’. Na kraju svoga trećeg misionarskog putovanja, Pavao se ponovno sastaje s tim starješinama iz Efeza i oprašta se od njih. Ono što je važno u ovom oproštaju je Pavlova propovijed koja se sastoji od dva dijela. Možemo je sažeti u dvije riječi: ‘svjedočenje’ i ‘upozorenje’. Apostol svjedoči o vlastitom pastirskom radu i potiče efeške starješine, odnosno pastire, na njihovo pastirsko djelovanje. Služba pastira nije ‘šefovanje’, nego ‘služenje’; pastir ne vlada, nego služi. Pavao je posvjedočio da je tu službu obavljao ‘u suzama i kušnjama’, često napadnut i progonjen od Isusovih neprijatelja. Apostol Pavao svoju službu opisuje kao službu propovijedanja. To je i danas sastavni dio pastirskog djelovanja: naviještanje Božje Riječi, poučavanje drugih, slavljenje sakramenata, jednom riječju briga za duše, odnosno dušobrižništvo. A u središtu svake propovijedi i svakog kršćanskog bogoslužja je poziv na obraćenje Bogu i vjera u našega Gospodina Isusa Krista. Zadaća Božjih pastira je pasti stado spasonosnim Evanđeljem. Opasnost za Evanđelje dolazi ne samo izvana, od proglašenih i javnih neprijatelja Krista i Crkve, već i iznutra, od samih članova Crkve i zajednice“, upozorio je biskup Palić.

„Od trenutka imenovanja hvarskim biskupom, odnosno biskupom uopće, postavljao sam sebi pitanje: jesam li dorastao ovoj službi? Nakon razmišljanja, čovjek shvati: zapravo nisam. Međutim, s druge strane postoji Božji poziv i poslanje – tko to može i smije izbjeći? Odgovor je mogao biti jedini mogući: ‘Na tvoju riječ, Gospodine’!, pojasnio je biskup Palić posvjedočivši: „Kroz ove tri godine službe hvarskog biskupa nastojao sam pastirsku službu vršiti najbolje što sam znao i umio, u iskrenosti, odgovornosti, pažnji i ljubavi prema ovoj Hvarskoj Crkvi koja mi je bila povjerena. Zahvalan sam svim svećenicima, svojim prvim suradnicima, ali i svim vjernicima koji su molili za svoga pastira i njegovu službu. Jer, nitko ne može vršiti svoju pastirsku službu bez pomoći jedinoga pravoga Pastira naših duša, Isusa Krista. I tako je utješno što Bog obećava i daruje svoju pomoć, u koju se možemo pouzdati, pogotovo u teškim i izazovnim situacijama“, rekao je biskup Palić.

„Svoje promišljanje završit ćemo molitvom našega Učitelja i Spasitelja Isusa Krista i riječima sv. Pavla: ‘Oče sveti, sačuvaj u svome imenu imenovanoga biskupa Ranka, sve svećenike, redovnike i redovnice i sve vjernike laike u ovoj biskupiji i očuvaj ih od Zloga (usp. Iv 11.15). I sada vas povjeravam Bogu i Riječi Milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima’ (Dj 20, 32). To je i želja i molitva Petra, vašega brata, za ovu Hvarsku Crkvu“, zaključio je biskup Palić.

Na kraju misnog slavlja, uime svećenika, redovnika i redovnica te vjernika Hvarske biskupije, riječi zahvale biskupu Paliću izrekao je biskupijski kancelar i upravitelj župa Brusje i Velo Grablje don Ivan Jurin govoreći:

„Dragi biskupe Petre! Kada samo pripremali proslavu vašeg biskupskog ređenja, nismo mogli ni slutiti da će, ipak, nakon samo tri godine, doći vrijeme oproštaja. Živo se sjećam, nakon dugog iščekivanja novog biskupa, bili smo puni pitanja: kako će to biti? Koje mogućnosti danas može pružiti jedna relativno mala biskupija, sa sve manjim brojem stanovnika i svećenika? I kako to obično biva, nakon velike proslave započelo je ono puno važnije: konkretan život i njegovi zahtjevi. Ukrcali ste se na stari brod naše Hvarske biskupije. I uočili ste, nema na tom drevnom brodu čudesne povijesti i duge tradicije previše posade ni previše putnika. Nema na ovom našem starom brodu puno prilika za velike skupove i pompozna slavlja, nema ni puno otmjenih prostora i uglednih crkvenih službi i počasnih naslova za koje bi se posada možda tukla i tako odvela brod u potpuno krivom pravcu. I mi želimo biti uvjereni, možda je to njezina prednost, da neopterećena naplavinama prošlosti plovi slobodnije i, unatoč poznim godinama, uspijeva se lakše kretati i isploviti na nova, drugačija i nemirnija mora.

Ali, imali ste priliku pronaći ono što ovu našu staricu uistinu čini majkom: a to su djeca. To su ljudi, koji na ovim našim otocima žele graditi budućnost u kojoj će Crkva očito imati drugačiju ulogu od one u slavnoj prošlosti, ali vjerujemo – imat će je. To su ljudi koji ovu našu biskupiju zovu svojom, koji još uvijek imaju hrabrosti u nama prepoznati suputnike i supatnike koji zajedno s nama traže i naviještaju Boga – smisao svega što činimo. I na istom brodu zajedno s nama žele ploviti prema novim morima, jer – ploviti se mora.

Zato vam, pred sam kraj vaše službe u ovoj biskupiji, uime svećenika, redovnika i redovnica, te vjernika laika, od srca zahvaljujem. Hvala na Vašoj konkretnosti i jasnoći od kojih smo svi, posebno mi koji smo s Vama imali priliku svakodnevno živjeti i djelovati u Ordinarijatu, puno naučili. Hvala Vam na trudu i radu koji ste uložili na kormilu ovog našeg broda.

Dragi biskupe Petre, dok vam poklanjamo sliku na kojoj Stjepan i Prošper drže našu katedralu, želimo da iz ove biskupije ponesete ono što ova slika i simbolizira: puno duha sv. Stjepana koji se do krvi borio da vrata Crkve ostanu širom otvorena za one koji traže načine kako bi u nju ušli. Ponesite i puno duha sv. Prošpera koji je život darovao i pokazao kako čovjek, ozdravljen Božjom dobrotom, može ozdravljati sve; ljude, odnose i zajednice. A zatvorenih vrata koje treba otvoriti i ranjenih odnosa koje treba zaliječiti uvijek ćemo imati.

Dragi biskupe Ranko, dok vama kao svojem novom biskupu izražavamo dobrodošlicu, želimo blagoslovljen početak i svaki dan služenja u našoj sredini. Neka naša prva želja bude konkretizirana jednom parolom: 29 godina je previše (to je već riješeno) a 3 godine je ipak premalo (to računamo da će biti riješeno).

Dragi biskupe Petre, vjerujem kako znate da su vam vrata ove biskupije uvijek širom otvorena. Ako ne kao mjesnom biskupu, onda kao onome čemu bi riječ ‘biskup’ trebala biti najsličnija – kao prijatelju. Hvala na svemu i Bog vas blagoslovio“, poželio je don Ivan Jurin.