Na otvorenju izložbe govorili su autori dr. sc. Ivica Martinović i ravnateljica Dubrovačkih muzeja Ivona Michl, a izložbu je otvorio dubrovački biskup Roko Glasnović.

Izvedbom himna “Svoj oltar Vlaho podiže”, za kojeg je autor izložbe dr. Martinović ustvrdio kako je to najbolji prepjev kojeg imamo, Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Petre Potrebica dao je posebno ozračje otvorenju izložbe.

Ravnateljica Michl je kazala kako se prepiska sa Svetom Stolicom oko Časoslova sv. Vlaha vodila više godina te je istaknula kako je na ovaj dan 1723. godine napisana i potpisana dopusnica kojom se dopustilo da se Himan sv. Vlaha, koji se nalazi u Časoslovu, može izvoditi na cijelom teritoriju Dubrovačke Republike. Izložbu koju će posjetitelji moći vidjeti i koja se nalazi u dvorani Raguzina Kneževog dvora, Dubrovački muzeji su priredili u prigodi Dana europske baštine, a izloške su dobili iz više fundusa.

Profesor Martinović je u svom obraćanju istaknuo kako je na ovaj dan prije tri stotine godina Sveti zbor za obrede odobrio dvije stvari Dubrovačkoj Republici: da se na njezinom teritoriju može moliti Časoslov sv. Vlahu koji ima najveći liturgijski status za nju i da se taj časoslov tiska. Govoreći o značaju časoslova autor izložbe je kazao kako ta knjižica generira religioznu tradiciju u štovanju sv. Vlaha kao i vrlo specifičnu književnu i glazbenu tradiciju.

Dubrovčani se nisu dali natkriliti niti od jedne zapadne države u tome da oni časte sv. Vlaha jače nego što se neki svetac može slaviti, kazao je profesor Martinović. Tako su postigli da ono što su dobili za blagdan mučeništva sv. Vlaha u veljači vrijedi i za ljetni Parčev blagdan u srpnju te također da “svećenici na teritoriju Dubrovačke Republike mogu po svom osobnom izboru moliti jednom mjesečno taj Časoslov sv. Vlaha”, a sve to je generiralo jedno osobito molitveno iskustvo. Puno država je htjelo izmoliti isti status za sv. Vlaha kao Dubrovačka Republika, pojasnio je autor izložbe. Sveti zbor za obrede je četrnaest godina odlijevao tome, pa je onda dopustio takvo čašćenje i drugim državama.

Najprobraniji dijelovi Časoslova sv. Vlaha su ušli u tekstove devetnice sv. Vlaha koju je sastavio Bernard Zuzorić te su se oni proširili među pukom. Tri crkvena himna su djelo dubrovačkog isusovca Benedikta Rogačića koji je djelovao u Rimu, a čitanja o životu i mučeništvu sv. Vlaha potpisuje francuski isusovac Onore Fabri.

Biskup Glasnović je kazao kako mu je čast kao dubrovačkome biskupu reći nekoliko riječi na otvaranju ove izložbe uz 300. obljetnicu tiskanja posebnog Časoslova sv. Vlaha kojeg je Sveta Stolica službeno odobrila tadašnjoj Dubrovačkoj Republici odnosno Dubrovačkoj nadbiskupiji i metropoliji. Bio je to logičan korak jer je Republika, sedam godina ranije, u kolovozu 1716. godine, dobila i dopuštenje za posebnu misu na čast svog zaštitnika sv. Vlaha.

Spominjući nadahnuti barokni spjev “Dubrovnik ponovljen” autora Jakete (Jakova) Palmotića Dionirića, rođenog prije 400 godina, biskup Glasnović je opisao jedan prizor pjesničke mašte u kojem se sv. Vlaho obraća Svevišnjem i za Dubrovčane kaže “to je moj puk, to su moji sinovi”. Časoslov sv. Vlaha iz 1723. godine sažeo je dotadašnje tekstove i molitve i izvršio veliki utjecaj na njihovo prihvaćanje do današnjeg dana, kazao je nadalje biskup istaknuvši kako se time sv. Vlaha sjećalo cijele godine, a ne samo u veljači.

Nakon otvorenja posjetitelji su mogli pogledati izložbu na kojoj su predstavljena tri primjerka knjižice „Officium proprium sancti Blasii episcopi et martyris, Reipublicae Ragusinae protectoris“ (Vlastiti časoslov sv. Vlaha biskupa i mučenika, zaštitnika Dubrovačke Republike) iz 1723. godine. Kao dokument koji je za uporabu i tiskanje odobrio Sveti zbor za obrede 25. rujna 1723. za Dubrovačku Republiku, knjižica je rezultat polustoljetnih napora koje je Republika nakon Velike trešnje 1667. godine poduzimala kako bi crkveno institucionalizirala svetkovinu svoga Parca. Na njezinu području blagdan sv. Vlaha dobio je  najviši liturgijski status “dvostruki blagdan prvoga razreda s osminom”.

Izložena su i dva rukopisa koja dokazuju autorstvo tekstova u ovom časoslovu, među kojima su najvažnija tri himna dubrovačkoga isusovca Benedikta Rogačića (1646.–1719.), koji je živio u Rimu i koji ih je u dotjeranom obliku poslao u Dubrovnik već 1687. godine. Izložbu zaključuje primjerak državne biografije sv. Vlaha u kojoj su Rogačićevi himni prvi put otisnuti izvan časoslova te dva Rogačićeva portreta.

Građu za izložbu posudili su Znanstvena knjižnica Dubrovnik i Arhiv Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku.

Ovom izložbom Dubrovački muzeji pridružili su se obilježavanju Dana europske baštine 2023., a izložba u Kneževu dvoru ostaje otvorena do kraja ove godine.